Od petka do petka: Hafiz mr. Aid Tulek
Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega lično i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.
Za sedmicu od 14. do 20. novembra 2025. godine, za čitatelje portala Preporod.info piše hafiz mr. Aid Tulek, direktor Karađoz-begove medrese u Mostaru.
Petak, 14. novembra 2025.
Dan sam započeo sabah-namazom i učenjem Kur’ana. Rani sati su, po mom iskustvu, najpogodniji za ponavljanje hifza, duša i tijelo su odmorni, a tišina daje poseban ambijent za koncentraciju.
U devet sati stigli smo u Muftijstvo banjalučko, smješteno u lijepoj vakufskoj kući s pogledom na Vrbas. Domaćin, muftija Ismail-ef. Smajlović zajedno sa saradnicima upriličio je srdačan prijem za delegaciju Muftijstva mostarskog koju je predvodio muftija dr. Salem-ef. Dedović. Razgovor je protekao u bratskoj atmosferi, uz predstavljanje rada i specifičnosti naših institucija, što uvijek doprinosi razmjeni korisnih iskustava i izgradnji kvalitetnijih praksi u misijskom djelovanju.
Posebno mjesto u našem programu zauzela je posjeta Medresi “Reis Ibrahim-ef. Maglajlić”. Iako mlada, osnovana prije šest godina, već je postala jedan od najznačajnijih projekata Islamske zajednice u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Direktor Medrese Muris-ef. i njegovi pomoćnici, Admir-ef. i Šaćir-ef., dočekali su nas kao pravi vrijedni domaćini.
U ime Karađoz-begove medrese uručio sam direktoru Zahvalnicu za njihovu podršku učenicima i porodicama pogođenim prošlogodišnjim poplavama u Jablanici i Konjicu. Ovaj gest je ostavio dubok trag kod navedenih porodica.
Radovalo me susresti i profesoricu Ilmu Bešić-Crnkić, alumnisticu Karađoz-begove medrese. Lijepo je vidjeti kako naši bivši učenici danas doprinose jačanju odgojno-obrazovnog rada u različitim sredinama, a Ilma se uvijek isticala svojim edebom prema drugima.
Kao dio programa posjete, članovi delegacije bili su hatibi u džamijama ovog muftiluka. Imao sam čast obratiti se džematu Gradske džamije u Prnjavoru, gdje sam govorio o istrajnosti na putu čuvanja vjere i domovine; vrijednostima koje tamošnji vjernici kontinuirano potvrđuju svojim životom i djelovanjem.
Ikindiju smo klanjali u Arnaudiji džamiji, gdje nam je hfz. Muamer Okanović, glavni imam Medžlisa IZ Banja Luka, na lijep način približio posebnosti ove značajne džamije, ali i kulturno-historijskog naslijeđa.
Dan smo završili bratskim druženjem u restoranu uz Vrbas, u blizini Tulekove džamije, čiju ću historiju, potaknut riječima muftije Smajlovića, nastojati dodatno istražiti.
U Mostar smo stigli kasno noću.
Subota, 15. novembra 2025.
Subota je u našoj kući dan rezervisan za porodicu. Djeca s radošću prepričavaju događaje iz škole i vrtića. Ahmed, učenik devetog razreda, žali se što zbog nastave nije stigao na džuma-namaz. Tješim ga činjenicom da neće imati taj izazov ako upiše Medresu, te primjećujem da ga to raduje.
Prelijepo vrijeme u Mostaru izmamilo nas je u šetnju. Nakon što smo pronašli parking, ikindijski ezan nas je zatekao kod Ćose Jahja-hodžine džamije na Musalli; mjesta za koje me vežu mnoge uspomene, posebno iz perioda kada sam u tom džematu radio kao imam i hatib 2006. do 2007. godine. Bilo je to vrijeme koje mi je ostalo duboko urezano u pamćenje, a posebno sjećanje na mujezina rahmetli Ahmeta Mašića, čovjeka izuzetne plemenitosti i predanosti. Mnogi ga pamte po tome što je išao svakodnevno na dženaze, bez obzira da li je poznavao umrlog ili ne.
Prošetali smo starim gradom, koji je i u novembru pun turista, te smo klanjali akšam u Karađoz-begovoj džamiji.
Dan smo završili porodično, uz praćenje nogometne utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine protiv Rumunije. Nakon ranog šoka i primljenog gola, uslijedila je radost: gol Edina Džeke, a potom i golovi Bajraktarevića i Tabakovića, donijeli su veliku pobjedu, ali i posebno zadovoljstvo zbog sportskog odgovora na najavljene provokacije i veličanje presuđenih ratnih zločinaca od strane rumunskih navijača. Baraž je osiguran, a o direktnom plasmanu na Mundijal odlučit će utakmica u Beču.
Nedjelja, 16. novembra 2025.
Nedjelju započinjemo jutarnjom kahvom koju supruga Saudina i ja tradicionalno pijemo zajedno. Nakon toga spremamo djecu za mekteb. Jusuf i Esma ove godine po prvi put pohađaju mekteb, pa ih vozimo automobilom, jer nam džamija nije u blizini. Ahmed, već dovoljno odrastao i naviknut na šetnju, najčešće ide pješke.
Efendija u našem džematu posvećuje mnogo pažnje starijoj djeci. Rado s njima razgovara, organizira druženja, a ponekad ih počasti kafom i kolačem u gradu. Djeca ga zbog toga posebno cijene. Dugogodišnji angažman u Mreži mladih ostavio je traga u njegovom razumijevanju omladine i izazova današnjeg vremena. Važno je da mladi dožive džamiju kao svoj prostor; mjesto rasta, učenja i pripadnosti.
Prije ručka završavam nekoliko sitnih popravki u kući, dok supruga obavlja kućne poslove i priprema ručak. Nakon ručka odlazi s Jusufom i Esmom u park i vanjsku igraonicu jer je ovaj novembarski dan izuzetno topao. Tamo će im se pridružiti rođaci Zejneb, Ismail, Ali i Hamza, pa će djeci igra biti još veselija i uzbudljivija.
Ja ostajem kod kuće kako bih se pripremio za nastavu u novoj sedmici. Posebno se posvećujem usul-ul-fikhu; želim da učenici imaju što jasnije razumijevanje temeljnih pitanja usul-ul-fikha. Ovo je prva generacija u Karađoz-begovoj medresi koja, prema novom NPiP-u, ima dva časa Fikha sedmično u četvrtom razredu, pa su pripreme obimnije nego prethodnih godina.
U večernjim satima pratim finale završnog teniskog turnira u Torinu, u kojem se sastaju Alcaraz i Sinner, trenutno najbolji svjetski teniseri. Iako sam se radovao vrhunskom meču, pažnju mi je ubrzo skrenula vijest o stravičnom ubistvu mlade djevojke u blizini autobuske stanice u Mostaru. Težina tog zločina baca sjenu na sve drugo. Još jedan ugašen mladi život, još jedna tragedija koja nas opominje na ozbiljne društvene probleme koje ne smijemo ignorisati.
Ponedjeljak, 17. novembra 2025.
Ponedjeljak je, kao i obično, veoma dinamičan. Nakon nastave, koju sam imao do velikog odmora, posvetio sam se administrativnim poslovima koji su se nagomilali zbog moje prošlosedmične odsutnosti prilikom posjete Banjoj Luci.
Vijeće učenika je uputilo molbu da se učenici danas oslobode ispitivanja, jer je 17. novembar - Dan srednjoškolaca. Molba je usvojena. Primjećujem da današnji srednjoškolci mnogo više insistiraju na svojim pravima nego na obavezama, ali u isto vrijeme imaju mnogo više vannastavnih aktivnosti nego ranije generacije.
Današnji dan obilježen je i sjećanjem na 33. godišnjicu formiranja IV korpusa Armije RBiH. Ovaj značajan datum obilježava se različitim aktivnostima, među kojima su svečana akademija i posjeta šehitlucima. U obje aktivnosti učestvuju i učenici naše Medrese, zajedno sa srednjoškolcima iz drugih škola. Posebno smo ponosni što su učenici Medrese u prvom ešalonu sa zastavama, gdje će imati zapaženu ulogu. Na ove aktivnosti učenike tradicionalno vodi vrijedni profesor Historije Elmedin Ljevo.
Nakon podne-namaza održao sam dva kraća sastanka sa saradnicima u vezi s tekućim pitanjima i organizacijom narednih obaveza. Na kraju radnog dana upriličio sam prijem za maturanticu Iman Hindić koja je osvojila pojedinačno prvo mjesto na Rijasetovom takmičenju iz Engleskog jezika, te za profesoricu Merjem Muratović-Šuta, koja je pripremala učenike za takmičenje. Lijepo je vidjeti plodove truda naših učenika i nastavnika.
Utorak, 18. novembra 2025.
Nakon što sam ostavio Esmu u vrtiću, odlazim u Medresu gdje imam dogovorene termine sa strankama; sastanci protiču u uobičajenom ritmu. Do podne-namaza, s kolegom sekretarom završavam administrativne obaveze u gradu i Medresi.
Žao mi je što nisam u mogućnosti prisustvovati dženazi rahmetli Hasanu Leriću, komandiru Specijalne jedinice policije i dugogodišnjem poznaniku. Preselio je iznenada, a dženaza je u Nevesinju. Odlazak mi onemogućava ranije zakazana sjednica Nastavničkog vijeća u 14 sati.
Glavna tema sjednice bio je uspjeh učenika na tromjesečju, koji bi mogao biti bolji. Neki još nisu ozbiljno počeli učiti, pa se nadamo da će rezultati na polugodištu biti znatno bolji. Hvala Bogu, s vladanjem nema većih poteškoća. Razmatrali smo i plan obilježavanja Dana državnosti Bosne i Hercegovine, koji će ove godine organizirati Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK-a u Stocu. U Stolac će doći određeni broj učenika osnovnih i srednjih škola HNK-a, a među njima učenici i učenice Medrese.
Radni dan završavam potpisivanjem Knjige dežure. Nakon toga odlazim kući, gdje svi nestrpljivo čekamo utakmicu naše reprezentacije u Beču; odlučujuću za direktan plasman na Svjetsko prvenstvo. Počelo je odlično: vodimo 0:1 već u 12. minuti, a pred kraj prvog poluvremena VAR poništava gol Austrije. Jedno poluvrijeme dijeli nas od velikog uspjeha, ali Austrija 15-ak minuta prije kraja izjednačava i potvrđuje svoj plasman na Mundijal. Nama ostaje nada u baraž, iako će put biti težak. Nikad se ne zna.
Srijeda, 19. novembra 2025.
Dan je počeo uobičajenim obavezama. Po dolasku na posao posvetio sam se rješavanju odluka koje su čekale na potpis, te odgovaranju na pristiglu elektronsku poštu. Nakon toga kontaktirao sam glavnog imama iz Glamoča, Muhamed-ef. Dragolovčanina, kako bismo se usaglasili u vezi s preuzimanjem zekata na poljoprivredne proizvode.
Već dvadeset godina džematlije Glamoča pomažu rad naše Medrese slanjem domaćih poljoprivrednih proizvoda, najčešće krompira i luka, što uveliko olakšava pripremu kvalitetnih obroka u internatskoj kuhinji. Glamoč je nadaleko poznat po izuzetnom krompiru, koji se, zahvaljujući kasnom vađenju, može čuvati duži period. Za ovu dugogodišnju i nesebičnu podršku iskreno smo zahvalni rukovodstvu Medžlisa IZ Glamoč, kao i svim džematlijama koji učestvuju u ovom hairli poslu.
Nakon toga sam obavio razgovor s dvojicom maturanata, na njihov zahtjev, te smo uspješno razriješili izazove i dileme koje su imali. To su, zaista dobri momci i uvijek me obraduje kada prihvataju savjet svojih profesora i odgajatelja, prepoznajući da su tu radi njihovog dobra.
Sljedeća obaveza bila je analiza dopisa Pedagoškog zavoda Mostar, koji se odnosio na pojedine segmente Godišnjeg plana i programa rada škole za školsku 2025/2026. godinu. Riječ je o dokumentu koji se izrađuje prema metodologiji Zavoda, a stručni saradnici Zavoda potom vrše njegovu analizu nakon što ga usvoji Školski odbor. Plan je ocijenjen kao kvalitetan i sveobuhvatan; uz nekoliko manjih korekcija i preporuka; te će poslužiti kao temelj organizacije rada Medrese u tekućoj školskoj godini.
Radni dan zaključen je kratkim sastankom s profesorom pripravnikom, na kojem smo razgovarali o proceduri i zahtjevima polaganja stručnog ispita.
Četvrtak, 20. novembra 2025.
Četvrtak ujutro u Medresi za mene ima posebnu težinu. Nastavu imam do velikog odmora, a ovoga puta tema nastavne jedinice bila je olakšica (er-ruhsa), jedna od onih tema koje učenicima spontano probude interesovanje. Čim sam ušao u učionicu, osjetio sam da će čas biti živ. Učenici su postavljali konkretna pitanja, povezivali gradivo sa svojim iskustvima i situacijama iz svakodnevnice. Takvi trenuci su pravo zadovoljstvo svakom nastavniku: kada vidiš da znanje zaista živi, da učenici razmišljaju, propituju i uče s iskrenom radoznalošću.
Nakon doručka imali smo kratki sastanak sa šefom jedne građevinske firme koja izvodi radove u parteru internata Medrese. Ti radovi su završni korak u uređenju prostora za novu Konferencijsku salu Karađoz-begove medrese, koja će, ako Bog da, biti svečano otvorena u sklopu obilježavanja 30. godišnjice reaktiviranja rada naše Medrese. Lijep je osjećaj biti dio projekta koji će obogatiti i našu ustanovu i naš grad.
Ostatak dana proveo sam na putu prema Sarajevu, gdje me čekaju privatne obaveze. Putovanja nisu uvijek lagana, ali ponekad upravo vrijeme provedeno na putu donese trenutke tišine i razmišljanja koji nam zatrebaju između brojnih dnevnih obaveza.
(Preporod.info)
