Različite percepcije prošlosti

Kada čitamo američke autore koji pišu o 1990-tim, taj period često opisuju kao period stabilnosti i prosperiteta. Iz perspektive SAD, Berlinski zid je pao 1989, Sovjetski Savez se raspao 1991. i okončan je Hladni rat. Izbor Billa Clintona i Al-Gorea je donio optimizam i novu generaciju političkih lidera. Ekonomija SAD je bilježila uspjehe i uslijedila je IT ili dotcom revolucija. To je period američkog unipolarnog momenta kada američki globalni uticaj nije imao konkurenciju koja će kasnije uslijediti.

Piše: Hamza Karčić

Autori iz zapadne Evrope ili autori koji piše o EU navode da su 1990-te period važan za evropske integracije, jer je Sporazum iz Maastrichta 1993. označio uspostavu Evropske unije. To se smatra periodom stabilnosti i napretka u integracijama Evrope.

Ali, kada čitate kako američki ili evropski autori pišu o 1990-tim kao periodu mira, stabilnosti i prosperiteta, to zvuči neobično. Za BiH, posebno Bošnjaka, rane 1990-te su početak agresije i genocida, a kasne 1990-te period obnove države i društva.

Ovaj primjer govori o tome kako o istom vremenskom periodu autori iz različitih dijelova svijeta i različitih perspektiva donose različte zaključke, kao i da naučna djela i radovi održavaju perspektive, viđenja, prioritete, intereste ili predrasude – svjesne i nesvjesne – autora tih djela.

Slično je i s percepcijom Jugoslavije i Pokreta nesvrstanih. U očima starijih generacija građana na ovim prostorima, Pokret nesvrstanih je bio značajan i Jugoslavija je imala ključnu ulogu u tom pokretu tokom Hladnog rata. Sjećanje na taj period – u usmenoj ili pismenoj formi – posebno osoba koje su bile dio tog sistema, dovodi do preuveličavanja značaja Pokreta nesvrstanih na međunarodnom nivou. Tu jugoslovensku perspektivu o Pokretu nesvsrtanih često ne dijele autori iz SAD ili zapadne Evrope koji pišu o tom period. Ako čitamo historije Hladnog rata, posebno iz američkog ugla, Pokret nesvrstanih je imao vrlo ograničen uticaj tokom tog perioda.

Nadalje, i percepcije o Hladnom ratu vrijedi analizirati. U udžbenicima i knjigama o međunarodnim odnosima, Hladni rat je definisan kao period velikih tenzija i sučeljavnja SAD i Sovjetskog Saveza. Ratovi u Koreji, Vijetnamu i Afganistanu često su u fokusu opisa sukoba velikih sila. Ali, i u toku Hladnog rata varirali su nivoi konfrontacija i tenzija. I postojala je i komunikacija i saradnja i tenzije i rivalstvo, paralelno, u različitim segmentima. Tako se uči o Hladnom ratu u literaturi na engleskom, kao i na literaturi zasnovanoj na takvom viđenju tog perioda.

Međutim, Hladni rat nije svima bio period dugotrajnih sukoba i neizvjesnosti. U Jugoslaviji je to bio period i političkih represija, ali industrijalizacije i masovnog obrazovanja. Iz perspektive BiH i Bošnjaka, Hladni rat je, čak, period mira i stabilnosti.

Ono što je Hladni rat, onako kako je definisan u udžbenicima i popularnoj historiji, bio za velike sile ili neke druge države, nije bio za Bošnjake kao narod. To je rijetki period od skoro 50 godina u novijoj historiji da nije bilo masovnih pokolja nad Bošnjacima u istočnoj Bosni.

Ova konstatacija nije izraz jugonostalgije već pokazatelj kako vremenski periodi koji naučnici definišu na određen način i to postane opšte prihvaćeno nije nužno iskustvo onih koji tu historiju ne pišu ili nisu pisali.

Primjeri 1990-tih, Pokreta nesvrstanih i Hladnog rata pokazuju značaj percepcija u tome kako se definiše prošlost. Isti vremenski period, pojava ili trend u međunarodnoj politici mogu imati različite odjeke i različita viđenja tih procesa.

Ako se s jednim historijskim iskustvom čitaju autori koji tumače iste vremenske periode iz potpuno drugačijeg historijskog iskustva, može se uočiti kako manje države nisu dio „velikih“narativa (EU 1990-tih), ali i da „veliki“narativi (sukobi u Hladnom ratu) nisu nužno iskustvo koje važi za druge narode ili države.

Ako ništa drugo, svijest o značaju potpuno različitih percepcija u viđenju određenih vremenskih perioda iz prošlosti je korisna za postavljanje pitanja: ko, s kojeg stajališta ili iz koje perspektive definiše dati vremenski period kao stabilnosti ili nestabilnost, blagostanje ili krizu? I, da li je to viđenje prošlosti relevatno za čitaoce i slušaoce ako je relevantno za autore i predavače?

Ovo isto znači da sadašnje vrijeme može biti u budućnosti, iz perspektive budućih analitičara ili historičara, označeno kao period ili krize ili blagostanja – ovisno o tome kako bude izgledao period koji dolazi.

(IIN Preporod)