Zašto upisati medresu: Posebne vrijednosti i iskustva koja su nezamjenjiva u životu

U vremenu u kojem se obrazovanje često mjeri brojem bodova, testova i certifikata, postoje škole koje oblikuju ljude, a ne samo njihove ocjene. Medrese u Bosni i Hercegovini već decenijama iz svojih klupa šalju generacije koje se ne ističu samo na fakultetima i takmičenjima – što im, da budemo jasni, također, nije strano – nego u svakodnevnom životu, u porodici, zajednici, profesiji.

Ovaj tekst nije analiza nastavnog plana i programa medresa niti statistički prikaz uspjeha njihovih učenika nakon mature. Ovo je pokušaj da se osvijetli ono što se ne može upisati u svjedodžbu, a ipak ostavlja dubok trag. Govorimo o vrijednostima koje se usvajaju tiho, kroz godine odgoja, svakodnevnog boravka u školskom ambijentu u kojem se uči i živi, u kojem se znanje prožima s ahlakom, red s odgovornošću, a ibadet s istinskim osjećajem pripadnosti i svrhe.

U ovom tekstu riječ imaju oni koji su prošli tim putem - bivši učenici medresa. Njihova iskustva nisu akademske analize, već iskreni pogledi unatrag, sa stanovitom vremenskom distancom, u kojima prepoznaju neprocjenjivu dodatnu vrijednost koju im je medresa dala - ljudsku, duhovnu i karakternu. Vrijednosti koje, možda, nisu bile ocijenjene u razredu, ali su danas itekako priznate u životu.

^{Zekija Krvavac-Ljevaković}

Priprema za životne situacije

Zekija Krvavac-Ljevaković je završila Karađoz-begovu medresu u Mostaru, koja je za nju bila uvod u mnoge uspješne životne priče koje će kasnije uslijediti.

– Gledano s ove vremenske distance, moj odabir srednje škole definitivno nikada ne bi bio drugačiji. Polazeći od plana i programa, vannastavnih aktivnosti, mentorsko-očinskog usmjeravanja i vođenja, pa sve do kompetencija koje pruža svojim učenicima, medresa se nameće kao siguran i pouzdan odabir u vremenu brzih promjena, kao i kvalitetan odgovor na odgojno-obrazovne zahtjeve današnjice. Iako nisam boravila u internatu koji ima velike prednosti za učenike tih godina, medresa me pripremila na visok prag tolerancije, razumijevanja, uvažavanja, kao i snalaženja u životu, kasnije i drugom gradu, državi, okruženju, zanimanjima, ljudima.

Širok spektar znanja, oblasti i informacija koje pruža medresa i njen nastavni kadar, bili su i ostali čvrst kamen temeljac nastavka mog obrazovanja ali i podsjetnik da, kojim god putem kasnije krenemo, zadržimo radoznalost, širinu i dubinu interdisciplinarnog pristupa i razumijevanja – kazala je Zekija.

^{Fuad Ohranović}

Svijest o našoj vjeri, kulturi i tradiciji

Fuad Ohranović je završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, koju opisuje kao jedan od najvažnijih izbora u životu.

– Upis u medresu je bila jedna od onih odluka koje su, definitivno, odredile moj životni put. I nikad nisam požalio zbog nje. Odluka je bila moja, ali zasluga pripada mojim nanama Aiši i rahmetli Hasidi, koje su me od malih nogu bodrile da upišem medresu, koju su završili njihovi očevi, a moji pradjedovi, mula Omer-ef. Osmanagić i Alija-ef. Šeta. U medresi smo sticali prvo odgoj, pa onda obrazovanje – kazao je zamjenik direktora Arhiva Bosne i Hercegovine dr. Fuad Ohranović te istakao vrijednosti, s kojima se upoznao u medresi, a koje sa sobom kroz život, ujedno i boreći se za njih u bremenitoj bosanskoj i balkanskoj svakodnevici.

 – Poseban utjecaj na mene, ali i na većinu mojih kolega iz razreda, imao je razrednik hafiz dr. Mensur-ef. Malkić. Bio je strog, ali nam je pokazivao poštovanje i odanost. Bili su tu i drugi profesori, da nikog ne izdvajam. Od njih smo učili životne lekcije, koje smo shvatali i spoznavali odmah ili u godinama koje su dolazile. Kao vrijednost iz te škole, ponio sam svijest o našoj vjeri, kulturi i tradiciji. A, kao najveću vrijednost, dobio sam ahbabe za cijeli život i duhovnu vezu sa stotinama i hiljadama učenika koji su stasali zahvaljujući vakufu i hajratu bošnjačkog sina i sultanskog unuka Gazi Husrev-bega – ističe Ohranović. 

^{Kemal Efendić, stručni saradnik za posredovanje i rad s poslodavcima u Službi za zapošljavanje Zeničko-dobojskog kantona}

 – Na mom obrazovnom putu veoma bitno mjesto zauzima Gazi Husrev-begova medresa. Kroz školovanje u njoj, stekao sam iskustva koja su mi dosta pomogla u daljem školovanju i radu. Tu, prije svega, mislim na činjenicu da u ranoj mladosti dođete u kontakt s različitim ljudima te na taj način steknete umijeće komuniciranja. Također, u medresi ste prinuđeni da u određenim okolnostima morate improvizirati, tako da se stekne i umijeće ‘snalaženja’ koje vam kasnije bude od velike koristi. O teoretskim i drugim kvalitetama, koje se steknu u medresi, suvišno je i govoriti  – opisao je kratko svoje iskustvo mr. Kemal Efendić, stručni saradnik za posredovanje i rad s poslodavcima u Službi za zapošljavanje Zeničko-dobojskog kantona.

  – Kada bih bila upitana o posebnom vremenskom periodu, a koji me je, na izvijestan način, oblikovao u intelektualnom, duhovnom, ali i svakom drugom smislu, nedvojbeno bih istakla da je to period moga boravka u medresi. Mogu biti posve slobodna i izreći da sam, a gledajući sa ove vremenske distance, ponosna na put koji sam prošla. Kako nas uči naš voljeni Poslanik, s.a.v.s.: “…svakome je olakšano ono što mu je (pred)određeno” doista je to tako i drugačije ne može biti. Gospodar vas usmjerava na ono što je za vas/vašu prirodu, u datom trenutku, najbolje. Do vas/nas je da li ćemo na tom putu istrajati/ostati  – kazala nam je kurra-hafiza Zubejda Gobeljić, koja je završila Medresu "Osman ef. Redžović" u Visokom.

^{kurra-hafiza Zubejda Gobeljić}

Kada evocira uspomene na to vrijeme, smatra da je mnogo toga što je odredilo njen daljnji životni hod. Medresa je dala pregršt vještina koje su joj omogućile da se nastavi usavršavati.

– Ono što je posebno u medresama jeste prilika da od najmlađih dana sa drugima dijelimo radost života, od drugih učimo, poučavamo se znanjem naših profesora. Sve što medresa nudi, a to je ono što bi moglo opisati sve što sam u tom periodu stekla i što mi i sada donosi slatke plodove, jeste sadržano u maksimi: Mudrost je znati šta činiti, vještina je znati kako to učiniti, a vrlina je to zaista i učiniti. Ni manje ni više, u toj kući mudrosti sam upoznala cilj ka kojem trebam hoditi, vještine kako na tom putu istrajati i, naravno, nikada ne prestajati u dobru biti – istakla je hafiza Zubejda, koja radi kao odgajateljica u Behram-begovoj medresi u Tuzli.

Medresa daje ono što nijedna druga škola ne može dati

Jasmin Pezer je nakon završetka Elči Ibrahim-pašine medrese krenuo putem poslovnog svijeta. Svaki dan se u uspješnoj kompaniji fontele.ba susreće s posebnim izazovima koji se lakše prebrode uz medresansko iskustvo.

^{Jasmin Pezer}

– Uvijek i rado, bez ikakve zadrške, svakome kažem da bih rado ponovno upisao medresu. To su najljepši moji mladalački dani. Na početku, želim kazati da mi je, kao nekome ko je vrlo društven, naprosto prijao internat. Težio sam izazov da mogu sebe ocjeniti u društvu s različitim tipovima ličnostima i karakterama. Sve je to doprinijelo da u raspravama s drugima usavršimo svoje govorne vještine, tražimo zajednička rješenja, propitujemo stvari i, naravno, dođemo do izražaja. U kolektivu to je bilo jako specifično, jer je čovjeka tjeralo da ulaže više energije, da odvaja više vremena, kako bi se posvetio individualnom ličnom nivou sazrijevanja, spoznaje i znanja, a onda bi se to sve dalje reflektiralo u razredu, internatu, kasnije i šire. Tako da, po meni, najzanimljiviji dio koji je medresa u mene utkala, jeste ovaj internatski način života, gdje sam faktički uspio da izbrusim sebe u ono što sam danas – kazao je Pezer i istakao svijest o vjeri koja se stekne u medresi te disciplini koja se, danas, toliko ne naglašava.

– Slijedeće što bih mogao istakniti, svakako, jeste svjetovno vjersko znanje, koje umnogome olakšava put, kojim čovjek tek treba, poslije medrese, da hodi. Vjersko znanje mi daje osjećaj dubljeg smisla, nešto što se ne može proračunati ni izmjeriti, ali što itekako olakšava hod kroz život. Taj balans između duhovnog i svakodnevnog je neprocjenjiv – i upravo tu medresa ima prednost u odnosu na ostale škole. Još jedna važna stvar jeste disciplina. Medresa je kroz razne obaveze, koje su bile jasno vremenski postavljene, u nama gradila tu jednu karakternu crtu - da znamo kad se ustaje, kad se doručkuje, kad je nastava, kad su dodatne aktivnosti, kad se ponavlja gradivo, a kad se odmara. Ta rutina, tad možda teška, danas je moje sidro. Tako da bi tu neku disciplinu koju gradi medresa, a koju bi bilo jako teško naći van medrese, mogu istaći kao jednu posebnu prednost, jednu vrlinu medrese. Poslije medrese, učenici sasvim normalno, bez poteškoća i ikakvih detaljnih objašnjenja, preuzimaju na sebe osnovne zadatke koje trebaju ispunjavati – objasnio je Pezer. Ono što je jedinstveno u medresama jeste i vrijeme za zajedničko učenje - korepeticija.

– Korepeticija je jedan neizostavan dio sjećanja na medresu. Taj tačno određeni period učenja je jedna prednost i nešto što kroz cijeli život čovjeku ostavi naviku, duboku usađenu: da ima potrebu sjesti na dnevnom nivou i ponoviti neke stvari, usavršavati ono što je do tada naučio, propitivati te svakako učiti i istraživati druge stvari. Ovo bi bilo, ukratko, ono što je na mene ostavilo najveći dojam i što mi danas pomaže u životu da se bolje odnosim prema vlastitim obavezama, da se bolje odnosim prema porodici. Sve što sam naučio u medresi, trudim se prenijeti dalje – bilo u porodici, bilo u firmi. Ljudi često budu fascinirani kad im ispričaš kako izgleda taj život. Mnogi ne bi imali hrabrosti proći kroz to. Danas, u vremenu kad se sve mjeri materijalnim, duhovna dimenzija koju medresa daje čini se gotovo zaboravljenom. A zapravo je presudna. I opet se vraćam na kolektiv - to je ono mjesto gdje se čovjek preispituje, gdje dobije iskrena mišljenja, gdje ga oblikuju i prijatelji i profesori, kroz svakodnevne susrete, obroke, razgovore. Profesori i odgajatelji su uvijek bili tu, spremni da saslušaju, posavjetuju, nekad i oštro kritikuju – ali sve s namjerom da nas izgrade. Ipak su to tinejdžerski dani, tada ne shvatamo sve te poruke, ali čovjeku se to sve, nekako, složi poslije medrese i tada čovjek može kazati da je medresa u punom kapacitetu nešto najsvrsishodnije što je mogao postići u životu– zaključio je Pezer.

Mnogi bivši učenici medresa - danas doktori, profesori, roditelji, preduzetnici, imami- kažu da je upravo medresa bila temelj njihovog ličnog razvoja. Ne samo znanje koje su stekli već formacija ličnosti, osjećaj odgovornosti, ponos na identitet i sposobnost da se nosi s izazovima života - sve to ponijeli su iz tog perioda.

Jedan od njih je rekao: “U medresi sam naučio kako biti čovjek – sve ostalo sam nadogradio kasnije”.

Nema tog certifikata koji može više vrijediti od takvog priznanja.

(Elvedin Subašić/IIN Preporod)