Fikret Bačić 33 godine traži 29 ubijenih članova porodice: Dok sam živ, neću odustati od potrage za svojima

Više od tri decenije traje potraga Fikreta Bačića za posmrtnim ostacima 29 članova njegove porodice, ubijenih tokom rata u Prijedoru. Godine prolaze, svjedoci umiru, a porodice nestalih ostaju zarobljene između nade i boli. Uprkos svemu, Bačić ne odustaje od potrage za svojim najmilijima.

– Moja potraga za posmrtnim ostacima najmilijih traje već 33 godine i trajat će dok me zdravlje i život budu služili – kaže Bačić, koji do danas nije pronašao nijednu kost svojih najbližih kako bi ih mogao dostojanstveno ukopati.

Tražio je Fikret svih ovih godina neumorno…

U Zecovima kod Prijedora 25. jula 1992. godine ubijena mu je sva porodica. Strijeljali su ih pripadnici Vojske RS. Ubijeno je 29 Bačića. Ubijeni su Fikretova supruga, majka, brat, bratova djeca… Ubijena su i Fikretova djeca. Sin Nermin imao je 12 godina. Kćerka Nermina bila je šest godina mlađa. Ubijen mu je i dvogodišnji bratić Ernest.

Poručuje da oni koji znaju gdje se nalaze grobnice moraju makar na trenutak pokušati razumjeti porodice koje još tragaju za svojim najmilijima.

– Komšijama i svim drugim osobama koje znaju, a vjerujem da mnogi znaju barem približne lokacije, poručujem da se stave u naš položaj. U Bosni i Hercegovini još se traga za oko 7.650 posmrtnih ostataka naših najmilijih. Neka se zapitaju kako je živjeti više od tri decenije bez odgovora – kaže Bačić u razgovoru za Preporod.info.

Njegove riječi posebno su teške kada govori o onima koji šute.

– Molim Allaha da onima koji znaju za lokacije grobnica ne dozvoli smiraj dok ne otkriju istinu. Mi tražimo samo ono što pripada svakom čovjeku – pravo da pronađemo svoje mrtve i dostojanstveno ih ukopamo – kaže on.

Govoreći o Prijedoru 1992. godine, Bačić podsjeća da je upravo te godine počinjen najveći broj zločina nad nesrpskim stanovništvom.

– Sudbina Prijedorčana bila je teška. Svaki nesrbin morao je nositi bijelu traku. To je značilo da je obilježen i da ga je neko mogao maltretirati, odvesti ili ubiti. Posljedice te politike bile su strašne. Ubijeno je 3.176 bošnjačkih i hrvatskih civila – priča Bačić.

Podsjeća da su građani nesrpske nacionalnosti bili izloženi progonima, premlaćivanjima, silovanjima, zatvaranjima i ubistvima.

– Ljudi su protjerivani iz svojih kuća, odvođeni u logore, ponižavani i ubijani. Niko ih nije štitio. Za mnoge zločine dugo niko nije odgovarao – rekao je Bačić.

Za tadašnju politiku nema mnogo riječi objašnjenja.

– Politika je bila monstruozna, a oni koji su je provodili bili su monstrumi. Takva djela ne mogu činiti normalni ljudi – navodi on.

I danas učestvuje u potragama za skrivenim grobnicama. Svaka nova informacija probudi nadu, ali često donese novo razočarenje.

– Prije petnaestak dana kopali smo jednu potencijalnu grobnicu. Nije bilo rezultata. Uglavnom se radi o lažnim informacijama – priča Bačić.

Kaže da je svaki odlazak na teren za njega nova emocionalna borba.

– Svako kopanje na početku probudi nadu da ću pronaći svoje najmilije. A kada se pokaže da informacija nije tačna, kao da mi uzme dio tijela i duše. Sedmicama poslije ne mogu doći sebi. To je stanje koje je teško opisati – ističe.

Vjeruje da istinu o grobnicama znaju pojedinci koji su bili dio tadašnjih struktura vlasti i vojnih formacija.

– Pravu istinu znaju funkcioneri kriznih štabova, pripadnici oružanih formacija koje su djelovale na ovom području i mnogi drugi. Plaćao sam informacije, ali su bile lažne. Institucije znaju imena nekih ljudi, ali se premalo radi da bi se došlo do lokacija grobnica. No, nadu ne gubim. Dok god budem zdrav i sposoban, tražit ću. Vrijeme je naš protivnik, kao i oni koji skrivaju posmrtne ostatke ili šute o onome što znaju – kaže Bačić.

Posebno emotivno govori o posljednjem susretu sa porodicom prije rata.

– Kada sam 4. februara 1992. godine otišao u Njemačku na posao, porodica me ispratila na stepeništu kuće. Poželjeli su mi sretan put. Ništa nije slutilo na ono što će se nekoliko mjeseci kasnije dogoditi – prisjeća se Bačić zadnjeg susreta i razgovora s porodicom.

Na kraju šalje poruku nosiocima vlasti i institucijama.

– Pozivam gradske vlasti, gradonačelnika, predsjednika Skupštine, istražne organe, ali i sve državne i entitetske funkcionere da kažu istinu i pomognu u otkrivanju grobnica. Vrijeme je da gradimo budućnost, da stvaramo uslove da mladi ostanu ovdje, da imaju posao i život dostojan čovjeka. Bez istine i pravde to neće biti moguće – navodi.

Za Fikreta Bačića potraga za najmilijima nije završena priča. To je svakodnevna borba koju vodi već 33 godine, noseći teret neizvjesnosti, ali i nadu da će jednog dana pronaći ono za čim traga cijeli svoj život.

(Preporod.info)