RAMAZANSKE LEKSIČKE MAHSUZIJE 13: Sevdah (Esved, Sejid, Sudan, savat)

Amini Š.J.

Muslimansko muško ime Esved (i njegova rijetka ženska varijanta Esveda), doslovno označava nekoga ko je crn, ili ko je tamne boje, a direktno se ova riječ spominje u ajetu u kojem se spominje i bejaz (bijela) boja:

وَكُلُوا وَاشْرَبُوا حَتَّىٰ يَتَبَيَّنَ لَكُمُ الْخَيْطُ الْأَبْيَضُ مِنَ الْخَيْطِ الْأَسْوَدِ مِنَ الْفَجْرِ ۖ ثُمَّ أَتِمُّوا الصِّيَامَ إِلَى اللَّيْلِ

Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit zore od crne niti; a od tada postite sve do noći.

(Kur’an, 2: 187 – dio ajeta) 

Zato je kabenski Hadžerul esved zapravo crni kamen.

Bejtullahov crn ogrtač pravi neodoljiv kontrast s bijelim ihramima, što me podsjeća na stihove iz poznate ilahije:

Bijelo džemal, a crno dželal

– Ili, bijelo je ljepota, a crno dostojanstvo/uzvišenost.

Kada je poslanik Zekerijja, a.s., dobio najavu da će mu se roditi sin Jahja a. s. (u drugim tradicijama poznat kao Jovan, Đovani, John ili Ivan), rečeno je:

فَنَادَتْهُ الْمَلَائِكَةُ وَهُوَ قَائِمٌ يُصَلِّي فِي الْمِحْرَابِ أَنَّ اللَّهَ يُبَشِّرُكَ بِيَحْيَىٰ مُصَدِّقًا بِكَلِمَةٍ مِنَ اللَّهِ وَسَيِّدًا وَحَصُورًا وَنَبِيًّا مِنَ الصَّالِحِينَ

I dok se on u hramu stojeći molio, meleki ga zovnuše: "Allah ti javlja radosnu vijest: rodit će ti se Jahja, koji će Allahovu Riječ potvrditi, i koji će prvak biti, i čedan, i vjerovjesnik, potomak onih dobrih." (Kur’an, 3: 39)

Nakon što je rečeno da će vjerovati u Allahovu Objavu, odnosno da će potvrditi Allahovu Riječ, prvo sljedeće što je rečeno jeste da će biti plemić, prvak, otmjen, častan, ugledan, odnosno gospodin ili arapski SEJJID (سيد  – doslovno: سَيِّدًا), baš kako za poslanika Muhammeda s. a. v. s. kažemo Sejjidina Muhammed,  a potomke iz njegove loze nazivamo također sejidima (slično kao što imamo i muslimansko lično ime Seid/Sejid).

A, šta ćemo sa sevdahom?

Kad se „pane u sevdah“, zanimljivo je da to stanje melanholije nastaje lučenjem crne žuči, koja se direktno dovodi u vezu sa sevdahom.

Tako riječ sevda (سَوْدَاء) kojom se označava crna žuč, upravo dolazi od istog trilateralnog korijena s-v-d (س و د ), od čega dolazi i riječ esved (أَسْوَد), što upravo, kako rekosmo, znači crn, crna boja, odnosno nešto intenzivno.  

U jednom opisu stoji da lučenje crne žuči ima veze s vesvesom, što potom dovodi do zbunjenosti intelekta i svojevrsne gorčine kao negativnog osjećaja. Tako postoji i svojevrsni pleonazam crni sevdah ili kara sevdah. Pa, ko hoće da sevdiše, nek se dobro pripremi…

Interesantno je da je ime države Sudan nastalo kao bilād as-sūdān (بلاد السودان), što doslovno znači zemlja crnih, odnosno zemlja crnaca.

Crna mješavina, obično sumpora, bakra, srebra i olova, koja se koristi kao intarzija na graviranom ili urezanom metalu, posebno srebru, naziva se savat (سَوَاد), naročito poznat kod ukrašavanja posuđa u bošnjačkoj kulturi i tradiciji (savatli sahani, npr), slično kao u pjesmi:

Đugum kuje đugumdžija Aljo,

đugum kuje, daleko se čuje,

đugum kuje, a đugumu pjeva:

“Moj đugume, moj bakreni sude,

ko li će te na Jalu nositi,

i u tebi vode donositi:

jali momče, jal’ mlado djevojče?

Ja bih na te savat udario,

i njezino ime ispisao!”

Savat je, generalno, ukras ili ornament, koji ne mora biti samo na posuđu. Savatlaisati ili savatleisati znači ukrasti ornamentima. Savatlaisan ili savatli znači ukrašen.

P.S. I da se našalimo, zamislite npr. Seidu i Esveda u sevdahu, dok čekaju gospodsku večeru, istu onu ko u čuvenom bošnjačkom epu Ženidba Smailagić Mehe – reći ćemo da im je život ne crn, već gospodski  i dostojanstven, pun sevdaha i začinjen ornamentima:

Uniješe čaršaf od harira.

Prostriješe po šikli odaji.

Postaviše sofru od sedefa,

Pa po sofri demirli tevsiju,

Sva od srebra, a savat od zlata.

(Preporod.info)