Ustavni sud BiH u klin, Tužilaštvo BiH u ploču: 9. januar neustavan, ali njegovo obilježavanje se ne kažnjava

Obilježavanje 9. januara kao "dana RS" nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine.

To se jasno navodi u dvije odluke Ustavnog suda BiH: U-3/13 od 26. novembra 2015. godine i U- 2/18, odluke donesene nakon što je devet delegata Vijeća naroda RS 5. januara 2018. godine Ustavnom sudu BiH podnijelo zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 2. stav 1. Zakona o Danu RS (Službeni glasnik RS, broj 113/16 od 30. decembra 2016. godine; u daljnjem tekstu: osporena odredba).

U predmetu broj U 3/13, koji je donesen na zahtjev tadašnjeg predsjednika Bakira Izetbegovića, Ustavni sud je 9. januar proglasio jednostranim aktom, bez učešća predstavnika Bošnjaka, Hrvata i Ostalih, čime je stvoren privilegovani položaj jedne etničke zajednice.

Sud je naveo da takva odluka ne krši samo ustavne odredbe o jednakim pravima svih građana, već je i u suprotnosti s osnovnim principima vladavine prava, ljudskog dostojanstva i demokratskog društva.

Jasno je to navedeno posebno u tačkama 92., 93., 94., 95., 96. I 97. ove odluke.

Ustavni sud je ustvrdio da entiteti ne mogu donositi akte koji diskriminišu bilo koju grupu i da je poštivanje ovakvih odluka ključno za očuvanje ustavnog poretka i legitimnosti institucija.

Treba podsjetiti i da je u obrazloženju Odluke, pod tačkom 2 navedeno: "Odluka Ustavnog suda broj U 3/13 od 26. novembra 2015. godine dostavljena NSRS 25. decembra 2015. godine, od kada je NSRS počeo teći rok od šest mjeseci za usklađivanje člana 3.b) Zakona o praznicima Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 43/07) sa Ustavom Bosne i Hercegovine."

S tim u vezi, Sud je konstatovao da je Narodnoj skupštini  RS istekao rok u kojem su trebali postupiti po ovoj odluci.

– Ustavni sud zapaža da Narodna skupština RS nije poduzela konkretne mjere s ciljem izvršenja Odluke o dopustivosti i meritumu broj U 3/13 od 26. novembra 2015. godine, odnosno, da aktivnosti Narodne skupštine RS, koje se navode u odgovoru od 22. jula 2016. godine, kao i u odgovoru za predmet broj U 10/16, te u dopisima od 28. i 29. septembra 2016. godine nisu rezultirale mjerama koje bi u konačnici dovele do usaglašavanja člana 3.b) Zakona o praznicima RS ("Službeni glasnik RS" broj 43/07) sa Ustavom BiH, kako je to naloženo u predmetnoj odluci Ustavnog suda – navodi se.

Osim toga, Ustavni sud je konstatovao  da je Narodna skupština RS 17. juna 2016. godine podnijela zahtjev za preispitivanje Odluke Ustavnog suda broj U 3/13 od 26. novembra 2015. godine o kojem je Ustavni sud odlučio na Plenarnoj sjednici održanoj 17. septembra 2016. godine.

Ustavni sud je zaključio da NSRS u svom zahtjevu za preispitivanje nije prezentirala nikakve nove činjenice u smislu člana 68. stav (1) Pravila Ustavnog suda koje bi mogle da utječu na drugačije odlučivanje Ustavnog suda u predmetnom slučaju, zbog čega je Ustavni sud zaključio da ne postoje opravdani razlozi za usvajanje zahtjeva za preispitivanje Odluke Ustavnog suda broj U 3/13 od 26. novembra 2015. godine, te je on odbijen.

Imajući u vidu sve navedeno, kao i na osnovu uvida u odluke Narodne skupštine RS objavljene u "Službenom glasniku RS", Ustavni sud je zaključio da Narodna skupština RS nije u ostavljenom roku usaglasila član 3.b) Zakona o praznicima RS ("Službeni glasnik RS " broj 43/07) sa Ustavom BiH.

Ustavni sud podsjeća da je svojom Odlukom broj U 3/13 od 26. novembra 2015. godine odredio način i rok za izvršenje odluke. Prema članu VI/5. Ustava BiH, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. 

S obzirom na to da NSRS nije izvršila konačnu i obavezujuću Odluku Ustavnog suda broj U 3/13 od 26. novembra 2015. godine u ostavljenom roku, Ustavni sud je, na osnovu člana 57. stav (3), člana 61. st. (5) i (6) i člana 72. stav (6) Pravila Ustavnog suda, odlučio kao u dispozitivu Rješenja.

U skladu sa članom 72. stav (6) Pravila Ustavnog suda, Rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

U Odluci se, također, navodi i da historijski kontekst ovog datuma dodatno naglašava njena važnost, jer 9. januar 1992. označava početak političkih procesa koji su doveli do razgradnje države i etničkog razgraničenja, što je prethodilo brojnim zločinima i udruženim zločinačkim poduhvatima.

Sud je istakao da svako daljnje obilježavanje ovog datuma, uprkos odlukama Ustavnog suda i međunarodnim presudama, nije puka simbolika već čin koji nastavlja kršenje Ustava i institucionalnog reda.

Takva praksa produbljuje etničke podjele, slabi institucije i šalje poruku da se pravne norme mogu ignorisati bez posljedica, što predstavlja ozbiljan rizik za stabilnost i funkcionalnost države.

Odluka Ustavnog suda također se oslanja na međunarodne standarde zaštite ljudskih prava i prava manjinskih grupa, uključujući preporuke Venecijanske komisije. Sud je naglasio da se ignorisanje odluka pravosudnih institucija ne može opravdati političkim dijalogom ili taktikom smirivanja, već zahtijeva pravne i političke mjere koje će osigurati poštivanje Ustava.

Kada je riječ o Odluci U-2/18 u zaključku se navodi:

"Ustavni sud zaključuje da član 2. stav 1. Zakona o Danu Republike Srpske ('Službeni glasnik RS' broj 113/16) nije u skladu sa članom I/2. Ustava BiH, članom II/4. Ustava BiH u vezi sa članom 1.1. i članom 2.a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, te članom VI/5. Ustava BiH. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 61. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke."

Dakle, vrlo je jasno naznačeno da je provođenje odluka Ustavnog suda ključno je za očuvanje pravnog poretka, zaštitu žrtava, stabilnost države i izgradnju društva u kojem se poštuju jednaka prava svih građana, bez obzira na etničku pripadnost.

Ipak, godinama je situacija ista. Vlasti u entitetu RS ne poštuju Ustav BiH, po kojem se navodi da su odluke konačne i obavezujuće.

Ustavni sud BiH uradio je posao iz svoje nadležnosti. Donio je odluku u kojoj se navodi da je obilježavanje ovog datuma neustavno. S obzirom na njenu neprimjenu i ne izvršenje Ustavni sud BiH, kako se da vidjeti, obavijestio je Tužilaštvo BiH da Odluka nije izvršena, što je po Krivičnom zakonu BiH, kazneno djelo. Ovo je i jedini instrument koji Ustavni sud BiH i ima nakon donošenja Odluke.

Šutnja Tužilaštva time nije prekinuta.

Predsjednika Ustavnog suda BiH Mirsada Ćeman za Preporod.info osvrnuo se na ovakav rad Tužilaštva BiH.

Kazao je i da je Ustavni sud BiH po ovom pitanju uradio šta je njegova nadležnost, donio dvije odluke o 9. januaru, a o njenom neizvršenju obavijestio Tužilaštvo. 

Napomenuo je i da neizvršenje odluka Suda predstavlja krivično djelo prema Krivičnom zakonu BiH.  

– Nismo zadovoljni stepenom postupanja Tužilaštva. Do sada je samo u jednom slučaju, koliko smo informisani, Tužilaštvo pokrenulo krivični postupak koji je bio u nekoj fazi realizacije. U nizu predmeta smo obaviješteni u kojoj je fazi, u nekim da nema elemenata za krivično gonjenje. Dakle, nismo zadovoljni i mislimo da bi Tužilaštvo trebalo biti puno djelotvornije – kazao je Ćeman.

(A.N./Preporod.info)