Sarajevofobija

Piše: Muhamed Velić

Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine. To moramo stalno ponavljati, nažalost, koliko zbog drugih, možda u istoj mjeri i zbog nas samih. A, evo, o čemu je riječ?

Pa krenimo opet ispočetka, tj. ponovimo:

Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine. I to nije samo ustavna ili administrativna činjenica, ona je mnogo više od toga. U svakom smislu i slučaju, Sarajevo je esencija Bosne i Hercegovine – njen historijski i vjerski centar, kulturno srce, političko središte i simbol njene državnosti. Kroz stoljeća, u Sarajevu su se prelamale najvažnije priče ove zemlje, njeni uspjesi i stradanja, njene nade i iskušenja.

Zato smo, nažalost, navikli da Sarajevo osporavaju oni koji ne vole Bosnu i Hercegovinu. Navikli smo na napade koji dolaze iz političkih i ideoloških krugova kojima smeta sve ono što Sarajevo predstavlja.

Navikli smo na pljuvanja koja dolaze i od poznatog kabadahije i njegove ekipe iz manjeg bh. entiteta. Takvi napadi nisu ništa novo i oni imaju svoju prepoznatljivu logiku i agendu: osporiti Sarajevo kako bi se oslabila Bosna i Hercegovina.

Međutim, isto tako zabrinjava kada se jedna vrsta netrpeljivosti prema Sarajevu počne javljati tamo gdje joj nikako nije mjesto – među ljudima koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom domovinom, među gradovima u Federaciji Bosne i Hercegovine u kojima većinski žive Bošnjaci.

Prije nekoliko dana bio sam gost jednom ovdašnjem mediju i u razgovoru u podcastu s jednim od urednika kazao sam da je slika semafora u Konjicu za prvomajske praznike najbolja slika stanja ovdašnje svijesti.

Znamo o čemu se radi. Bila je kolona od petnaestak kilometara iz pravca Sarajeva, sve zbog semafora na ulazu u Konjic. Pa sam kazao i pitao, kako se niko nije sjetio da ga isključi, budući da policija kaže da semafori nisu njihova nadležnost, već je to nadležnost Autocesta Federacije, a ovi iz Autocesta kažu da ne mogu isključiti semafor dok ne dobiju zahtjev policije. Dakle, jedan začaran krug, a dotle je kolona s Bradine milila prema Hercegovini, s djecom u autima, neko se vraćao kući, neko je bio bolestan itd.

Dakle, hiljadu halova u gužvi i koloni.

A za to vrijeme u Konjicu, na istom semaforu, iz sporednih ulica svega nekoliko auta. I kada su taj isječak, kao reel, objavili onda se javila armija ljudi koji su osuli po meni, ali više po Sarajevu, kako je Sarajevo uopće bahato, arogantno, kako Sarajevo ne poštuje druge manje bh. gradove, kako bi Sarajlije zbog svog odmora i komfora hjele blokirati Konjic, samo da bi oni mogli uživati i odmarati u Hercegovini za praznik itd.

I ti su komentari dobijali na stotine i stotine lajkova podrške. Bio sam preneražen zbog toga, ne zbog toga što su pljuvali po meni, na to sam svikao, nego zbog Sarajeva i odsustva poštovanja prema njemu.

Da budem konačno jasan, nisam bio ove godine u toj koloni, nekad ranije sam se opržio, ali sam bio preneražen odnosom običnih ljudi prema Sarajevu.

Također, i slični komentari iz Zenice mogli su se čuti, na tom fonu, nakon odluke da nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine prijateljsku utakmicu protiv S. Makedonije igra na Koševu, a ne na Bilinom Polju. I ima tih primjera još, ovo su recentni.

Ovakve stvari pokazuju da se polahko stvara jedna pogrešna atmosfera. Atmosfera u kojoj se Sarajevo ne doživljava kao zajednički glavni grad, nego kao nekakav konkurent, rival iliti protivnik. To nije dobro.

Naravno da svaki grad ima pravo na svoje interese. Naravno da Zenica ima pravo biti ponosna na Bilino Polje i na činjenicu da je reprezentacija godinama ostvarivala velike uspjehe upravo tamo. Naravno da Konjic ima pravo da ne bude blokiran nikada, te pravo da promovira svoje vrijednosti, svoje ljepote i svoje potencijale.

U tome nema ništa sporno. Ali problem nastaje onda kada afirmacija vlastitog grada počne podrazumijevati omalovažavanje Sarajeva.

Sarajevo nije konkurencija ni Zenici, ni Konjicu, ni Tuzli, ni Mostaru, ni Bihaću, ni Banjoj Luci, niti bilo kojem drugom bosanskohercegovačkom gradu.

Sarajevo pripada svima njima jednako koliko i svojim stanovnicima. Ono je glavni grad svih građana Bosne i Hercegovine.

Nije Sarajevo krivo što je glavni grad. Nije Sarajevo krivo što se u njemu nalaze državne institucije. Nije Sarajevo krivo što privlači pažnju medija, investitora, turista i međunarodnih delegacija. To su prirodne posljedice njegove uloge, značenja i značaja.

Zato bi bilo mudro da se čuvamo pojave koju bismo mogli nazvati sarajevofobijom – iracionalne potrebe da se Sarajevo neprestano kritizira, osporava ili umanjuje njegov značaj. Takav odnos ne šteti Sarajevu koliko šteti ukupnom bosanskohercegovačkom društvu.

Jer, snažno Sarajevo ne znači slabu Zenicu. Snažno Sarajevo ne znači slab Konjic. Snažno Sarajevo ne znači slab Mostar ili Tuzlu. Naprotiv. Kao što jaka Bosna i Hercegovina treba snažne lokalne zajednice, tako i snažne lokalne zajednice trebaju snažan i respektabilan glavni grad.

Sarajevo ne traži privilegije. Sarajevo traži ono što svaki glavni grad zaslužuje – poštovanje.

Ne zbog sebe, nego zbog države koju predstavlja. A kada poštujemo Sarajevo, ne poštujemo samo jedan grad. Poštujemo ideju Bosne i Hercegovine.

(Preporod.info)