Godišnja doba i političke odluke

Piše: Hamza Karčić

Na prvi pogled vjerovatno ne izgleda kao da su političke odluke povezane s godišnjim dobima ili vremenskim prilikama. Obično se političke odluke smatraju izrazom određenih interesa, okolnosti i prioriteta. A godišnja doba, između ostalog, vežu se za visoke ili niske temperature, duže ili kraće dane, odmore, raspuste, kao i veće ili manje režijske troškove. Ipak, možemo primijetiti da su ovo povezane kategorije.

O povezanosti vremenskih okolnosti i politike napisani su i naučni i novinski članci o tome kako klimatske promjene utiču na političku nestabilnost u državama i regijama. Napisani su i tekstovi o tome kako vremenske okolnosti utiču na izlaznost glasača na izbore.

U ovoj kolumni postavljamo pitanje da li i kako godišnja doba ili, preciznije, određeni vremenski periodi ili okolnosti postanu vrijeme kada se donose političke odluke. Drugim riječima, koje odluke političari ili zvaničnici donose ljeti, a koje zimi i šta ovo može značiti?

Kako je timing važan u politici, tako je i važno vrijeme ili period godine kada političari i funkcioneri donose neke značajne odluke.

Može se konstatovati da značajan broj političkih odluka donesenih u teškim zimskim okolnostima ima za cilj pritisak, dok političke odluke donesene tokom ljetnih vrućina uglavnom imaju za cilj skretanje pažnje javnosti s nepopularnih odluka.

Naprimjer, krajem godine se dogovaraju cijene isporuke plina drugim državama. Nerijetko je slučaj da velike kompanije za prodaju plina krajem godine i u zimskim mjesecima pregovaraju s kupcima o cijenama i isporukama plina. Pored toga što je kraj kalendarske godine, tada je pregovaračka pozicija tih kompanija jača a kupci u vremenu zime imaju manji manevarski prostor.

S druge strane, odluke koje su nepopularne često se donose u periodu ljetnih odmora. Na nivou kantonalnih komunalnih preduzeća, poskupljenja znaju biti u vremenskim periodima kada je fokus građana na drugim temama. Poskupljenje struje, grijanja ili komunalnih usluga, kao što su ove najavljene krajem mjeseca juna, je u ljetnim periodima jer tada pažnja nije na dolazećoj zimi. Ovo je i vrijeme godišnjih odmora nakon kraja školske i akademske godine, tako da i donosioci odluka saopšte te nepopularne odluke u vremenu kada je pažnja javnosti manja – ili očekuju da bude manja. Pored poskupljenja, period ljetnih odmora je i prilika da političari na vlasti donesu odluke o kupovini novih auta, zaduživanju ili odlukama koje bi inače proizvele još veće kritike ili bile još više aktuelne u medijima u ostalim mjesecima.

U nekim manjim državama, gdje je upliv velikih sila izražen, može se uočiti da politički lideri donose vrlo značajne odluke u periodu ljetnih godišnjih odmora jer su strane diplomate i zvaničnici tada na odmorima. Kritike takvih odluka su limitirane i u značajnoj mjeri se do početka septembra zaboravi ili potisne iz javnog prostora ono što je odlučeno prije odmora.

Sindikati koji se bore za bolji status svog članstva, također, djeluju prema vremenskim periodima. Naprimjer, sindikati u oblasti obrazovanja pritiske prave i štrajkove najavljuju prije početka školske ili akademske godine. A često i u toku ili prije kraja školske ili akademske godine. A vrlo rijetko, ako ikako, u toku raspusta – u julu ili augustu. Pritisak na vlast je veći u toku školske ili akademske godine.

Političke krize u BiH, također, su povezane i, između ostalog, s vremenskim periodima. Naprimjer, rijetko se primjećuje veća politička kriza od 1-20. augusta. Razlog je jednostavan: godišnji odmori. Isti Dejton važi i prije i poslije godišnjih odmora. Slično vidimo i u danima prije i poslije Nove godine, kada proslave, koncerti i neradni dani znače da fokus medija i javnosti u tom periodu obično ne bude na aktuelnim političkim krizama.

I u slučaju puta BiH prema EU, mogu se uočiti ciklusi vijesti i događaja u određenim mjesecima. Često se u godinama iza nas spominjao juni ili juli kao krajnji rok za određeni korak na putu ka EU. To se predstavi kao „krajnji rok“, „posljednja šansa" itd. Potom slijede ljetne pauze i godišnji odmori tako da se o evropskim integracijama govori malo ili nikako do septembra. U septembru i oktobru ponovo se aktuelizira ova tema. Pred kraj godine, a prije zimskih minusa i godišnjih odmora, prezentuju se izvještaji Evropske komisije o napretku uz podsjećanje na „reforme“, „zastoj na evropskom putu" i „evropskoj perspektivi". Već od kraja januara ponovo se aktuelizira tema evropskog puta i tada i domaći političari i EU zvaničnici obično predstave određeni datum u martu kao „krajnji rok za ispunjavanje nekog koraka na tom putu. O tome se govori do prvomajskih praznika, nakon čega juni ili juli postaju ponovo krajnji rok. I tako se taj ciklus ponavlja.

(Islamske informativne novine Preporod)