Supruga Munira smiraj pronalazi uz mezar svog Mehmedalije
Genocid nad Bošnjacima u Srebrenici mnoge je supruge, majke i kćerke zauvijek uskratio za najljepše dane s onima koje su voljele.
Umjesto zajedničkih trenutaka, ostale su im uspomene, umjesto zagrljaja nišani, umjesto riječi tišina.
Zehra 30 godina traži muža ubijenog u genocidu, mjesto mu je ostavljeno pored oca i brata. Kćerke plaču, žele da ima mezar, da babi prouče Fatihu.
Tako je i porodica Mandžić ostala bez svog Mehmedalije, koji je imao samo 33 godine kada je ubijen.
– Otišao je šumom i nije prešao, njegov amidža isto tako. Našli smo ga 2010. godine u Liplju – kaže za Stav njegova supruga Munira.
Bili su u braku jedanaest godina. Kako kaže, lijepo su živjeli zajedno, ali, kratko.
Imaju dva sina, koji su u trenutku kada je rukom zločinaca ubijen njihov otac, imali pet i deset godina.
– Išli su na Marš mira, sad su to veliki momci. Svaka godina je ista. Lakše je bar što čovjek ima gdje doći i proučiti Fatihu, razmišljam kako je onima koji još nemaju mezar svojih najmilijih. Život ide dalje... – govori Munira.
Uprkos svemu, Srebrenica se voli i o Srebrenici se govori najljepšim riječima.
– Srebrenica je moja oaza mira – poručila je ona.
(Preporod.info)
