Ekskluzivno: Otkriven mezar Salih-age Forte iz Nevesinja

Piše: Hasan Eminović

Jedna od historijskih ličnosti kod Bošnjaka koja zavrjeđuje posebna historijska istraživanja zasigurno je Salih-aga Forta.

Historijski tragovi koji ga spominju, a prilično su frekventni, nažalost, ne nude bliže odgovore šta ga je stvarno motiviralo i koji su mu bili konačni ciljevi da bude jedan od vođa oružane pobune protiv Austro-Ugarske Monarhije u poznatom Hercegovačkom ustanku 1882. godine.

Salih-aga Forta rođen je u Sopiljima kod Nevesinja, gdje se i danas čuvaju usmena prednja o njemu i vrlo šturi podaci njegovog životopisa.

Donedavno su se vidjeli i ostaci njegove kule. Većina mještana tog sela ne zna gdje mu je bilo imanje. Danas je ono u vlasništvu jedne srpske i jedne hrvatske porodice, koje često imaju i javne sporove.

U Nevesinju se znalo da je bio vođa pobunjenika, da je vodio krvave bitke protiv Švaba i da je, na kraju, odselio u Sandžak, u Novi Pazar.

Dostupna literatura, poput knjige Hamdije Kapidžića i još nekih drugih autora, na naučnim ili pripovjednim osnovama tematizira ustanak, uzroke i posljedice, iz kojih se mogu prepoznati i neki vrlo interesantni i intrigantni biografski podaci Salih-age Forte.

Biografski podaci Salih-age Forte

Osman–Aziz, u romanu "Bez nade", opisujući prilike, ambijent i bespomoćnost mostarske čaršije 80-ih godina 19. stoljeća, naglašava kako su Mostarci očekivali da će ih od austrougarske okupacije osloboditi Salih-aga Forta sa svojim ustanicima.

U knjigama i publikacijama srpske historiografije, Forti je posvećeno manje pažnje nego vođama srpskih pobunjenika.

Mesrur Šačić krajem prošlog stoljeća posvetio je posebnu knjigu muslimanskim vođama u tom ustanku, među kojima su, između ostalih, i Omer-aga Šačić, njegov predak, Salih-aga Forta i Mujo Kurtović.  

U historijskoj faktografiji, kako domaćih autora tako i evropskih, neosporne su činjenice da je taj ustanak, kolokvijalno nazvan i kao "Druga nevesinjska puška", osim na manjem pograničnom dijelu Crne Gore i Dalmacije, bio široko rasprostranjen na području istočne Hercegovine, od Trebinja pa do Trnova, uključujući područje Foče, Tjentišta i tog planinskog pojasa.

Trajao je skoro čitavu godinu. Bio je karakterističan po tome što su i muslimani i pravoslavci bili na istoj strani i borili se protiv okupatora. Srpska historiografija ističe hajduka Peru Tunguza, Stojana Kovačevića, Bogdana Zimonjića i još nekolicinu ličnosti koje su predvodili pravoslavne pobunjenike.

Dok se o njima zna skoro sve, o vođama bošnjačkih pobunjenika tek usputni fragmenti. U tom ustanku borili su se zajedno, koordinirano i sihronizirano. No, niko kao Forta.

U znak zajedništva, borili su se pod sloganom "Za krst časni i vjeru Muhamedovu".

Zanimljivo je podsjetiti da su se u ovom ustanku našli zajedno, rame uz rame, Pero Tunguz, hajdučki harambaša, i Salih-aga Forta, koji su samo sedam godina ranije bili na suprotnim stranama.

Tunguz je predvodio pobunjenike protiv Osmanske Carevine, a Forta je bio juzbaša osmanske vojske. Njih dvojica su često predvodili svoje pristalice u istim borbenim pohodima protiv Švaba.

Salih-agu Fortu historijski izvori nalaze i na ratištu u Mostaru 1878, kada su se Hercegovci pokušali oružano suprotstaviti ulasku austrougarske vojske u Mostar. 

Kada opisuju psihološki profil pobunjenika u ustanku 1882. godine, historičari naglašavaju da se radilo mahom o nepismenom stanovništvu s kojim su lahko mogle manipulirati obavještajne i diplomatske strukture.

Kao direktan povod za podizanje ustanka, historiografija navodi visoke porezne stope koje je nametnula austrougarska administracija i donošenje zakona o obaveznom služenju vojnog roka koje su se na isti način odnosile i na muslimansko i pravoslavno stanovništvo.

Pažljivijim iščitavanjem dostupe literature, uočit ćemo da Forta ima i jasan i definiran stav prema sultanu u Istanbulu, posebno prema odredbama Berlinskog kongresa u kojima je dogovoreno da u određenim društvenim odnosima sultan zadržava suverenitet nad Bosnom, među kojima je bio i ovaj sporni zakon o obaveznom služenju vojnog roka. 

Helem, vratimo se sudbini Salih-age Forte.

Još tokom ustanka, diplomatskim analima između Porte i Crne Gore, svoja tri sina premjestio je u Crnu Goru, dok je njegovih pet kćeri trajno ostalo u Nevesinju i Mostaru, gdje su se kasnije poudale.

Nakon gušenja ustanka, u zimu 1882. godine, i Forta je morao prebjeći u Crnu Goru, gdje je dobio pristojan smještaj, dok su njegovi saborci, njih više od 200, određeni period bili smješteni u hanovima i tijesnim konačištima.

Austrougarske vlasti, u sudskom procesu u odsustvu, dosudile su mu smrtnu kaznu.

Kao istaknuti vođa ustanka, on se najduže zadržao u povlaštenom položaju crnogorskih vlasti, skoro godinu, nakon čega se preselio u Sandžak, gdje žive njegovi potomci. 

I tu historijski izvori o Salih-agi Forti prestaju.  

Natpis na nišanu Salih-age Forte 

Nedavno je mladi i perspektivni istraživač kulturne prošlosti Bošnjaka Sandžaka Nesip Pepić pronašao mezar Salih-age Forte, za koji se ni u Sandžaku nije znalo.

Pronašao ga je u selu Melaje, nadomak Tutina. U daljim istraživanjima, Pepić je otkrio da se Forta, nakon otkazivanja gostoprimstva u Crnoj Gori, nastanio u selu Gujiće kod Tutina. 

Nijedan od njegovih potomaka nikada se nije vratio u rodno mjesto. Salih-aga Forta je na ahiret preselio 1889. godine i ukopan je na mezarju u haremu džamije u susjednom selu Melaje. 

Transkripcija i prijevod natpisa na osmanskom jeziku s njegovog novootkrivenog nišana prvi put su objavljeni u knjizi "Islamska epigrafika Sandžaka u svjetlu nišana", autora Nesipa Pepića.

Transkripcija natpisa:

El-merhûm 

Nevesinli 

Sâlih 

Ağa 

rûhuna 

el-Fâtiha 

1316 

Sene

Prijevod na bosanski jezik:

Rahmetli 

Salih-aga 

iz Nevesinja 

El-Fatiha pred 

njegovu dušu 

1316. god. [1898–1899]

Važno je napomenuti da je godina na nišanu navedena po hidžretskom kalendaru. Ukoliko je riječ o Rumi (milet) kalendaru, tada bi 1316. godina odgovarala 1900–1901. godini po gregorijanskom kalendaru.

S obzirom na historijski značaj Salih-age Forte, Pepić naglašava da bi bilo svrsishodno, u pogledu očuvanja sjećanja na Salih-agu Fortu, da Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV) u Republici Srbiji, u skladu sa zakonima Republike Srbije, na njegovom mezaru postavi barem informativnu tablu s kraćom biografijom i prijevodom natpisa s nišana. Time bi se trajno sačuvalo sjećanje na njegov lik i djelo za buduće generacije.

BNV, kao krovna institucija Bošnjaka u Republici Srbiji, ima posebnu odgovornost i nadležnost za očuvanje kulturnog i historijskog naslijeđa bošnjačke zajednice. Postavljanje ove table bio bi važan korak u kulturi sjećanja bošnjačkog naroda, kako onog u Sandžaku tako i u Bosni i Hercegovini.

Forta na Harvardu

U kratkom razgovoru s Nesipom Pepićem saznali smo i još jedan vrlo dragocjen podatak o potomcima Salih-age Forte. Naime, Pepić je lokalitet Fortinog mezara otkrio preko čuvene harvardske zbirke usmene književnosti Bošnjaka.

U istraživanja Milmana Periya i Lorda Alberta Betisa sudjelovao je i Suljo Fortić, unuk Salih-age Forte. U sačuvanom tonskom zapisu rekao je:

"Ja se zovem Sulejman Fortić, Salih-age Forte unuk. Tako sam učio pjesme, po svijetu sam išao... Tako smo izašli od Bosne. Imovinu smo svoju izgubili tako... Moja je đedovina u Nevesinje, Hercegovina. Moj djed je ustanak podigao protiv Švabe, godine 1875. I po tome, ondake, mi smo odustali, postali smo sirotinja. Izbjegli smo od terora švapskoga. Došli smo u Novom Sandžaku toliko ima prije 40 godina... Moj otac je došao, imao je isto troje djece. Rođen sam isto u Gujiće, Srez tutinski." 

Karakteristično je napomenuti da je i Fortin unuk o svome djedu imao tek nekoliko sačuvanih sjećanja, kao i to da je naveo godinu prve "Nevesinjske puške", a ne onu u kojoj su se događaji dešavali. 

Rahmet duši Salih-aginoj.

(Preporod.info)