RAMAZANSKE LEKSIČKE MAHSUZIJE 11: Garet (agaret)

 Piše: Jasmin Hodžić              

Almiru F.

Odlazak u neku zemlju, pljačka, ili upad na teritoriju, iznenadni ili neočekivani napad na neprijatelja ili teritoriju, neprijateljski ili grabljivčki upad ili prodor duboko u tuđu teritoriju te njeno pljačkanje ili pustošenje – sve ovo je u stranim rječnicima opisano kao GARET, što je izraz koji neodoljivo podsjeća na domaću riječ gar, od čega se izvodi glagol gorjeti ili imenica garež – ali, bit će ipak da to nije to! (Iako će, kad neko u ratu npr. opljačka i popali neko mjesto, tj. opustoši ga paljenjem, taj garež također podsjećati na garet, ali samo podsjećati...)

Za precizno dešifrovanje ove riječi morat ćemo se poslužiti stranim rječnicima, zatim kur'anskim tekstom, ali i domaćom živom jezičkom praksom.

Naime, iskustvo nas uči da izraz praviti gareta generalno može da znači praviti kakvu štetu i pustoš, kao u primjeru:

Ko god je pravio gareta i ubijao nek sad odgovara za svoja djela.

U narodnoj pjesmi o Osman-paši Predojeviću stoji stih:

Sa džabele trzaju topovi, Osman-paši čudan garet rade

– biva, pucaju topovi s brda i prave čudnu pustoš.

Također, u jednoj pjesmi o epskim junacima Hrnjicama stoji vapaj Zadranina bana:

Velik mi je garet učinio, Istjera me sred Kunar planine

A, Krajišnici i sad kome kažu:

Nemoj pravit gareta, ili: Ode pravit gareta.

Naime, arapski triliteralni korijen ḡ-w-r (غ و ر) prije svega označava dubinu, udubljenost ili depresiju, stvarajući riječi povezane pojmovima kao što su pećine ili nizije te glagolske riječi koje znače uroniti, ići duboko ili nestati u nečemu, pa postoji i figurativna upotreba za duboko razmišljanje.

U Ku’ranu Časnom stoji:

قُلْ أَرَأَيْتُمْ إِنْ أَصْبَحَ مَاؤُكُمْ غَوْرًا فَمَنْ يَأْتِيكُمْ بِمَاءٍ مَعِينٍ

Šta mislite, ako vaše vode nestanu (odu u dubinu, u ponor), ko će vam tekuću vodu dati?

(Kur’an, 67: 30)

Pljačka, ponor, nestanak, nestašica, pustoš – sve su to varijacije gareta, odnosno agareta, kako stoji u nekim primjerima.

Rahmetli Enes Ratkušić u svom u romanu Zaboravljeni govor probuđenih prenosi sjećanje o dervišu Halidu (Hadžiefendija Halid Salihagić, k. s., Fojničanin koji je 1993. preselio u Stocu – mezar mu je kod stolačke Ali-pašine džamije), pa kaže:

Govorio mu je derviš, prije nego je iko išta mogao naslutiti, da će u Stocu biti agaret i da će malo šta nauzgor ostati. Toliki agaret da se ni za njegov mezar neće znati, a kamoli za džamiju. Ali, pripovijedao mu je i da će doći vrijeme kad će ova čaršija ne samo vratiti svoj prijašnji izgled, nego će postati centar kakav ranije nikad nije bila.

(Preporod.info)