Evo šta se se danas slavi u Banjoj Luci

Danas u manjem bosanskohercegovačkom entitetu, Republici Srpskoj (RS), politike i okupljeni oko njih, slave 9. januar kao "dan RS".

Neustavno, ali slavi se...

Slike s ulica Banja Luke na prvi pogled pokazuju teatralnost, političku manipulaciju, kolonu naoružanih policijskih smrknutih lica, oklopna vozila, silu...

To je današnja slika Banje Luke.

Sve njih, ali i javnost u Bosni i Hercegovini, podsjetit ćemo šta su zapravo temelji RS.

To su jauci, mučka ubistva, silovanja, grobnice, kosti, memorijalni centri i suze majki koje i danas traže svoju djecu, jer su ih iste te političke ideologije prije 30 godina ubile.

Na tom tlu počinjen je genocid!

Veličinu zla ne mnogi ne zaboravljaju. Jedan od njih je Mujo Begić, dugogodišnji član Instituta za traženje nestalih osoba BiH.

Upravo je Mujo Begić je čovjek koji je silazio tamo gdje ljudska noga ne želi, u tame najdubljih jama, u tišinu grobnica koje vrište bez glasa. On je svjedok kostiju koje pamte, zemlje natopljene bolom i imenima koja su godinama čekala da budu izgovorena naglas.

Dok su drugi okretali glavu, on je gledao istini u oči. Dok je mrak šutio, on je govorio u ime onih koji više ne mogu. Neumoran, bez slave i odmora, nosio je teret tuđe boli samo s jednim ciljem – da majke dobiju grob, da istina preživi, da zločin nikada ne postane broj.

Mujo Begić nije samo istraživač. On je čuvar sjećanja. Glas mrtvih. I opomena živima.

U razgovoru za Preporod.info Begić je podijelio sjećanja na najbolnije trenutke, na one prizore od kojih srce brže zakuca, oči zasuze, tijelo se skameni. Begić je za naš portal ustupio fotografije iz masovne, najveće otkrivene grobnice Tomašice, jame Tihotina, s Korićanskih stijenama, slike jame Hrastova glava.

Razgovor s njim je svjedočanstvo istine zasnovano na dokumentima, fotografijama i neposrednom iskustvu ljudi koji su učestvovali u traženju, ekshumacijama i identifikacijama žrtava genocida i zločina protiv čovječnosti počinjenih u Bosni i Hercegovini.

On govori o razmjerama zla, o planskom i sistematskom ubijanju civila, o pokušajima prikrivanja zločina kroz premještanje i skrivanje masovnih grobnica, te o dugotrajnoj patnji porodica koje već tri decenije tragaju za svojim najmilijima.

Begić koji je godine proveo tražeći posmrtne ostatke, kaže da su žrtve ubijane na različite načine i njihovi posmrtni ostaci skrivani u rijekama, jezerima, prirodnim jamama, rudnicima, u šumama, bunarima, u septičkim jamama, deponijama smeća, u minskim poljima, na dubinama i oko desetak, ali i oko 100 metara.

– Brojni dokumenti, fotografije i naša vlastita iskustva u traženju, ekshumacijama i identifikaciji žrtava potvrđuju rezultate genocida i zločine protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Posmrtni ostaci pronađeni su na površini ili ukopani duboko u zemlju, kao što je slučaj masovne grobnice jama Tihotina, gdje su posmrtni ostaci pronađeni na dubini više od 100 metara. Žrtve su nekim slučajevima pronađene i 200 kilometara od mjesta boravka.

Zločinci su žrtve ubijali vatrenim oružjem, tupim predmetima, klali ih, žive spaljivali, vješali i na druge načine. Žrtve su bile tek rođene bebe, djeca, žene, starci, bolesni, ranjeni, invalidi. Mi smo svjedoci iz prve ruke. Mi smo svojim očima gledali i rukama vadili ubijene bebe, djecu, starce. Mi, koji se bavimo procesom traženja, ekshumacija i identifikacija, možemo najbolje svjedočiti o veličini ljudskog zla – kazao je za naš portal Begić.

U Bosni i Hercegovini, kaže, otkriveno je preko 750 masovnih grobnica, zajedno s nekoliko hiljada pojedinačnih i zajedničkih grobnica.

Najveći broj masovnih grobnica pronađen je na području istočne Bosne (Srebrenice, Višegrada, Zvornika), te zapadne Bosne (Prijedora i Sanskog Mosta), na području Hercegovine.

Prema njegovim riječima, žrtve genocida u Srebrenici pronađene su u 87 masovnih grobnica i skoro hiljadu pojedinačnih.

Dodaje da je na prostoru Bosanske krajine pronađeno preko hiljadu grobnica. Samo žrtve s područja općine Prijedor do sada su pronađene na 507 lokacija, a traži se još više od 500 nestalih sa područja općine Prijedor.

– U toku agresije na Republiku BiH posmrtni ostaci žrtava prikrivani su u pojedinačnim, zajedničkim i masovnim grobnicama. U cilju prikrivanja dokaza o počinjenu genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, zločinci su, pored primarnih grobnica u kojima su prvobitno bila zakopana tijela žrtava, premještali posmrtne ostake u sekundarne, čak i tercijarne grobnice. Potvrdu navedenog nalazimo u slučaju 14-godišnjeg dječaka Senada Beganovića iz Srebrenice koji je ubijen u Srebrenici. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u četiri masovne grobnice: Glogova, Budak, Zeleni Jadar i Zeleni Jadar 5. Još drastičniji primjer je slučaj Kadrije Musića, čiji su posmrtni ostaci pronađeni u pet različitih masovnih grobnica – prisjeća se Begić.

Kako navodi, u Bosni i Hercegovini kao posljedica izvršenja genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, prisilno je nestalo 32.000 osoba. Pronađeno je preko 24.000, a danas se traga za 7.581 osobom.

– Nažalost, brojne porodice još nisu pronašle svoje najbliže i to je nakon 30 godine strašna i poražavajuća činjenica. Izmještanje masovnih grobnica bio je dio planirane, organizirane i sistematske kampanje koje su provodili zločinci uz znanje i saglasnost najviših političkih, vojnih i policijskih zvaničnika. Zajedničkim naporima pokušali su prikriti masovna ubijanja, onemogućiti njihov pronalazak, a time i izbjeći odgovornost za počinjenje zločina. Danas, kada se negiraju razmjeri genocida, relativiziraju masovni zločini, kada se podstiče reviozinistička politika prema genocidu dodatno se nanosi bol porodicama žrtava. Uprkos brojnim presudama Haškog tribunala, presudama u drugim državama i presudama domaćih pravosudnih institucija, političke elite iz RS negiraju ono što je očigledno – kazao je Begić.

Poručuje da je zadatak naučne i stručne javnosti u Bosni i Hercegovini da iznosi naučnu istinu i da budu podrška žrtvama i porodicama žrtava.

– Važno je na naučni i institucinalni način suprostaviti se ovakoj politici iz razloga preveniranja da se zlo ne ponovi u budućnosti. Potrebno je stalno ukazivati na rezultate genocida i zločine protiv čovječnosti i međunarodnog prava i trajno pamtiti nevine žrtve. Danas, kada se slavi 9. januar, nustavni praznik, kada se veličaju zločinci, kada se podižu spomenici i crtaju murali zločincima, daju nazivi ulica, ne može se govoriti o poštovanju porodica žrtava. Takvi postupci dodatno nanose bol i onemogućavaju da ova zemlja krene naprijed. Danas, kao nikad prije, potrebno je stati uz porodice žrtva, pružiti im pomoć, zaštitu i sigurnost, a iznad sve donijeti političku odluke da se otkriju masovne grobnice i kazne zločinci – poručio je Begić.

(Amina Nuhanović/Preporod.info)