"Čišćenje" jezika od sadržaja genocida

Piše: Ekrem Tucaković

U Takvimu za 2019. godinu potpisnik ovih redova objavio je rad „Jezik kao sredstvo zamagljivanja suštine genocida i zločinačke svijesti“. Rad je dostupan i online, na ovom linku.

Namjera autora bila je skrenuti pažnju na činjenicu da se u bosanskom javnom diskursu, posebno na medijskoj sceni i u obraćanjima zvaničnika, čine elementarne greške u govoru o genocidu te se, putem jezika, minimizira i zamagljuje stravičan zločin.

Pored izrazito opravdavajućeg i poricateljskog diskursa, u bitnim dijelovima srpskog mišljenja i djelovanja, svojevrsno "čišćenje2 jezika, vjerovatno i nesvjesno, od stvarnog značenja genocida u svim njegovim aspektima, prisutno je i kod bošnjačkih predstavnika, institucija i unutar bošnjačkog javnog govora. To se odvija na način da se putem jezika i govora reducira stvarna priroda, uzroci i obim genocida, umanjuju njegovi bitni aspekti ili relativiziraju posljedice.

Imajući u vidu da je ova praksa i dalje široko rasprostranjena i gotovo normalizirana, čini se umjesnim ponovo ukazati na ovaj problem i još jednom naglasiti osnovne teze o kojima je u spomenutom tekstu bilo riječi. 

Genocid se nije desio i ne događa se

U mnogim prilikama, čak i s visokih zvaničnih mjesta, čuje se sintagma da se "genocid desio", odnosno "genocid se događa" ili "genocid se dogodio".

Jasno je da glagoli "desiti se" i "dogoditi se" nemaju funkciju označavanja ili opisivanja bilo kakve aktivne radnje, posebno vršenja genocidnih radnji.

Genocid ima svoj subjekt, odnosno konkretne vršioce radnje, konkretne planere i logističare. Po svojoj unutarnjoj suštini i karakteru genocid se može opisivati isključivo glagolima radnje koji označavaju svjesno, voljno djelovanje, za razliku od glagola zbivanja kojima se označavaju događaji uzrokovani prirodnim silama i pojavama koje nisu uslovljene ljudskom voljom i gdje čovjek nije aktivni ili inicijalno svjesni subjekat.

Genocid nije elementarna nepogoda, njega ne prouzrokuju i ne vrše prirodne sile ili nepoznata sila izvan ljudske volje i namjere. Kao što je poznato, po svojoj definiciji, genocid je planirana i svjesna aktivnost određenih ljudskih grupa, s velikim brojem učesnika i velikim resursima stavljenim u funkciju njegovog izvršenja nad unaprijed tačno određenom etničkom, rasnom ili religijskom grupom. 

Prema tome, genocid se može opisivati glagolima radnje: izvršiti, činiti, počiniti, napraviti, sprovesti genocid i sl., i, još bolje, u aktivnoj glagolskoj formi s konkretnim subjektom i vršiocem genocidnih radnji.

(Ferid Muhić je u izvrsnom eseju iz 2018, pod naslovom "Srebrenica, rajska ptica", ukazao na široko prihvaćanje riječi "dželat" za identifikaciju počinitelja genocida te naglasio da se time "počinitelji oslobađaju svake individualne krivnje, a istovremeno se na žrtve – implicitno, prešutno, ali definitivno – svaljuje teret nekog nevidljivog, nepoznatog, ali nesumnjivo počinjenog zlodjela zbog kog ih, kroz genocid, stiže pravedna kazna!" Muhić podsjeća da riječ dželat označava službenog izvršitelja pravosnažno donesene smrtne presude i da je dželat samo egzekutor te, shodno tome, ne nosi nikakvu moralnu krivicu. Stoga predlaže da se izbaci iz upotrebe riječ “dželat“ i za počinitelje genocida koristi nedvosmisleno tačna i precizna riječ: ubice, ubojice, zlikovci, krvoloci. Štaviše, Muhić odbacuje sintagmu "žrtve genocida u Srebrenici", jer se njome potiče zaborav i depersonalizacija kao da je "riječ o žrtvama neke prirodne katastrofe koja ih je pogodila ne birajući i ne pitajući ni za nacionalnost ni za vjeru", unatoč tome što je riječ o ljudima ubijenim u dobro organiziranom i dugo pripremanom zločinu genocida, te stoga iz poštovanja prema istini i zbog pijeteta "moramo uvijek govoriti o ubijenima", čak, ne o nastradalim ni poginulim.)

Osnovni preduvjet da govor o genocidu bude jasan i precizan jeste da se zločin genocida ne zamagljuje nejasnim i manipulativnim govorom i terminima. Nije rješenje pred zlom uzmicati i od zla bježati. Sa zlom se mora suočiti krenuvši od jezika kojim se genocid opisuje.

Kada se čuje sintagma "desio se genocid u Srebrenici", govornik eliminira subjekt i radnju te poručuje da se genocid desio sam od sebe ili da je bio posljedica neke elementarne i prirodne nepogode. Govornik time pokazuje, premda je svjestan svih činjenica, da nema moralne snage i elementarne ljudske hrabrosti da izvršenje genocida označi pravim imenom, dakle da se nije desio, nego je genocid izvršila Vojska i Policija entiteta RS, što je potvrđeno mnogobrojnim presudama domaćih i međunarodnih sudova.   

Genocid u Bosni i Hercegovini

Već je  u javnom govoru  postalo učestalo isticanje da je genocid bio isključivo u Srebrenici ili, u najboljem slučaju, da je izvršen u Podrinju. Apsurdno je svođenje genocida na ovo usko geografsko područje. Srebrenica i Podrinje su u Bosni i Hercegovini, a to što je Srebrenica simbol genocida u našoj domovini, koji jeprepoznat širom svijeta, ne daje za pravo da se ne govori istina da je genocid izvršen u Bosni i Hercegovini. Za to što genocidni projekat nije u potpunosti realiziran na cijelom ili većinskom bosanskom državnom prostoru, treba zahvaliti snazi Armije Bosne i Hercegovine i narodnom otporu.

Da nije bilo toga, razmjere i posljedice genocida bile bi mnogo šire i teže. Uostalom, tužilaštva i sudovi su dokazivali i razmatrali genocidne radnje u mnogim mjestima širom Bosne i Hercegovine. Ista politika, isto političko i vojno rukovodstvo i ista vojska su realizirali genocid u Podrinju i vodili civilne i ratne operacije i u svim drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Politički i vojni ciljevi bili su identični. Pored genocida u Srebrenici, koji je višestruko potvrđen u Haškom tribunalu, njemački sudovi su donijeli pravosudne presude za zločine genocida i u drugim mjestima u Bosni i Hercegovini: Doboju, Zvorniku, Kotor-Varoši i Foči.

S druge strane, redukcionističkim govorom kako je genocid izvršen u Srebrenici vrši se njegova relativizacija i ide se na ruku srpskim negatorima koji ga ismijavaju pričom o "apsurdnom džepnom genocidu" i insistiraju kako, po njihovom mišljenju, "jedna lokalna epizoda nekog rata ne može biti proglašena" genocidom ukoliko sam taj rat u cjelini nije nesumnjivo okarakteriziran kao genocidan. Nema sumnje da je rat vođen na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i od početka je imao genocidnu namjeru i svrhu.   

Genocid nad ili protiv Bošnjaka

Kao što genocid ima subjekte (vršioce) radnje, isto tako ima i objekte (nad kim je radnja izvršena). Genocid se vrši protiv konkretne etničke, rasne ili vjerske grupe s ciljem njenog uništenja ili dovođenja u nepodnošljivo stanje za život i opstanak. Objekat genocida je unaprijed određen. U Bosni i Hercegovini objekat genocida su bili Bošnjaci. To je očigledna činjenica koju nije potrebno dokazivati. 

Prema tome, genocid nije izvršen nad nekom apstraktnom nacionalnom zajednicom, nepoznatim i neodređenim ljudima. Zato u govoru o genocidu u Bosni i Hercegovini, kada je riječ o ciljnoj grupi nad kojom je realiziran, stvari treba jasno i precizno imenovati: genocid je izvršen nad Bošnjacima ili protiv Bošnjaka. 

U Srebrenici se ne šuti

U bosanskom javnom diskursu, posebno u periodu pred i tokom godišnje komemoracije u Srebrenici 11. jula, iz nekih društvenih grupa potencira se da je najbolje doći u Srebrenicu i šutjeti, odnosno da je veličina zločina i bola do te mjere ogromna da se ne može adekvatno jezikom iskazati, pa je najbolje šutjeti.

Tačno je da je teško opisati bol, posebno u prisustvu preživjelih svjedoka genocida, i shvatiti razmjere i posljedice "ontologijskog zla" (pojam Vladimira Jankelevitcha) koje je nad ovim područjem vladalo. Kada se dopusti da "ontologijsko zlo" bilo gdje vlada, onda imamo Srebrenicu iz jula 1995. godine.

U Srebrenici, i na drugim mjestima zločina, treba aktivno promišljati o destruktivnosti zla a, umjesto puke šutnje (ili samo šutnje), ti prostori obavezuju da se o zlu govori, da se na zlo upozorava, da se uzimaju pouke i šalju snažne preventivne poruke, upozorava na zlo gdje god ono potencijalno vreba, bilo u ljudskim dušama ili, pak, u političkim, vojnim ili ideologijskim planovima i projektima.

Kada su oči javnosti uprte na mjesta zločina, treba iskoristiti priliku i poslati adekvatnu poruku i upozoravati protiv ponavljanja zla. Šutnja ne govori skoro ništa, a može biti i znak odobravanja. Često je šutnja sredstvo slabih i nemoćnih ili onih koji nemaju moralni kredibilitet i argumente. Bošnjaci imaju moralno pravo, obavezu i legitimitet da govore protiv zla na temelju vlastitog iskustva. A šutjeti i prezirati zlo srcem je najslabije uvjerenje (iman), poruka je Muhammeda, a. s.

Na mjestima zločina potrebno je pokazati na kojoj strani stojimo: strani zla ili dobra; potrebno se izjasniti kakvu razliku pravimo između zločinaca i nevino ubijenih, koga pamtimo, a koga zaboravljamo. Sama šutnja na mjestu zločina sigurno nije za to pravi i adekvatan način. Iskazati pijetet šutnjom prema ubijenim, ne znači prisustvo na mjestu zločina pretvoriti u šutnju.

Francuski intelektualac Pascal Bruckner u eseju "Napast nedužnosti", govoreći o sukobima u bivšoj Jugoslaviji, istakao je: "Ne opredijeliti se u suočenju koje jakog suprotstavlja slabome znači, zapravo, opredijeliti se za jakoga, ohrabriti ga u njegovim pothvatima. Takva nepristranost samo je drugo ime za sukrivnju. I to je gore za žrtve kojima se oduzima čak i poštovanje prema njihovim patnjama, kad ih se brka s njihovim mučiteljima, to je gore za pogubljene u Prijedoru, Omarskoj, Sarajevu, Vukovaru, Goraždu, našim nerazumijevanjem ubijene i osakaćene po drugi put. Nezadovoljni time što smo ih napustili, lišavamo ih njihove ljute žalosti, oduzimamo im pravo – da ostanu u sjećanju drugih ljudi."

Šutnja o ubijenim u genocidu prerasta u ravnodušnost i zaborav. O zlu ne treba šutjeti, na njega treba podsjećati. Sjećanje i podsjećanje je istinska odlika ljudskog društva i iskonska potreba čovjeka. U islamskim obredima nalazimo ponavljanje i sjećanje: pet dnevnih namaza, učenje Fatihe na svakom rekatu namaza, dolazak vremena hadža i ramazana, činjenje zikra, upućivanje dove i sl. Ponavljanje i sjećanje učvršćuje vezu, drži čovjeka stalno budnim i njegovu svijest aktivno prisutnom.

(Preporod.info)