RAMAZANSKE LEKSIČKE MAHSUZIJE 23: Mazlum

Piše: Jasmin Hodžić

Lejli B.

Mazlum se u našim rječnicima opisuje kao naivčina, naivan čovjek, budalica, ludica, neko sa smetnjama u razvoju, neko neuračunljiv i slično – a izvorno, to je neko nad kim je počinjen zulum, odnosno neko kome je nanesena kakva nepravda (pa se zna da se dova mazluma ne odbija, napirmjer).

Primjeri iz korpusa dokazuju da je kod nas uveliko pomjereno značenje mazluma, što se vidi i po potvrdama datim u nastavku (iako, izvornom govorniku, koji riječ poznaje iz iskustva, potvrde i ne trebaju, te i sam može objasniti sve nijanse značenja za koje zna, ako ništa iz govorne prakse…).

Što se pisane tradicije tiče, evo nekih primjera…

U časopisu Bošnjak iz 1910. za jednog se kaže:

…jer je on neubrojiv, poznati mazlum i garib…

Također, književnik Edhem Mulabdić u jednoj svojoj priči naslovljenoj upravo kao Mazlum, iz 1944. godine, za svog junaka veli:

Šećo je jak, vrlo razvijen seoski momak, a dobričina po naravi, da su mu davno dali ime mazlum. Sirota je, bez igdje ikoga…

Isto tako, Rešad Kadić u romanu Bašeskijin posljednji zapis (1975) jednog od svojih protagonista okarakterisao je kao da je to:

jedan od najpoznatijih čaršijskih mazluma, čiji se glavni marifetluk sastojao u tome što je znao kao horoz zaklepetati pa otegnuto i dugo zakukurijekati.

A kad je neko čaršijski mazlum, i pritom se ponaša kako se ponaša, odmah mu se vidi dodatna bosanska značenjska nijansa ili novi tipični značenjski sloj ove riječi, opisan već ovdje na početku.

Neuračunljivost „bosanskog mazluma“ vidi se i u romanu Enesa Ratkušića Zaboravljeni govor probuđenih iz 2000. godine, gdje se spominje:

…taj mazlum, kome je sve neko drugi rekao, jer on sam, po svojoj pameti, niti šta zna, niti smije reći…

Inače, u kur'anskom tekstu riječ mazlum (مَظْلُوم) spominje u tom izvornom obliku samo jednom:

وَمَنْ قُتِلَ مَظْلُومًا

فَقَدْ جَعَلْنَا لِوَلِيِّهِ سُلْطَانًا

Ako je neko ubijen nezakonito – kao žrtva nepravde, pogrešno, nepravedno

(tj. A ko god bude ubijen kao mazlum, kao onaj nad kime je počinjen zulum)

Mi ćemo ovlastili branioca njegovih prava – prijatelja/zaštitnika (da utjera pravednu kaznu)

(Kur'an, 17: 33 – dio ajeta)

Mazlum ovdje označava nekoga nad kime je počinjen zulum, ko je ni kriv ni dužan, odnosno nekoga ko je žrtva, u konkretnom slučaju onaj ko je ubijen pogrešno, nepravedno, tj. kao žrtva nepravde ili kao mazlum.

Vjerovatno je naše značenje mazluma nastalo upravo preko koncepta po kojem sa mazlumom svako mlati kako hoće (slično, vršenje nasilja nad nekim ko nema zaštitnika) – a neko može biti stvarni mazlum, nekoga možemo praviti mazlumom, dok je posebna kategorija kad se neko sam od sebe pravi mazlumom ili glumi da je mazlum (baš kao što neko može bit budala, možemo praviti nekog budalom ili možemo i glumiti budalu, budelesati).

P.S.: U Mostaru je mazlumanje neko besciljno hodanje, muhanje po gradu – a kad neko želi da se pravi lud, da ignoriše okolinu, da ga nije briga, tako samo mahne rukom kružnim pokretom oko svoje sljepoočnice npr. (tražeći virtuelnu sklopku) i kaže: Samo uključiš mazlumator… (biva: ne misliš ništa). A, kad neko „baca mazlumsku“, odnosno priča mazlumsku priču, to je već podlost, prevara, laganje, dezavuiranje…tj. pravljenje drugih mazlumima.

P. P. S. Ima Nametak u Ramazanskim pričama jednog svog mazluma, malo nezgodnog. Kaže:

U nas je bio jedan mazlum, – pričao je Ismet, – a i žena mu je taka bila. U kahvi su ljudi razgovarali o postu, o duljini dana, o tegobi da se isposti, pa neko kazivao ovo, netko ono što radi i kako prikraćuje dan. Neko legne između podne i ićindije, pa je odspava, netko se zabavi oko cvijeća, neko posjedi u hladu u bašči ili zalijeva bostan, a kad onog mazluma upitaše kako on provede dan, on, kakav je bio bez pameti, ispriča kako svaki dan na podne obavi onu rabotu sa svojim halalom, pa se okupaju i naspavaju u hladovini, i tako im vrijeme začas proleti. Bio tu u društvu i jedan hodža, pa buktisa na nj, kako će to raditi i da mu je time pokvaren post, a jedan u društvu dočeka: »Šta mu kazuješ, Murteza-efendija, kad su oboje bez pameti, pa im nije farz ni postiti. Neka teferiče kao i dosad!« Hadži-hodža se crvenio i kao usput rekao Ismetu da se okani fuhuš-besjeda u ovim mubarek danima.

(Preporod.info)