RAMAZANSKE LEKSIČKE MAHSUZIJE 4: Kismet

RAMAZANSKE LEKSIČKE MAHSUZIJE 4:  Kismet

Piše: Jasmin Hodžić

Alenu K.

U Zbirci savjeta i uputa ili Pendnami Ahmeda Babe Zarifije objavljenoj u prijevodu Ahemda ef. Karađozovića 1970. godine, ima i nekoliko savjeta o kismetu:

Što ti bude kismet, zasigurno će te naći. (Baba Zarifija, 1970: 64)

Ili:

Na ovome felekju svako svoj kismet jede.

Svako, ko na ovaj svijet dođe, sa svojim kismetom dolazi. (Baba Zarifija, 1970: 70)

Na kraju Zarifijeve Pendname (Zbirke savjeta i uputa) u rječniku stoji objašnjenje da  kismet označava dio, sudbinu, davanje, nadu ili sreću; a u Jahićevu Rječniku bosanskog kismet je ono što je Allah odredio i što se ne može ni na koji način izbjeći; sudbina, usud; odnosno sudbina uopće, ono što se desi, ono što se, takvo kakvo jeste, dešava; sudbina, udes, usud, kob.

Inače, imenica qis'met (قِسْمَة) se tri puta spominje u Kur'anu i označava po izvornom značenju diobu ili podjelu, raspodjelu, razdjeljivanje ili raspoređivanje,  uglavnom npr. podjelu imetka kao nasljedstva, tako da se tačno zna šta je čiji dio – iz čega se konceptualizira značenje sudbine  kroz odgovor na pitanje šta kome pripada u raspodjeli, šta je Božije davanje, sudbina...

Kur'anski, to je primjer Allahove kamile s kojom su stanovnici dijelili izvor vode, zatim primjer diobe ili dijeljenja u značenju raspodjele imetka, te jedan primjer nepravedne raspodjele....

Ajeti kažu:

تِلْكَ إِذًا قِسْمَةٌ ضِيزَىٰ

To bi tada bila podjela nepravedna

(Kur'an, 53: 22)

وَنَبِّئْهُمْ أَنَّ الْمَاءَ قِسْمَةٌ بَيْنَهُمْ ۖ كُلُّ شِرْبٍ مُحْتَضَرٌ

I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupit  će onaj čiji je red!

(Kur'an, 54: 28)

– Što se odnosi na dijeljenje izvora s kamilom (na smjenu, po rasporedu svaki drugi dan):

وَإِذَا حَضَرَ الْقِسْمَةَ أُولُو الْقُرْبَىٰ وَالْيَتَامَىٰ وَالْمَسَاكِينُ فَارْزُقُوهُمْ مِنْهُ وَقُولُوا لَهُمْ قَوْلًا مَعْرُوفًا

A kada diobi prisustvuju rođaci, siročad i siromasi, opskrbite ih dijelom toga, i lijepe riječi im recite.

(Ku'ran, 3: 8)

– Što je primjer diobe nasljedstva.

Također, pojam kismet se nalazi i u najnovijem romanu Džemaludina Latića, čuvenog pjesnika islamske duhovnosti Bosne:

Nama je tijesno među njima, utušiše nas, dahnut nam ne daju, ali šta možemo, to je naš kismet. (Latić, 2025: 377)

Kazali bi u narodu: Tako nas zapalo! (Božije davanje, tj. sudbina…)

Ili:

Bili smo tako blizu jedan dru-goga – mi, dva brata, Jusuf i Benjamin, koje je kismet jednom rastavio – i nikad nije sastavio.  (Latić, 2025: 357)

Odnosno:

Kao nikad dotle u svome životu, potpuno se predao svome kismetu. (Latić, 2025: 438)

Također, u svojoj Legendi o Ali-paši Enver Čolaković piše:

Vidjet ćeš, Almasa će me voljeti. Vidjet ćeš, ona će se sa svojim kismetom pomiriti.

Isto tako, valja napomenuti da je Hamdija Kreševljaković još 1927. godine govoreći o sarajevskim esnafima i čaršiji, prenio i jedan zanimljiv običaj da Sarajlije svoje mušterije često prosljeđuju svom susjedu, govoreći (praveći se) kako tražene robe kod sebe nemaju, vjerujući time da je već tada lahko bilo govoriti i vjerovati da će doći ono šta je kome kismet.

Također, zanatlije su brojeći pare, kad bi zauči ezan, ostavljali i pare i otvorene dućane i žurili na namaz.

Prethodno je u savršenom skladu sa stihovima bosnevijskog (alhamijado) pjesnika Ahmeda Karahodže, koji u svojoj pjesmi Poćutite mumini, veli:

Mušterije čekat hoće

Tvoj kismet tebi doć će

Nemoj docnit na namaz

 

P. S. U sarajevskom listu Jugoslavenska pošta iz 1940. godine čuveni Mak Dizdar kao reporter donosi opsežan razgovor s Mustafom Krilašom, tom zagonetnom ličnošću Bosne, rodom od Kreševa kod Sarajeva, koji je služio kod grofa Lava Nikolajeviča Tolstoja tri godine i osam mjeseci, o čemu je, da se po čuvenosti i Bosni ovdje opet spoje, čuveni Abdulah Sidran u zbirci pjesama Sarajevski tabut napisao pjesmu Mustafa Krilaš daje izjavu o službi kod grofa Lava Nikolajeviča Tolstoja”, u kojoj nakon stiha:

Tolstoj je bio vrlo dobar čovjek, stoji izjava Mustafe Krilaša:

Ne znam. Ja vjerujem u kismet. Vjerujem

u višu silu koja određuje naše puteve. Ja

vjerujem u tu moć, jer ne sumnjam: ona me je,

pedeset godina, i više, vodila na dugom,

izukrštanom putu: Sarajevo, Belgija, Carigrad,

Egipat, Japan, Odesa, Jasna Poljana, Petrograd,

Teheran, Bombaj, Atina…

 (Preporod.info)

 

 

Podijeli:

Povezane vijesti