Kalkuliranje s vjerom

Piše: Meho Šljivo

Generalpukovnik Martin Skorzbi, glavni lik kratke priče Marka Twaina "Sreća", bio je iznimno glup čovjek. Ipak, imao je blistavu karijeru. Napredovao je do visokog čina, postao ratni junak i dobio visoke vojne počasti i odlikovanja.

Kako se to dogodilo?

U vojnoj akademiji bio je najlošiji student. Prije ispita iz povijesti, učitelj je odlučio malo raditi s njim, prolazeći pitanja o Cezaru, jedinoj temi o kojoj je pokazivao nekakvo znanje. Na ispitu je bio najbolje ocijenjen, jer se dogodilo da su pitanja bila samo o onome što je znao. Oni koji su povijest znali neuporedivo bolje od njega, prošli su puno lošije. Isto je bilo s ispitom iz matematike. Nakon što je izbio Krimski rat, postepeno se uspinje u vojnoj hijerarhiji, jer su mu neposredno nadređeni jedan za drugim ginuli na bojnom polju. Na koncu je proglašen vojnim genijem. Naime, u odlučujućoj je bici, dobivši naredbu da krene udesno, u svojoj gluposti pobrkao lijevu i desnu stranu, krenuo ulijevo i ostvario pobjedu koja je u povijesnim knjigama ostala zapisana kao primjer vrhunske strategije.

Ove retke je napisao Filip Grgić sa Zagrebačkog instituta za filozofiju. Grgić ih završava citatom Marka Twaina: "Najbolja stvar na svijetu koja može zadesiti čovjeka je da se rodi sretan".

Mnogi istinski veliki ljudi nisu mogli računati na faktor sreće.

Biografije vjerovjesnika u znaku su vječite egzistencijalne drame u kojoj se smjenjuju progoni, bol, iskušenja i patnje. Ejjub, a. s., trpi tantalove muke i nesnosne bolove,  Ibrahim, a. s., Božijim čudom uzmiče pred  plamenim jezicima razbuktale vatre, a Jakubu, a. s., skrhanom neutješnim bolom za voljenim sinom, jedino preostaje da u samoći skrušeno zamoli svoga Gospodara: Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim.

Svjestan da će vjernici neminovno koračati trnovitim stazama Poslanik Muhammed, a.s., je ohrabrivao buduće sljedbenike: "Neka se u svojim nedaćama moj ummet tješi mojim iskušenjima." Srećnim ljudima najčešće zavidimo, dok se velikim ljudima koji su ostali nepokolebljivi u svojim uvjerenjima unatoč kušnjama, naprosto divimo.

Može li se ovosvjetska sreća ukalkulirati zajedno sa iskrenim vjerovanjem? Ili, preciznije kazano: očekuju li vjernici, makar i podsvjesno, za svoju predanost Bogu neku vrstu poštede od iskušenja i nedaća?

U kalkulacijama sa srećom vjernik naprotiv prihvata jednačinu koja mu jednostavno ne ide u prilog.

Kada jednom posvjedoči da vjeruje u Boga, dobrovoljno se odriče sretnog, spokojnog i ugodnog života. Početne riječi kur'anskog poglavlja El-Ankebut koriste glagol "hasibe" (računanje, kalkuliranje) u kojima se uobičajena formula ovodunjalučke sreće pretvara u potpuno drugačiju jednačinu – provjera iskrenosti vjerovanja: Zar misle (kalkuliraju li) ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni? (El-Ankebut,2)

Pod pritiskom sladunjavih narativa o sreći sve češće o islamu mislimo i  govorimo kao o talismanu koji nas štiti od zemaljskih briga i nedaća. U našim vjerničkim kalkulacijama rado bismo izbjegli patnje i iskušenja i onako neokrznuti "prošetali" preko Sirat-ćuprije ravno do Dženneta.

Ahiretska sreća u koju se vjeruje, dunjalučka iskušenja koja su put do te sreće i koja se strpljivo podnose, pripadaju istom pojmovnom, etičkom i ideološkom repozitoriju.

Zato, na posvemašnji diskurs o vjeri koja garantuje blagostanje na ovom svijetu, gledam sa stanovitim oprezom. Ono što smatramo i nazivamo srećnim i lagodnim životom očigledno nije namijenjeno vjerniku.

Nije isključeno da će se poneki vjernik na ovom svijetu provuči kao Martin Skorzbi.

Ipak, većina vjernika će, bar jednom u životu, kada osjete da im je sreća okrenula leđa, proučiti Poslanikovu, a. s., taifsku dovu:

"Gospodaru moj, Tebi se žalim na slabost moje snage i moju nemoć. Tebi se žalim na to što nemam uticaj na ljude. O, Najmilostiviji, Ti si Gospodar potlačenih! Ti si moj Gospodar. Kome me prepuštaš? Dalekom koji me zanemaruje ili neprijatelju kome si vlast nada mnom dao? Ali, ako Ti na mene nisi srdit, onda ni za šta ne marim. Svjetlošću Tvoga lica kojim si obasjao tame i na kojem Si izgradio dobrobit dunjaluka i ahireta, tražim zaštitu od Tvoje srdžbe i Tvoje ljutnje. Gospodaru moj, postupi onako kako si Ti zadovoljan, a nema snage ni moći osim s Tobom."

(Preporod.info)