Vjera u službi života, kurban u funkciji dobrobiti ovdašnjeg čovjeka
To razumijevanje daje praksi islamskog obreda i općenito smislu vjere, pored duhovne i onostrane, naglašenu pragmatičnu i ovostranu dimenziju i jasno pokazuje kako islam i njegovi obredi jesu u funkciji i službi duhovnog i materijalnog progresa, kako se mogu usmjeriti u poboljšanje uslova života muslimana i nemuslimana, posebno onih koji su na periferiji i margini društva, koji su nerijetko od svih zaboravljeni.
A ovdje je riječ, zapravo, o realizaciji akcije uplate kurbana iz dijaspore i njihovog klanja u Bosni i Hercegovini i to tako što će se kurbani kupovati, uglavnom, od povratničkih porodica. Na taj način će se snažno pomoći održivi povratak, novac jednih muslimana, onih iz dijaspore, usmjeriti na jačanje drugih muslimana, naših povratnika, dok će rezultat toga biti podjela velikih količina kurbanskog mesa građanima u stanju potrebe, siromašnim i javnim ustanovama koje osiguravaju ishranu mnogih osoba. I, dakako, sve to radi izvršenja islamskog propisa i važnog vjerskog obreda. Na ovakvom primjeru izvršenja propisa kurbana, više nego očito pokazuje se kako jedan važan obred islama može imati višestruke efekte u životu pojedinca i zajednice. Dakako, ako se on pravilno razumije i primijeni, ako se uloži intelektualni i kreativni napor da mu se pronikne u smisao koji odgovara potrebama vremena u kojem žive muslimani. Bez sumnje, obredom prinošenja kurbanske žrtve ne postiže se samo duhovna dimenzija u smislu svjedočenja lične spremnosti da se žrtvuje u ime Boga, da se postigne bogobojaznost i blizina Bogu, nego se njime ostvaruju i višestruki materijalni efekti i dobrobiti za cijelu zajednicu muslimana. Pogotovo je ta dimenzija važna u okolnostima u kojima se nalaze muslimani u BiH.
Rijasetovom akcijom realizacije obreda kurbana se na jednoj razini omogućava svim muslimanima izvršenje obreda, što je i dužnost IZ, a s druge strane se pokazuje briga za fizički i materijalni život muslimana, te pokušava pomoći u osiguranju izvjesnije fizičke egzistencije kroz tržište za plasman materijalnih dobara, konkretno stoke. Naravno, to je doprinos za cijelu državu, jer se podstiče razvoj i povećanje stočnog fonda. I kada se zanemari duhovna dimenzija, na ovaj način od propisa kurbana svi imaju koristi: muslimani koji kupuju kurbane, muslimani koji prodaju kurbane, muslimani u dijaspori, muslimani povratnici, nemuslimani i svi građani, država koja jača stočni fond i materijalnu osnovu svojih građana. Često ni sami nismo svjesni svega toga.
Stoga muslimani, naročito Bošnjaci u dijaspori i oni koji nisu u mogućnosti u privatnom ili porodičnom aranžmanu organizirati klanje kurbana, trebaju snažno podržati Rijasetovu akciju, jer kroz vršenje vjerskog obreda podržavaju svoju braću i sestre, njihov opstanak u Srebrenici, Zvorniku, Žepi, Višegradu, Prnjavoru i drugim mjestima. Ustvari, oni postaju jedan važan faktor koji pomaže povratničkim porodicama da žive životom dostojnog čovjeka i od svoga rada. To je misija velikog značenja: duhovna i materijalna, socijalna i društvena, to je put nade i oporavka, solidarnosti i društvene koheziju. Jednom riječju kazano, to je islam, to je vjera. I ništa manje nije važno naglasiti da u svim propisima islama upravo treba tragati za takvim njegovim smislovima i univerzalnim dimenzijama, onostranim i ovostranim. To je pravi i ključni izazov za ulemu u svakom vremenu. Jer, stvarna funkcija vjere jeste da daje valjane i smislene duhovne i materijalne podsticaje, upute i smjernice za život svojih sljedbenika: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate.“ (El-Bekare, 185)
Upravo zbog ovakvog i ovolikog značenja akcije kurbana, posebno je velika odgovornost svih aktera u realizaciji, koji moraju uložiti sve od sebe i pokazati krajnju ozbiljnost i obzirnost kako bi se ova plemenita ideja što čistije i snažnije razvijala. To daleko prevazilazi lični odnos, jer je to važno zbog vjere islama, zato što se radi o vjerskom obredu, zbog IZ koja vodi akciju, zbog muslimana koji daju svoj novac i pokazuju povjerenje, te onih muslimana koji su se vratili na svoj toprak, nerijetko svoja zgarišta i stratišta. Nekima od njih je uzgoj stoke i prodaja kurbana jedini izvjesni godišnji prihod. Akcija kurbana je važna i što nam omogućava da kroz našu zajedničku žrtvu, našu zajedničku solidarnost, svijest o međusobnoj ovisnosti i uslovljenost stignemo do zajedničkog uspjeha, omogućava da vratimo radost i nadu onim muslimanima koji su na margini, prepušteni sami sebi i svojim povratničkim mukama i strahovima. I pored svega toga, da steknemo Božije zadovoljstvo i Njegovu milost.
U kontekstu promišljanja o Bajramu i kurbanu također se može iščitavati još jedna, za Bošnjake i muslimane ovih prostora, važna poruka i pouka. Radosti Kurban bajrama prethodi žrtva i napor: izvršenje obreda hadža i žrtvovanje kurbana. Naime, tek u svjetlu prethodne žrtve i napora ima smisla radovati se. Drugim riječima kazano, da bismo imali pravo i razlog za radost moramo se prije toga za nešto žrtvovati, uložiti trud i napor, (iz)boriti se za nešto. Na ovoj ravni, razložno je postaviti pitanje koja je to žrtva koju Bošnjaci kao narod ulažu a koja prethodi radosti Bajrama. Šta danas žrtvuju da bi se sutra radovali Bajramu: vrijeme i energiju za nacionalnu slobodu i dostojanstvo, za državu i njen prosperitet, za slogu i zajedništvo?
U nadi da će nas poruke nužnosti žrtve i napora radi postizanja lične i kolektivne sreće, koje u sebi nosi kurban i hadž, podstaknuti da ne žalimo truda za vlastiti progres, duhovni rast i nacionalnu slogu, svim muslimanima, a s posebnim poštovanjem i ushitom čitaocima Preporoda, čestitam Kurban bajram: Bajram šerif mubarek olsun!
Piše: Ekrem Tucaković
(preporod)
