Novi Krivični zakon FBiH – Zaštita žena ne znači umanjivanje prava muškaraca

Piše: Senaid Zajimović

Od 9. augusta u Federaciji Bosne i Hercegovine stupile su na snagu izmjene Krivičnog zakona koje donose niz novina: strože kazne za nasilje u porodici, jasnije definisanje rodno zasnovanog nasilja, proširenje zaštite na digitalne oblike kriminala i, po prvi put, posebno krivično djelo "teško ubistvo ženske osobe".

U javnosti se pojavila dilema – znači li ova odredba da su žene sada pred zakonom povlaštene u odnosu na muškarce?

Odgovor je jasan: ne znači.

Svi osnovni članci zakona koji se odnose na nasilje, tjelesne povrede, prijetnje, uznemiravanje ili krivična djela iz mržnje jednako štite i žene i muškarce. Ako je muškarac žrtva nasilja, država mu garantuje ista prava, iste mjere zaštite i iste kaznene odredbe prema počinitelju kao i kada je žrtva žena.

Posebno definisanje femicida uvedeno je iz razloga što statistika i praksa pokazuju da žene češće postaju žrtve ubistava u partnerskim i porodičnim odnosima, a motivi tih zločina često su povezani s rodnom neravnopravnošću i duboko ukorijenjenim stereotipima. Ova dopuna ne znači da je život muškarca manje vrijedan, već da se zakonodavac želi preciznije suočiti sa pojavom koja ima svoje specifične uzroke i obrazac ponavljanja.

Islam, kao vjera i sistem vrijednosti, ovakve odredbe vidi kroz univerzalni princip zaštite života, časti i dostojanstva svakog čovjeka. Ne pravi razliku u svetosti i nepovredivosti života između muškarca i žene.

Kur’anski princip jasno kaže: Ko ubije jednog čovjeka (ne zato što je ubio nekoga ili što je na Zemlji nered učinio) kao da je sve ljude poubijao, a ko ga sačuva, kao da je sve ljude sačuvao (El-Maide, 32, kontekstualni prevod).

U islamskom pravu zločini protiv života i tjelesnog integriteta tretiraju se jednako bez obzira na spol žrtve. Namjerno ubistvo žene povlači istu kaznu i moralnu osudu kao i ubistvo muškarca.

Poslanik Muhammed, a.s., upozoravao je na svaki vid nasilja riječima: Musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni drugi muslimani (Buhari, Muslim). Poznato je i da on, a.s., nikada nije udario ženu niti dijete, te je javno osuđivao one koji to čine. U hadisu koji bilježi Enes ibn Malik, r.a., kaže se: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije nikoga udario svojom rukom, ni ženu, ni slugu. (Muslim, br. 2328) Time je jasno naglasio potrebu zaštite žene i dostojanstva porodice, što ovu zakonsku odredbu čini u potpunom skladu s islamskim učenjem.

Ovaj kriterij sigurnosti i poštovanja ljudskog dostojanstva ne poznaje spolne granice. Islam obavezuje muškarca da štiti ženu, ali i ženu da poštuje i ne ugrožava muškarca; obavezuje jačeg da štiti slabijeg, ali i slabijeg da ne zloupotrebljava svoj položaj.

Zbog toga i u svjetlu islamskog učenja i u svjetlu našeg pozitivnog prava, ne može se govoriti o zakonskoj privilegiji žena nauštrb muškaraca. Može se govoriti samo o prilagođenju zakona realnim društvenim okolnostima kako bi se spriječilo ponavljanje zločina čiji su obrasci već prepoznati. Onaj ko poštuje zakon i moralne norme, bilo muškarac ili žena, ima jednaku pravnu sigurnost i zaštitu.

Novi Krivični zakon FBiH, ako se dosljedno primjenjuje, može doprinijeti smanjenju nasilja i izgradnji sigurnijeg društva.

U tome nema mjesta za međusobne optužbe ili osjećaj zakinutosti, nego za zajedničku podršku mjerama koje štite svakoga od nas, u skladu s univerzalnim islamskim načelom da je život svakog čovjeka neprocjenjiva vrijednost.

Zato je važno da muškarci i žene ne gledaju jedni na druge kao na suparnike u borbi za pravdu, nego kao saveznike u očuvanju života, časti i dostojanstva. Nasilje nad ženom je napad na porodicu, a nasilje nad muškarcem jednako je ranjavanje temelja zajednice.

Ako se složimo da nijedna ruka ne smije udariti, nijedan glas ne smije vrijeđati i nijedna prijetnja ne smije biti izrečena, tada ćemo kao društvo biti bliže onome što islam traži od nas i što savjest svakog poštenog čovjeka nalaže.

(Preporod.info)