Ko će naslijediti svijet?

Piše: Hasan Hasić

Feritilitet je u padu i u zemljama s visokom stopom rođenja. Dakle, 45% zemalja i regija imaju nivo fertiliteta 2.1 i iznad, a u više od 1 od 10 zemalja i regiona stopa rođenja je 4.0 ili viša, što uključuje pretežno subsaharsku Afriku, ali i Afganistan, Sudan i Jemen, dok je najveća zemlja u ovoj grupi Nigerija.

Statistike kažu da nas je na Zemlji oko 8.2 milijarde, a da će nas do 2100. godine biti više od 10 milijardi. Također, iznesene su i procjene o historijskim brojkama rasta svjetske populacije te nas je, prema tome, oko 8000 g. p.n.e. bilo oko 5 miliona, a do 1. g. n.e. 200 miliona. Milijarda je dosegnuta tek oko 1800. godine, nakon čega je uslijedila industrijska revolucija i rapidan rast svjetske populacije. Već za 130 godina je dosegnuto 2 milijarde, a nakon toga u narednih trideset već 3 miljarde, a za petnaest 4, odnosno za trinaest 5 milijardi ljudi (1987).

Dakle, samo u 20. stoljeću je svjetska populacija povećana s 1.65 do 6 milijardi. Međutim, s obzirom na trenutni pad stope rasta, da bi se populacija uduplala, bit će potrebno oko 200 godina (World Population Clock, Worldometer). Inače, prema istraživanju Population Reference Bureau (SAD) iz 2022. godine na svijetu je do danas živjelo oko 117 milijardi ljudi, tako da trenutni broj ljudi na Zemlji čini tek oko 7% ikada živuće populacije ljudi.

Nivo fertiliteta u padu

Međutim, iako se broj ljudi na Zemlji uvećava, mnoga istraživanja, zapravo, ukazuju da je došlo do pada fertiliteta na globalnom nivou. Prema posljednjem izvještaju UN-a, globalni fertilitet je tek nešto iznad 2 rođenja po ženi nakon višedecenijskog pada. Naime, globalna stopa fertiliteta u 2024. godine je 2.2 rođenja po djetetu u prosjeku, što je pad u odnosu na 5 rođenja iz 1960. ili 3.3 rođenja iz 1990. godine. Predviđanja su da će stopa fertiliteta padati do 2.1 u 2050. godini, odnosno 1.8 u 2100. godini. Nivo fertiliteta manji od 2 postaje globalna norma.

U više od pola zemalja i regija (55%) s više od 2/3 globalne populacije nivo fertiliteta je ispod 2.1 rođenja po ženi. To uključuje i neke od najnaseljenijih zemalja (Kina, Indija, SAD, Brazil i Rusija). S druge strane, 1 od 6 zemalja i regija (17%) ima nivo fertiliteta iznad 2.1, ali se očekuje da će pasti ispod tog nivoa u narednih 30 godina, a najnaseljenije u toj grupi zemalja su Indonezija i Bangladeš. Također, u više od 1 od 10 zemalja i regiona fertilitet je sada ispod 1.4. U Kini, Južnoj Koreji, Singapuru i Ukrajini je ispod 1.0. Zapravo, feritilitet je u padu i u zemljama s visokom stopom rođenja. Dakle, 45% zemalja i regija imaju nivo fertiliteta 2.1 i iznad, a u više od 1 od 10 zemalja i regiona stopa rođenja je 4.0 ili viša.

To uključuje pretežno subsaharsku Afriku, ali i Afganistan, Sudan i Jemen, dok je najveća zemlja u ovoj grupi Nigerija. Ne očekuje se da će do 2054. godine ijedna zemlja i regija imati nivo veći od 4.0, a manje od jedne trećine njih će imati još uvijek nivo od 2.1. U izvještaju UN-a istakli su da je nivo fertiliteta od 2.1, zapravo, nulta stopa rasta (niska smrtnost i bez migracija) ili “zamjenski nivo“, pri čemu jedna generacija mijenja drugu, u istom obimu. Sve ispod ili iznad ovog nivoa označava pad ili porast fertiliteta, osim u slučaju da se nadoknadi dovoljnim neto odlivom ili prilivom migranata.

Nadalje, naglašeno je da se rano rađanje svugdje smanjilo, odnosno, da u zemljama s niskim fertilitetom žene rađaju kasnije u životu.

U Evropi se već odavno alarmira na pad stope fertiliteta. S obzirom da je riječ, uglavnom, o visoko razvijenim zemljama, priliv migranata je posljednjih decenija bio veliki, što se posebno odnosi na doseljenike iz muslimanskih zemalja.

S druge strane, iako snažne desničarske politike promovišu tradicionalnu porodicu i veliki broj članova, ipak se sve češće čuje da Evropa mora biti repopulisana, zapravo, samo evropskim stanovništvom.

Prema podacima Eurostata, Evropska unija je u 2023. godini zabilježila totalnu stopu fertiliteta od 1.38 u odnosu na 1.46 godinu ranije. Bugarska ima najvišu stopu (1.8), potom Francuska (1.66) i Mađarska (1.55), a najniže stope imaju Malta (1.06), Španija (1.12) i Litvanija (1.18).

I zemlje koje nisu članice EU, manje-više prate trend pada fertiliteta, među kojima i Bosna i Hercegovina gdje je stopa bila 1.49 u 2024, prema spomenutom izvještaju UN-a. U zemljama regiona nije posebno viša ili niža, gdje se tek Crna Gora izdvaja sa stopom 1.8.

I Velika Britanija, sa stopom 1.55, potvrđuje trend pada fertiliteta u visoko razvijenim zemljama svijeta.

I religioznost je važan faktor

Mnogo je faktora koji se uobičajeno ističu kada se govori o razlozima pada feritliteta općenito, iako se i to može razlikovati među zemljama i regijama. Navode se, između ostalog, i viša uključenost žene kao radne snage, produžena edukacija, kontracepcija itd.

– Postoji nekoliko faktora koji utiču na plodnost, poput načina života, porasta spolno prenosivih bolesti, rasta gojaznosti i ekoloških faktora povezanih s urbanizacijom i urbanim stilom života, što je dovelo do povećanja muške i ženske subfertilnosti. Pored toga, socioekonomski faktori su uzrokovali da žene i parovi odgađaju rađanje djece. Nedostatak pristupačnog stambenog prostora, fleksibilnih i honorarnih radnih mjesta za žene te povoljne i javno finansirane (besplatne) brige o djeci, doprinijeli su trenutnoj niskoj stopi fertiliteta/rađanja. Parovi i žene odgađaju osnivanje porodice, što je dovelo do stvarnog pada njihovog nivoa plodnosti zbog starenja jajnika i srodnih razloga, što smanjuje šanse za začeće – navela je u svome radu iz 2009. godine Geeta Nargund, tretirajući pitanje pada broja rođenih u visoko razvijenim zemljama.

Uvidom u statistike mnogi su s pravom doveli u vezu više stope fertiliteta s religioznošću. To, svakako, govori mnogo o tradicionalnim konceptima uređenja društava u kojima se i historijski prepoznavao veći broj rađanja.

Međutim, prema statistikama, i visoko religiozna društva, među kojima i muslimanska, nisu izuzeti od izazova smanjenja stope fertiliteta. To se, svakako, može tumačiti i kao snažan izraz općih trendova u svijetu. S tim u vezi, interesantno je istraživanje s Landon Schnabel (2021) koje ističe da je uz to što je stopa fertiliteta u sekularnim zemljama niža, tako je stopa feritliteta i među religioznom populacijom u sekularnim zemljama niža.

– Sekularne zemlje promovišu veću autonomiju žena, njihovih života i tijela. Nasuprot tome, religioznije zemlje često imaju kulturne vrijednosti poput porodične orijentacije, naglaska na formiranje porodice, idealizacije plodnosti i čak eksplicitnih vjerskih zapovijedi o rađanju. Te vrijednosti podstiču sklonost ka većim porodicama, manju upotrebu kontracepcije i abortusa te, generalno, veći stepen kontrole nad ženama i njihovim životima. Materijalni uslovi i kulturne vrijednosti povezane s rodom, reprodukcijom i autonomijom uglavnom objašnjavaju razlike u stopama fertiliteta između sekularnih i religioznih društava – navedeno je u studiji.

Frank Götmark i Malte Andersson su u studiji iz 2020. godine tretirali vezu ljudskog fertiliteta s edukacijom, ekonomijom, religijom kontracepcijom i programima planiraja porodice.

– Po jačini uticaja, fertilitet (TFR – totalna stopa fertiliteta, op.a.) negativno korelira s obrazovanjem, stopom korištenja kontracepcije (CPR) i BDP-om po stanovniku, dok pozitivno korelira s religioznošću. Evropa se razlikuje od drugih regija – u zapadnoj Evropi TFR raste s obrazovanjem i opada s religioznošću. TFR opada s jačim programima planiranja porodice u tri regije, ali slabije u podsaharskoj Africi. Većina faktora povezanih s TFR-om međusobno je povezana. Studija sugeriše da religioznost može usporiti pad fertiliteta u nekim regijama i državama – istaknuto je, između ostalog, u spomenutom istraživanju.

Pred mnogim zemljama je izazov održanja populacije ili podsticanja na rađanja, što, u svakom slučaju, uključuje rodne ravnopravnosti na poslu i u kući, adekvatne i jeftinije programe brige o djeci, veće dječije naknade, niže cijene obrazovanja i slično. No, osim uobičajenih mjera, vidljivo je da će biti potrebno snažnije preispitivati narative i svjetonazore. Etika i moral, religija i duhovnost, mogli bi pomoći i u kreiranju politika za podsticaj veće stope feritiliteta.

To će zahtijevati da se čovjek posmatra više u punini njegovog bića, negoli tek kao resurs, koji plaća i kojeg se plaća. To predviđa suprostavljanje izraženim formama individualizma, surovog kapitalizma, gomilanja bogatstva, monopola i izrabljivanja kroz forme neokolonijalizma i ekonomskog porobljavanja, posebno onih najugroženijih.

Stopa fertiliteta afričkih zemalja (ili generalno zemalja globalnog juga), do jučer mučenih ropstvom, kolonijalizmom i izrabljivanjem, a i danas podjarmljenih, u odnosu na visoko razvijene zemlje, možda i ponajbolje podsjeća kako funkcioniše kotač historije.

No, prevashodno, globalno je potrebna nada da je moguć pravedniji svijet, s pravednom raspodjelom resursa i jednakim šansama za sve.

(IIN Preporod)