Kukanje

Piše: Suad Mahmutović

Nikada mi neće biti jasno zašto ljudi kukaju!?

Kukaju učenici i studenti zbog gradiva, radnici ali i neradnici. Nažalost, u posljednje vrijeme kukaju i pojedinci iz ulemanskog  staleža.

Oni koji to rade apsolutno nemaju nikakve koristi od takvog ponašanja. Prenose negativnu energiju na sagovornike i s vremenom ih ljudi počnu izbjegavati. Gotovo u pravilu niko im ne želi  pomoći.

Misle da izazivaju sažaljenje, a zapravo postaju nepoželjni u društvu.

S teološke ravni takvo ponašanje je nedopustivo. Pokazatelj je to nezahvalnosti prema Gospodaru nebesa i zemlje. Uzvišeni Allah u suri Ibrahim kaže: "I kad je Gospodar vaš objavio: Ako budete zahvalni, Ja ću vam zacijelo još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti."

Spominje se u predajama da će nezahvalnik hodati po zemlji kao izgubljena zvijer. 

Da li je kukao naš Poslanik, a. s., a znamo kakva je iskušenja prošao!? Više je bio gladan nego sit.

Uostalom, je li kukao ijedan Božiji poslanik!? Sjetimo se samo Ejjuba, a. s. ili Jusufa, a. s. i njihovih iskušenja. Jesu li kukali ashabi, a većina njih su živjeli na ivici siromaštva!?

Jesu li kukali naši djedovi, majke, očevi, a teško breme su nosili!? U vrijeme i neposredno nakon Drugog svjetskog rata jedva su preživljavali. Nosili su zakrpljenu odjeću tako da se nije znalo kakvo je osnovno platno, a obuću pravili od ostataka autoguma. Prošli su i 1950., takozvanu gladnu godinu, ali nisu kukali. Kad ih upitaš kako su, dgovor je u pravilu bio: Ehamdulillah.

A danas? Prvo dobro iskuka pa tek na kraju Bogu Milostivome zahvali. Činjenica jeste da se nikada nije bolje živjelo, a manje bilo zahvalno. To je neshvatljivo. 

Zar zaista nismo svjesni da je i kukanje vrsta dove?  Ako kukaš – dobit ćeš to što prizivaš  i biti stalno nesretan. Postavlja se pitanje kakvu poruku šaljemo mladim generacijama?

U svijetu kakav jeste, gdje polovina populacije živi na ivici siromaštva, mi Bošnjaci bismo morali biti više Bogu zahvalni. Uostalom, koliko Nijemaca ili Austrijanaca ima vlastitu kuću, a koliko procentualno nas Bošnjaka, iako to nije jedino mjerilo životnog standarda!? Ako bi neko izvršio temeljitu analizu siguran sam da bismo mi bili u prednosti. 

Male stvari donose sreću i čine život velikim.

Ustao si zdrav, a koliko ljudi je bolesno? Čuješ, hodaš, pri pameti si, a koliko ima osoba da sve to nema? Dobar je primjer iz Egipta kada su novinari državne televizije došli da obave razgovor s mladićem koji je potpuno paraliziran.

Pitali su ga koje bi bile njegove tri želje? Prva mi je želja da mogu sam prevrnuti stranicu Kur’ana jer ovako uvijek pored mene mora neko stajati da bi mi stranicu prevrnuo. Volio je učiti Kur’an i prije nesreće koju je doživio. Druga želja je da mogu samo još jednom Allahu Dragom na sedždu pasti i treća da zagrlim svoju majku, odgovorio je mladić. Kako su skromne i jednostavne želje ovog mladog čovjeka, a kakve su naše? 

Naši borci, koji su ostali bez nogu tokom rata, sanjaju navečer kako trče, a kad se probude!? Ali, nikada nisam čuo niti jednog ratnog vojnog invalida da se žali. Uvijek je Bogu Dragom zahvalan na svemu. To su primjeri onih najboljih među nama. Neka ih Allah Uzvišeni u dobru poživi.

Zato Bošnjače budi uspravan i Bogu Dragom zahvalan. Dunjalučki život će ti biti ljepši. Budi siguran da će se ljudi radovati susretu s tobom i neće te izbjegavati. Obrazac je jednostavan – nemoj kukati pobogu brate!

(Preporod.info)