Nešto lijepo treba da se desi

Piše: Esad Bajić 

Nađoh jednu, baš predajama bogatu, knjigu o smaku svijeta, pa, haj, rekoh da je pročitam, vazda se nađe nešto što insan do sada nije znao. I tako, kao i druge slične knjige i ova je baš kvalitetno napisana. Ajeti i hadisi su posloženi da svaka ponuđena činjenica klizi k’o podmazana. Znam da sam pri početku čitanja na drugom kraju stola složio račune, kraj je mjeseca i trebalo bi ih sutra platiti, a već na pola knjige sam pogledao na njih s osmijehom na licu i pomišlju da pare za njihovo plaćanje utrošim u nešto draže duši, jer ko zna hoće li mi trebati za račune. Knjiga ima oko 200 stranica, ali sam na 120. već, prateć njenu priču, bio siguran da će sudnji dan bit na 160. stranici.

I onda me jedna autorova rečenica zviznu u čelo, pravo u onu kovrdžu gdje mi stanuje logika. Čitam kako će po njegovim proračunima sudnji dan početi najesen 2008. godine. A sve mi se do te rečenice poklapalo u bobu, vjerovatno kao i njemu 2000 i neke, kada je pisao knjigu. I kontam, šta je ovakvih knjiga napisano, priča ispričano, sudnjih dana predviđeno kroz historiju i šta će ih još biti napisano.

Kršćanski teolog Donald Rogan je kazao: "Nikad ne predviđaj smak svijeta. Gotovo sigurno ćeš pogriješiti, a ako ipak pogodiš, neće ti imati ko čestitati." A muslimani se pak stoljećima igraju s ovom temom u stilu ko će crnje i gore. Potpuno su zanemarili kur’ansku uputu po ovom pitanju:

"Pitaju te o Smaku svijeta: kada će se zbiti? Reci: ‘To zna jedino Gospodar moj, On će ga u njegovo vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i Zemlji; sasvim neočekivano će vam doći.’ Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: ‘To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna.’" (Al-A’raf, ajet 187.)

Također, u suri Lukman, ajet 34, Allah kaže: 2Zaista, Allah! Kod Njega je znanje o Času; spušta kišu i zna šta je u matericama. A duša ne zna šta će zaraditi sutra i duša ne zna u kojoj će zemlji umrijeti. Uistinu! Allah je Znalac, Obaviješteni.2

Kako sam čitao u PDF formatu na računaru, ukinem prozorčić od knjige i osta u pozadini moje jutrošnje pisanje o pojmovima hilafeta i imrana, gdje sam ponukan jednim statusom profesora Alibašića pokušavao sebi dovesti u ravan ta dva pojma i Božija imperativa koje su ljudi (svojevoljno) preuzeli da budu namjesnici i unapreditelji Zemlje. Ukinem i taj prozor na minimize i osta još jedan nauzgor, onaj od petka kad sam brusio hutbu. U njemu kur’anski ajet i nekoliko hadisa o tom da čovjek svojim činjenjem može promijeniti mnoge stvari, između ostalog produžiti život i slično. E sad mi taj ajet i hadisi u paraleli s ovom knjigom o smaku svijeta postaviše jedno pitanje.

Ako, primjera radi, sadaka produžuje život, može li neka džematile sadaka odgoditi smak svijeta?

Ja mislim da može. U svim knjigama s predajama o predznacima sudnjeg dana se spominje haotično stanje, znači dok god se mi trudili da činimo dobro, nema ni tih velikih predznaka. Čuo sam za neke velike alime koji su u vrijeme kriza u njihovo doba znali govoriti da je najbolje ne činiti nikakvo dobro da bi se ubrzao dolazak imama Mehdije koji će donijeti pravdu. Ali kome će je donijeti i šta će biti s onima koje zatekne? Malo ko citira predaje da će prve glave koje njegova vojska skine s ramena biti glave «uleme».

Često o tim događajima govorimo s nekakvom nadom i olakšanjem, ali ja u ovim knjigama nigdje nisam našao da će tad ikom bit fino. Zato predlažem da zavrnemo rukave i činimo što više dobra kako bi nas ti događaji mašili jer, sve su prilike, mi nismo materijal za te događaje.

Historijska fascinacija smakom svijeta nije ograničena samo na muslimanske ili kršćanske tradicije. Psiholozi sugeriraju da ljudska sklonost prema ovim temama proizilazi iz potrebe za razumijevanjem krajnjeg ishoda, odnosno završetka života ili svijeta. U psihologiji, koncept “apokaliptične misli” povezuje se sa željom za redom i objašnjenjem haosa koji ljudi opažaju u svijetu. Ideja o konačnom trenutku, iako često obojena strahom, istovremeno nosi utjehu, jer obećava konačan odgovor na nepoznato.

Kroz historiju, fenomeni poput prirodnih katastrofa, ratova i epidemija dodatno su hranili apokaliptične narative. Ljudi su tražili uzroke i opravdanja, često ih nalazeći u religijskim ili mističnim objašnjenjima. U islamskoj tradiciji, predznaci Sudnjeg dana predstavljaju znakove upozorenja i priliku za preispitivanje. S druge strane, sociolozi ukazuju na to kako ovakvi narativi jačaju društvenu koheziju u kriznim vremenima, pružajući zajedničku temu i podstičući moralno djelovanje.

Spomenuti ajet i hadisi iz hutbanskog teksta:

"I govorio sam: ‘Tražite oprosta od Gospodara svoga, jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i imanja i sinove vam umnogostručiti, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.’" (Kur’an, 71:10-12)

"Ko želi da mu se život produži i da mu se nafaka poveća, neka održava rodbinske veze." (Buharija, Muslim)

"Sadaka gasi Allahovu srdžbu i čuva od zle smrti." (Tirmizi)

"Dobročinstvo prema roditeljima i činjenje dobrih djela produžavaju život, dok grijeh skraćuje život." (Bejheki, “Šuabul-iman”)

"Dova mijenja kader (sudbinu) i dobročinstvo produžava život..." (Tirmizi, Ibn Madža)

U krajnjem, pitanje smaka svijeta ostaje nerazrješiva zagonetka, koja istovremeno provocira ljudski um i motivira na činjenje dobra. U toj neizvjesnosti leži možda i najvažnija lekcija: ne tražiti odgovore, već djelovati s nadom i uvjerenjem.

(IIN Preporod)