Muris Spahić, direktor Medrese u Banjoj Luci za IIN Preporod: Naša ustanova i učenici su prepoznatljivi u ovoj sredini

Direktor medrese “Reis Ibrahim-ef. Maglajlić Muriz Spahić u razgovoru za Islamske informativne novine Preporod govorio je o radu najmlađe odgojno-obrazovne ustanove Islamske zajednice u BiH, izazovima s kojima se susreću te prihvaćenosti učenika u Banja Luci.

Razgovarao: Mirnes Kovač

PREPOROD: Poštovani gospodine Spahiću, direktor ste jedne od najmlađih reaktiviranih medresa Islamske zajednice. Prošle godine ste ispratili drugu generaciju maturanata ove medrese, kažite nam kako teku stvari u ovoj školi na početku još jedne školske godine?

Spahić: Želim vam zahvaliti, dragi prijatelji, na časti i ukazanoj pažnji, kao i mogućnosti predstavljanja rada najmlađe odgojno-obrazovne ustanove Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i jedine u entitetu Republika srpska. Početak svake školske godine predstavlja plansku i pripremnu aktivnost svih aktera uključenih u odgojno-obrazovni proces uz pažljivu brigu i podršku Rijaseta Islamske zajednice u organizaciji planskih aktivnosti. Utvrđivanje Školskog kalendara za sve medrese, uvažavajući određene specifičnosti svake ustanove, shodno zakonima nadležnih organa, što u najkraćem, znači imati saglasnost na plan rada. Neizostavan dio uspješnog početka školske godine su pripreme materijalno-tehničkih uvjeta za dolazak učenica i učenika, te njihov boravak i školovanje. Ova školska 2025/26. godina otpočela je na vrijeme, 1. septembra 2025. godine, u skladu s donesenim Planom i Školskim kalendarom.

Među najopremljenijim školama

PREPOROD: Možete li nas upoznati s uvjetima i okolnostima u kojima ova institucija djeluje, budući da se radi o jedinoj medresi na području manjeg bh. entiteta. Kako je ova škola pozicionirana u entitetskom obrazovnom sistemu, a kakav je vaš odnos i saradnja s obrazovnim institucijama iz FBiH?

Spahić: Što se tiče uvjeta, misleći na materijalno-tehničke, kazat ću da je škola dobro opremljena prema pedagoškim standardima propisanim od strane Ministarstva prosvjete i kulture RS-a, a budući da je jedina odgojno-obrazovna ustanova ovoga tipa, ona predstavlja i ogledalo Islamske zajednice kao cjeline. Shodno parametrima opremljenosti, Medresa spada u najopremljenije škole na području ovog entiteta. U nekim segmentima premašuje norme koje su propisane zakonskim odredbama. Podrška reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića traje od samog početka, dok je početku rada i provedbi procesa registracije Medrese nadzorio muftija Nusret-ef. Abdibegović. Poboljšanje uvjeta za rad, dogradnju i proširenje zgrade je podržao aktuelni banjalučki muftija Ismail-ef. Smajlović. Muftija Smajlović je aktivnim uključenjem za poboljšanje uvjeta rada u Medresi davao smjernice rukovodstvu Medrese i osigurao potrebno razumijevanje gradskih vlasti za dobijanje dozvola i finasijsku podršku Rijaseta i drugih donatora da dobijemo nužne prostore za rukovodstvo, admistraciju, zbornicu i druge prostorije u istoj zgradi s učionicama. Konačno, zgradu Medrese imamo pod jednim krovom. Medresa je registrovana kao privatna ustanova i zato se isključivo finansira iz sredstava Fonda Bejtul-mal. Odgojno-obrazovni proces realizira se po planu i programu Rijaseta Islamske zajednice, koji je jedinstven za sve medrese, uz odobrenje i saglasnost nadležnog Ministarstva. Banjalučka medresa je registrovana u Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci u redovnoj proceduri, te je samim tim u okviru mreže škola ovog entiteta, pa je saradnja sa svim školama i ovog entiteta i Fedreacije BiH jako dobra. Treba kazati da Medresa nema sportsku salu niti poseban teren za sportske aktivnosti i predmet Tjelesni i zdravstveni odgoj, ali zahvaljujući dobroj saradnji sa školama, od kojih ističem OŠ “Dositej Obradović” u susjedstvu Medrese i KŠC u Banjoj Luci, naši učenici i učenice koriste sportske sale i otvorene terene ovih škola za održavanje redovne nastave, ali i sportskih sekcija. Također, saradnja sa sportskim klubovima je izuzetno dobra, a imamo i učenike koji se profesionalno bave fudbalom i koji putem potpisanih ugovora nastupaju za lokalne klubove. Naši učenici učestvuju u takmičenjima srednjih škola u domenu gdje procijenimo da možemo adekvatno odgovoriti zadatku, ali i u drugim društveno korisnim aktivnostima. Zahvaljujući tome, Medresa je danas prepoznatljiva odgojno-obrazovna ustanova u ovoj sredini. Što se tiče saradnje s drugim školama izvan Banje Luke, kazat ću da Medresa u saradnji s drugim školama na području Islamske zajednice realizira promotivne sadržaje, a saradnja se, svake godine, sve više proširuje.

PREPOROD: Veoma važno pitanje svake institucije su kadrovi. Možete li nam predstaviti vaše saradnike i nosioce odgojno-obrazovnog procesa?

Spahić: Nastavni kadar Medrese čine mladi obrazovani kadrovi, profesori i profesorice, kvalifikovani i stručno osposobljeni za rad i posao koji obavljaju. Nastavni kadar vjerskih predmeta dobrim dijelom čine naše kolege zaposlene u organima Islamske zajednice, s područja muftiluka banjalučkog. Imamo i profesorica i profesora koji dolaze iz susjednih gradova poput, Jajca, Doboja i Kozarca, što na neki način potpada pod banjalučku regiju. Nekoliko nastavnika svjetovnih predmeta, nadopunjuju normu u Medresi, a zaposleni su u drugim srednjim školama u Banjoj Luci, kao i dio naših zaposlenika, koji zahvaljujući dobroj saradnji s drugim školama nadopunjuju normu u drugim školama na području Banje Luke. Rukovodstvo Medrese čine pedagogica, koja obavlja i poslove pomoćnika direktora za nastavu, zatim, pomoćnik direktora za internat koji je odgajatelj, profesor, i sekretar Medrese, magistar prava. Dobar dio nastavnog kadra i rukovodstva Medrese familijarno je vezan za Medresu, tako da su supružnici nastavnici različitih predmeta ili jedan od njih obavlja više poslova, što je razumljivo s obzirom da je s po jednim mješovitim muško-ženskim odjeljenjem zahtjevno organizirati punu normu. 

Učenici Medrese dobro prihvaćeni

PREPOROD: Dakako, najvažniji su danas učenici. Odakle su, kako su se prilagodili Banjoj Luci i medresi. Kakva je saradnja s ostalim medresama Islamske zajednice?

Spahić: Učenice i učenici Medrese dolaze iz različitih opština. Najveći broj njih je s područja Muftijstva banjalučkog, dok imamo učenika koji dolaze iz Doboja, Jajca, Kozarca, Prijedora, Teslića, Sanskog Mosta, Skender-Vakufa, Gračanice i drugih gradova. Banja Luka je lijep grad naše domovine, a učenici Medrese su dobro prihvaćeni u ovoj sredini. Želim istaknuti da prethodnih godina nismo imali nikakvih problema po pitanju sigurnosti naših učenika. Redovno dolaze na nastavu iz smještajnih kapaciteta i to u terminima kada je najveća frekvencija ljudi gradskim mostom i nismo imali nikakvih ispada. Naši učenici kreću se gradom sasvim normalno, učestvuju u raznim društvenim aktivnostima i događajima. Kao ustanova, redovno koristimo društvene i kulturne prostore ovog grada za potrebe rada i promocije Medrese. Saradnja sa drugim medresama je na nivou bratske i sestrinske bliskosti. Budući da je banjalučka medresa najmlađa, veliku podršku u raznim projektima i aktivnostima pruža nam Elči Ibrahim pašina medresa iz Travnika, koja je geografski najbliža, ali treba kazati da je i podrška drugih medresa velika.

PREPOROD: U posljednje vrijeme se suočavamo s problemom nedostatka imamskog kadra, pogotovo je to slučaj u područjima gdje su se Bošnjaci vratili nakon agresije, poput bh. entiteta RS. Koji su, po Vašem mišljenju, razlozi?

Spahić: Budući da sam na ovom prostoru skoro dvadeset i pet godina i da sam sudionik svih procesa obnove vjerskog života i infrastrukture, mogu pokušati ukazati na neke faktore koji mogu biti značajni. U početku i s prvim povratcima našeg naroda na prostor RS-a postojao je snažan entuzijazam, opredijeljenost za obnovu porušenih džamija i infrastrukture Islamske zajednice. Imami su, kao najvažniji faktor i pokretač aktivnosti na obnovi i organizaciji vjerskog života, dolazili sa završenom medresom ili započetim studijem, a ne kao porodični ljudi ili s odraslom djecom. S vremenom su formirali porodice i školuju djecu. Supruge završavaju fakultete i očekuju nekakav posao, a poznato je da žene koje primjenjuju propis pokrivanja, teško mogu pronaći posao. Školski sistem u RS-u je

takav kakav je, a treba uzeti u obzir da je mali broj imama rodom s ovih područja, vjerovatno zato što je u predratnom periodu bio mali broj onih koji se odlučivao upisati medrese. Obnova džamija je bila u fokusu dok je stambeno pitanje imama, dobrim dijelom ovisilo o sposobnosti imama da sam osigura adekvatne uvjete, jer džemati osim džamije nisu razmišljali o uvjetima koje je potrebno osigurati za jednog imama. Treba razumjeti da su i džematlije privatno bile fokusirane na obnovu svojih kuća, koje su tek vratili. Oni koji su završili islamske fakultete tražili su bolje džemate, s boljim uvjetima i prijatnijom sredinom za život. Tržište rada otvorilo je mogućnosti bolje plaćenih poslova izvan onoga što je zajednica u mogućnosti pružiti, a generalno u RS-u plaće zaposlenih su dosta manje nego u Federaciji BiH, kao i penzioni sistem koji je dosta lošiji. Sve su ovo faktori koji značajno utiču na odabir upisa fakulteta poslije medrese, budućeg određenja zanimanja i lokacije radnog mjesta.

Pokazatelj odlučnosti Islamske zajednice

PREPOROD: U posljednje vrijeme se održavaju konferencije i rasprave o budućnosti imamskog poziva, kako Vi gledate na ova pitanja iz pozicije rukovodioca institucije koja je u središtu te problematike i realnosti?

Spahić: Ne bih da tumačim konferencije i mišljenja, pa i narativ kako vidimo imamski poziv i misiju imama, ali kao rukovodilac važne institucije vezane za imame, kazat ću da je ranije u medresama školovan prvenstveno imamski kadar, što je planom i programom pripremalo učenike za rad u džematima. Medrese su doživjele dosta reformi i transformacija u vezi s Nastavnim planom i programom i danas su to škole slične gimnaziji ili koledžu s manje zastupljenim vjerskim naukom i praktičnim radom, a sve kako bi se učenicima omogućio upis fakulteta po vlastitom izboru. Sadašnji Nastavni plan i program dovoljno je opterećen raznim grupacijama svjetovnih predmeta, da ne ostavlja prostor vjerskim. Ramazanska praksa učenika je jedina praktična primjena naučenog iz vjerskih predmeta i dodir s imamskim pozivom, i to uz dodatne van-nastave pripreme za obavljanje prakse učenika. U konačnici, završetkom medrese učenik stiče diplomu maturanta medrese, a ne imama, hatiba, vaiza i muallima. Mislim da je aktuelna reforma visokog obrazovanja pozitivan signal koji ukazuje na brigu Islamske zajednice za realno stanje. Obaveza završetka četverogodišnjeg islamskog fakulteta za imama u RS-u, u nekom džematu gdje živi pedeset do stotinu muslimana ukupno i gdje u mektebu ima petero djece nije realna. Operativno i finansijski, ako je već u radnom odnosu, izostanci iz džemata i vrijeme za polaganje ispita, prouzročit će puno nesavladivih izazova. Opet i ako završi fakultet, bit će u potrazi za ozbiljnijim i većim džematom s bolje riješenom infrastrukturom i životnom sredinom, a to ostavlja upražnjeno mjesto u džematu koji je predmet razgovora.

PREPOROD: Kakvu ulogu Medresa „Reis Ibrahim-ef. Maglajlić“igra u širem društvu? Koliko imate podršku džemata i Islamske zajednice?

Spahić: Banjalučka medresa je jedina odgojno-obrazovna ustanova Islamske zajednice sa sjedištem u RS-u i važan projekat Islamske zajednice značajan za muslimane koji žive u ovom entitetu, a učenici koji se školuju u Medresi, dokaz su potrebe roditelja i učenika za ovakvom ustanovom. Besplatno školovanje djece u duhu vjere i vremena u kome živimo snažan su pokazatelj odlučnosti Islamske zajednice i podrške organizaciji muslimana na prostoru ovog entiteta, života u svojoj domovini i izgradnje svoje budućnosti. Podrška naših džemata i imama je krucijalno važna, a posebno podrška naših glavnih imama.

PREPOROD: Kako stojite infrastrukturno? Koliko znamo internat i škola su još uvijek na različitim lokacijama. Koji su vaši planovi, hoće li se graditi vlastita namjenska zgrada ove Medrese? Koji je to put ove škole u narednom periodu?

Spahić: Medresa trenutno ima svu infrastrukturu potrebnu za cjelokupan odgojno-obrazovni proces, smještaj i prateće sadržaje, što omogućava nesmetan rad. Ono što je nedostajalo, ove godine je izgrađeno i stavljeno u funkciju, ali istina koristimo više objekata i na više lokacija. Na jednom mjestu je škola, na druga dva mjesta smještaji za učenice i učenike, na trećem restoran, zatim biblioteka. Sve navedeno zadovoljava potrebe, i udaljeno je nekih desetak minuta hoda. Svakako smatram da Banjalučka medresa treba biti cjelina koja nudi sve sadržaje na jednom mjestu, kao i privatnost - uvažavajući specifičnosti naših medresa. Banja Luka je imala više medresa, koje su imale svoje zgrade, koje nažalost nisu očuvane, a dobrim dijelom nije očuvano ni sjećanje na njih. Sve medrese koje su obnovile rad, otpočele su u skromnim prostorima, ali su s vremenom izrasle u prestižne ustanove, ako mogu kazati centre s izvanrednim uvjetima. Banja Luka zaslužuje imati jedan takav centar.

PREPOROD: I na kraju, neizbježno je pitanje izazova s kojima se suočavate. Šta biste istakli kao najteže probleme i izazove ovog nivoa odgoja i obrazovanja, a kojih možda nismo dovoljno svjesni?

Spahić: Generalno gledano, mi nemamo problema, a izazova ima u mjeri u kojoj su oni zastupljeni u drugim medresama, a svojstvenih uzrastu učenika srednjoškolaca i mladih generacija. Uticaj digitalnih tehnologija na razvoj i socijalizaciju je jako veliki, kao i trendova materijalne sigurnosti bez puno truda i napora. Anksioznost, nesigurnost, kao i društvenost, koje su rezultat uticaja medija na razvoj ličnosti i profesionalne orijentacije. Vjerujem da su to izazovi našeg vremena s kojima se svi različito nosimo.

 (IIN Preporod)