Od petka do petka: Ismail Ćidić

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja. 

Za sedmicu od 29. novembra do 5. decembra 2024. godine za čitatelje portala Preporod.info piše Ismail Ćidić, politolog i stručnjak za vanjsku politiku.

Petak, 29. novembra 2024.

Petak me zatiče u gradu Charlotte, država Sjeverna Karolina, u posjeti kod supruginih roditelja. Mahala u kojoj žive u našoj zajednici poznata je kao "Kanton" zbog petnaestak domaćinstava bh. porijekla - od istočne Bosne i Krajine do Hercegovine. Iskoristili smo nekoliko slobodnih dana na poslu povodom Dana zahvalnosti - koji je Amerikancima kroz godine postao omiljeni praznik.

Dan poslije poznat je kao "crni petak" i zanimljiva je ta situacija da je jedan dan posvećen zahvalnosti, a odmah poslije slijedi poruka "kupuj još više", što, mišljenja sam, samo pojačava argument da paradoksi i kontradiktornosti u Americi mogu postojati duže i bolje nego igdje drugo. Posjetu Charlotteu uvijek iskoristim i kako bih obavio džuma-namaz u bošnjačkom džematu.

Našu zajednicu ovdje, kao i u drugim gradovima širom Amerike, većinom čine doseljenici iz istočne Bosne koji su radom, odricanjem i, svakako, finansijskim donacijama podigli ne samo džamije kao fizičke građevine, nego i ustanovili i održali cijele zajednice. Iako smo se po okončanju mog master studija prije nekoliko godina odselili iz Sjeverne Karoline u Washington, ostali smo članovi u ovom džematu, pored zajednice u Washingtonu i svakako džemata u Bosni. Roditelji su me od malih nogu učili da članstvo u Islamskoj zajednici nije teret, nego satisfakcija.

Subota, 30. novembra 2024.

Posljednji dan u Charlotteu koristimo kako bismo proveli još vremena s porodicom i prijateljima. Među njima su Sejid i Adisa, vrijedni par u ovoj zajednici koji, zajedno sa svojim roditeljima uvijek budu među prvima koji podržavaju aktivnosti.

Sejid je ove godine u Srebrenici ukopao posmrtne ostatke, tačnije nekoliko kostiju, svog drugog brata.

Dženazu ocu i prvom bratu klanjali su prije desetak godina. Riječi Sejidove mame Fatime koje često spominje, lekcija su o zahvalnosti i strpljenju za sve nas: "Hvala Bogu da je barem moj Sejid živ".

Ovakve priče uvijek su opomena da genocid ne završi s posljednjom masovnom grobnicom. Posljedice se nose decenijama i generacijama, bez obzira koliko daleko bili od svog mjesta. Podsjetnik je to i da su neki dali sve, da bi drugi mogli imati kakvu-takvu slobodu i život. Na nama je da to čuvamo i nadograđujemo.

Nedjelja, 1. decembra 2024.

Kćerka Sumejja se budi prije mujezina, pa smo rano na jutarnjoj kahvi i čaju. Put od 650 kilometara od Charlottea do Washingtona uvijek iskoristimo kako bismo stali, odmorili i prošetali na prelijepom gotskom kampusu Duke univerziteta zbog kojeg sam i došao u Ameriku prije nekoliko godina.

Moj studij na Dukeu koji je podržala Islamska zajednica, što uvijek s ponosom naglasim, promijenio je moj život ne samo akademski i profesionalno, nego i na ličnom planu, jer sam zbog njega upoznao i suprugu Almu. Duke ove godine obilježava stogodišnjicu i nedavno je ostvario rekordno 6. mjesto na najpoznatijoj listi američkih univerziteta. Iako su skoro svi univerziteti ispred, poput Harvarda i Yalea, značajno stariji, Duke u novo stoljeće ulazi s ambicijom da bude među prva tri. Vidljivo je to na novim, impresivnim zgradama, akademskim inicijativama, ali i sve većim i bogatijim stipendijama koje se nude za izuzetno nadarene, te studente iz niže srednje klase.

Za one koji ne potpadaju pod te kategorije, cijena studija na ovom, kao i na drugim američkim univerzitetima, je nestvarno visoka i za mnoge nedostižna, što prisiljava primljene studente na velike studentske dugove koje obično otplaćuju i do 15 godina nakon završetka studija.

Studenti iz Bosne i Hercegovine koji bi htjeli studirati u Americi mogu mi se javiti preko društvenih mreža kako bih podijelio iskustva i savjete i odgovorio na bilo koja pitanja koja imaju. Treba nam više studenata na najboljim svjetskim univerzitetima.

Ponedjeljak, 2. decembra 2024.

Prvi radni dan u decembru, što će biti slučaj tokom cijelog mjeseca, odvija se u finaliziranju strateških planova za klijente u 2025. godini. Moj portfolio uključuje različite klijente - kompanije koje su među 30 najvrednijih na svijetu, velike univerzitete, vladine agencije i startupe. Firma u kojoj radim jedna je od vodećih koja nudi usluge lobiranja, strateških komunikacija, produkcije i marketinga.

U suštini, klijentima pomažemo da ostvare što značajniji politički i komunikacijski utjecaj među ključnim ciljnim grupama, bilo da se radi o članovima Kongresa ili običnim konzumentima njihovih proizvoda i usluga, ovisno o klijentu. Amerikanci ništa ne prepuštaju slučaju, tako da su pripreme za Trumpovu administraciju započele prije barem šest mjeseci. Bez obzira koliko neizvjesnosti nosi nova administracija, osnovna strategija rada za svaku ozbiljnu državu, firmu, univerzitet i dr. već je uveliko spremna.

Nadam se da će jednoga dana ključni donosioci odluka u Bosni i Hercegovini početi razmišljati slično, umjesto što se dominantno oslanjaju na vanjsku politiku bez pripreme, strategije i planova.

Utorak, 3. decembra 2024.

Prije početka radnog dana obavljam nekoliko aktivnosti za organizaciju Ujedinjena strateška alijansa za Bosnu i Hercegovinu (USABIH). Organizaciju čine uspješni pravnici, istraživači, politolozi i komunikatori kako bismo jačali odnose između SAD-a i BiH i uspostavljali nova prijateljstva i savezništva.

Svi radimo volonterski i ulažemo vlastita sredstva za projekte i aktivnosti. Budući da smo bazirani u Washingtonu, supruga Alma, koja je također završila studije i radila u oblasti međunarodnih odnosa, i ja dizajniramo strateške smjernice za organizaciju. Neizmjerno sam zahvalan da, pored prelijepog bračnog odnosa koji imamo možemo biti partneri i na ovim poljima, a mala Sumejja već od malih nogu uči kako pričati o Bosni i Hercegovini.

Po okončanju svakog radnog dana obavezno je vrijeme za porodicu, a nakon što je kćerkica zaspala odlučujem se na trčanje na National Mall gdje se nalaze najpoznatiji spomenici u Washingtonu - spomenik predsjedniku Lincolnu koji je sačuvao državu, spomenik za Drugi svjetski rat koji je lansirao Ameriku kao najdominantniju svjetsku silu, spomenik za predsjednika Washingtona koji je najzaslužniji za američku nezavisnost, a na istočnoj strani ovog izuzetno širokog parka nalazi se simbol američke demokratije i najpoznatija zakonodavna institucija na svijetu - zgrada američkog Kongresa.

Ova zdanja predstavljaju ideal, kako Amerikanci kažu, šta Amerika može i treba biti, ali govore i o komplikovanoj američkoj historiji i njenoj ulozi u svijetu. Trčeći u ovom parku primjećujem da su pripreme za inauguraciju Donalda Trumpa uveliko u toku - bina na zapadnoj strani zgrade Kongresa gdje predsjednik polaže zakletvu je gotova, a oko same zgrade nalazi se široka ograda i priličan broj policije.

Srijeda, 4. decembra 2024.

Posljednjih nekoliko sedmica imali smo mnoštvo interakcija s kabinetima u Kongresu i drugim utjecajnim osobama u Washingtonu nakon što smo kroz USABIH objavili policy izvještaj o političkoj situaciji na Zapadnom Balkanu. Nekoliko važnih kabineta potvrdili su sastanke za sutra, te sedmicu poslije, tako da prije posla koristim vrijeme da obavim posljednje pripreme.

Nakon radnog dana vrijeme posvećujem pripremi sastanka Izvršnog odbora organizacije. Kraj je godine i prelazimo kompletirane aktivnosti i, bitnije, završavamo planove za 2025. godinu u kojoj se obilježava 30. godišnjica Dejtonskog sporazuma i genocida u BiH - idealne prilike da se naglase važne teme u visokim i utjecajnim krugovima. Planiramo događaje, kampanje, izvještaje i druge publikacije. Bitno je razgovarati s članovima Kongresa i drugim institucijama, ali treba biti prisutan i na drugim mjestima gdje se formiraju političke pozicije SAD-a - od univerziteta, think tankova, istraživačkih centara i, svakako medija.

Četvrtak, 5. decembra 2024.

Radni dan završavam ranije, jer sam uzeo nekoliko sati poslijepodne slobodno zbog sastanaka u Kongresu. Posao na kojem radim je fleksibilan, ali pošto obavljam poslove za drugu organizaciju, uzimam po nekoliko sati iz fonda za godišnji odmor. Smatram da finansijske, vremenske i druge žrtve koje kao aktivisti u ovim poljima podnosimo nisu ništa poredeći sa žrtvom koje su podnosile generacije naših roditelja tokom 1990-ih.

Sastanci protiču odlično i evidentno je da interesovanje za Bosnu i Hercegovinu postoji i među onima koji lično ne pamte agresiju i genocid, ali znaju da regija Zapadnog Balkana za Ameriku predstavlja važan dio svijeta. Sastajemo se s različitim akterima - od umjerenih i konzervativnih do progresivnih i liberalnih. Od Predstavničkog doma i Senata do administracije i influencera.

Naglašavamo im važnost članstva u NATO-u, ali i da su američki interesi sigurniji kada je Bosna i Hercegovina sposobna da se brani sama. Potenciramo i na ekonomskoj saradnji, te važnosti ispravnog govora o genocidu. Pozitivne reakcije koje dobijamo predstavljaju motivaciju za još snažniji rad i koordinaciju s drugim akterima na ovim važnim pitanjima.

(Preporod.info)