Slovo povodom "povorki ponosa": Homoseksualnost - prirodno ili stečeno stanje

Piše: Mustafa Prljača

Jedno od pitanja koja su u ovom vremenu, naročito u zadnjim decenijama, snažno aktualizirana i koja se nameću na prilično agresivan način jest: homoseksualnost kao seksualna orijentacija, koja, naročito u vjerskim miljeima, u svijetu nailazi na osudu i ponekad ljude navodi na agresivnu i nasilničko ponašanje spram nje. Ko stoji iza tog trenda i kakvi su ciljevi njegova populariziranja, te kakve su posljedice treba da objasne oni koji su se ovim pitanjem bavili sociološki, psihološki i antropološki i šire ga istražili. Mi ćemo mu ovdje, u kratkim crtama, pristupiti s vjerskog stanovišta i pokušati ga predstaviti u svjetlu islamskog učenja i islamskih intencija.

Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže da će uspjeti oni vjernici: koji molitvu svoju ponizno obavljaju; koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju; koji zekat daju; koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih..., a oni koji i pored toga traže - u zlu sasvim pretjeruju! (El-Mu'minun, 2-7)

Komentatori Kur'ana kažu da u ovom kontekstu riječi: "koji i pored toga traže" podrazumijevaju sve oblike seksualnog zadovoljavanja izvan naznačenog, a to je supruga i njen spolni organ. Prema tome, u to spada i seksualni odnos muškarca s muškarcem, i žene sa ženom. Islam, baš kao i svi ranije objavljeni vjerozakoni takav odnos smatraju devijacijom, psiho-fizičkim poremećajem, i strogo ga zabranjuju.

Jasno je da Bog Dragi nije hirovito, već mudro i sveznajuće biće, i da Njegovi propisi imaju dubok smisao i svrsishodnost. I uvijek su u interesu čovjeka. Osim što predstavlja psihički poremećaj i deformiranost seksualnog nagona, homoseksualnost za sobom povlači i brojne fizičke bolesti: sidu, herpes, karcinom čmara, sifilis, gonoreju i dr.

Iako Kur'an ne definira sankciju za ovu radnju, ipak, svi objavljeni vjerozakoni su saglasni u zabrani homoseksualnosti. Kur'an takav čin naziva razvratom (El-A'raf, 80), prelaženjem granica dozvoljenog (Eš-Šu'ara, 166; El-Mu'minun, 7; El-Me'aridž, 31), što je u konačnici, uz druge vidove posrnutosti, doprinijelo uništenju čitavog jednog (Lutovog, a.s.) naroda, a što ukazuje na potencijalno kobne posljedice takvog masovnog opredjeljenja.

Također, nije zabilježeno ni da je Poslanik, a.s., izrekao neku presudu o ovom činu, jer se on, po svemu sudeći, nije ni desio u njegovoj sredini u njegovom vremenu, no od njega se prenose ove riječi: "Proklet je onaj ko radi ono što je radio Lutov narod!" (Ahmed). "Allah proklinje onog ko radi ono što je radio Lutov narod!“ (Ahmed), a oni koji su prokleti daleko su od Božije milosti.

Iako su se šerijatski pravnici različito izrazili o sankcijama za ovaj čin - većina su ga tretirali kao blud, budući da Kur'an i njega naziva fahišom, razvratnim činom (En-Nisa', 22) - svi su saglasni da je posrijedi nešto nasuprotno prirodnoj intenciji i, kao takvo, strogo zabranjeno.

Da li je homoseksualnost prirodno ponašanje?

Homoseksualnost je individualna sklonost neke osobe prema istome spolu iz svoje vrste i javlja se usljed djelovanja različitih okolinskih i socioloških faktora. Međutim, sada je postala globalno pitanje, kojem se pridaje velik značaj. S obzirom na otpor koji ljudi iskazuju prema njoj, čine se napori da se taj otpor i odbijanje otupe, pa se ona pokušava predstaviti kao normalnost. S vremena na vrijeme pojavljuju se novinski članci o tome da homoseksualnost nije nešto nastrano; da nije ni oboljenje ni fizička bolest ni psihički poremećaj, već da je sasvim prirodna stvar, nešto urođeno, i da se nalazi u samom genetskom kodu, u čovjekovoj DNA[1], te da je se nije moguće riješiti; da, dakle, predstavlja prirodno ponašanje i da je kao takvu treba prihvatiti.

Pobornici ovoga stava svoje mišljenje temelje na tri osnove:

Da među životinjama nije rijedak slučaj da pripadnici istoga spola opće jedni s drugimaDa postoji određen genetski kod koji je odgovoran za takvo ponašanje, te da okolinske i sociološke promjene nemaju nikakvog dodira s ovakvim opredjeljenjem i orijentacijom

Međutim, naučnici su ustanovili da nijedna od ovih postavki nema čvrstog utemeljenja. [2]

To što među nekim životinjama ima slučajeva istospolnoga općenja, ne može se, kažu oni, primijeniti i na čovjeka, osobito stoga što životinje to ne čine nošene strašću prema istom spolu svoje vrste, već iz sasvim drugih razloga. Seksualno općenje s istim spolom kod njih se u nekim slučajevima povezuje s isticanjem dominacije među mužjacima svoje vrste, isticanje sebe kao alfa mužjaka pred ženkama, koje naginju onom najsnažnijem mužjaku, ili pak s poremećajem u čulu mirisa, kojim se narušava razlikovanje muška od ženska. Neke mačke, naprimjer, kako mužjaci tako i ženke, ponekad ubijaju mladunčad, čak i svoju, što je instiktivno djelovanje, uzrokovano nekim fizičkim i psihičkim promjenama izazvanim raznim faktorima.

Da li bi, dakle, i čovjek ubijanje svoje djece mogao pravdati time da je to prirodno ponašanje kod nekih životinja?

Također, u posljednje vrijeme naglašava se ogroman porast homoseksualaca, naročito nakon što su njihovu seksualnu orijentaciju legalizirale sve savezne države Amerike i nakon velike medijske kampanje kojom se ta orijentacija popularizirala i podržavala, poglavito u zapadnom svijetu i zemljama protestantskog svijeta. Da je ona, dakle, genetska stvar, tada bi procenat homoseksualaca morao biti postojan, a ne rapidno rasti ili opadati.

Očigledno je, dakle, da društveni i politički faktori doprinose nastanku i razvoju takve orijentacije, i da je to stečena, a ne urođena navika.

Pojava homoseksualnosti u ljudskoj vrsti

Po slovu Kur'ana (El-A'raf, 80), nijedan narod prije Lutovog nije prakticirao nešto takvo, što također otkriva da nije posrijedi genetska stvar. Pojedinačnih slučajeva sklonosti ka tome - pa i samog vršenja tog čina - je, možda, bilo i prije tog naroda, no ona se, shodno tradicijskim izvorima, prvi put omasovila i stekla opću društvenu prihvaćenost u vremenu Luta, a.s., (koji je bio bratić, odnosno tečić Ibrahima, a.s. - shodno tome, živio je, kako navode historijski izvori, nekih dvije hiljade godina prije nove ere).

Komentatori Kur'ana, kako oni stariji tako i ovi potonji, ovom pojavom se nisu bavili u smislu istraživanja i propitivanja njenih uzročnika, već su je tretirali kao kur'ansku konstataciju zastrane i uglavnom se zadržavali na njenoj vjerozakonskoj kvalifikaciji. Ipak, rijetke predaje govore o tome da se homoseksualnost u Lutovom narodu pojavila na neobičan način i da su je najprije počeli prakticirati sa strancima - iz specifičnog razloga, a potom se to pročulo i raširilo se i među njima: dok su ga jedni činili, drugi su ga odobravali. Samo jedna, Lutova, kuća ga je osuđivala i osporavala njegovu valjanost. Mufesir Tibrisi u svom komentaru 80. ajeta sure El-A'raf o ovoj pojavi u Lutovom narodu kaže sljedeće: "Nisu se kupali nakon spolnog općenja i bili su vrlo škrti u pogledu davanja hrane. To im je u naslijeđe ostavilo neizlječivu bolest u njihovim polnim organima. Naime, budući su živjeli na karavanskoj maršruti prema Šamu i Egiptu, u njihovom mjestu su se zaustavljali gosti (radi predaha). Njihova škrtost u pogledu hrane navela ih je da na goste (muškarce) počnu seksualno nasrtati kako bi ih držali podalje od sebe. Na to ih, dakle, nije navodila strast prema njima. Ova bolest ih je, potom, postupno dovela do toga da su na koncu to počeli i tražiti od muškaraca i čak im plaćati za to!" [3]

Kada ih je poslanik Lut, a.s., pozvao da se okanu tog odvratnog običaja [4], oni nisu imali argumenta kojim bi opravdali taj svoj postupak, već su rekli: "Istjerajte ih (tj. Luta i njegove vjernike) iz svoga mjesta, oni su ljudi čistunci!" (El-A'raf, 82), tj. njima je odvratno ovo što mi radimo. Tako su na lijep savjet uzvratili glupošću i okomili se na njih zbog nečeg što su trebali pohvaliti, čime se na diskretan način sugerira naopakost, izokrenutost, izvraćenost onoga što su radili, ali i ukazuje na ozbiljnost njihovog narativa, na njihovu isključivost i agresivnost, jer nemaju drugog odgovora do da će ih protjerati pod izgovorom da su čistunci, odnosno da se uzdižu nad onim što oni rade. Isto to nalazimo i u 167. ajetu sure Eš-Šu'ara': "Ako se ne okaniš, o Lute, bićeš sigurno prognan." Nema, dakle rasprave o valjanosti tog njihovog postupka, o opravdanosti, svrsishodnosti. Tvoji argumenti nas ne zanimaju, obavezan si saglasiti se sa ovim, neslaganje nećemo tolerirati - istjerat ćemo te iz ovog mjesta!

Ovu crtu u ponašanju pripadnika homoseksualne orijentacije zapažamo i u njihovim ovovremenim "povorkama ponosa". Naime, njima nastoje silom nametnuti svoju orijentaciju, kojoj se ogromna većina građana protivi, i iznuditi prihvaćanje, priznanje i saglasnost drugih, ne imajući argumenata kojima bi to opravdali, i ne upuštajući se u raspravu o ispravnosti svoje orijentacije.

Homoseksualnost, po svemu sudeći, nije bila jedini razlog uništenja Lutovog, a.s., naroda - Kur'an homoseksualnu praksu kod njega označava izrazom "fahiše", a njome se podrazumijeva: gnusoba, neuljudnost, neučtivost, razvrat, poročnost, nemoralnost, bestidnost i sl., što implicira i druge postupke kojima se izlazilo iz okvira morala, korektnog ponašanja i ćudoređa.

Zanimljivo je da Kur'an ljude iz Lutovog, a.s., naroda optužuje i za još nešto - za prekidanje puta:

I Luta. Kada narodu svome reče: "Vi činite takav razvrat (fahiše) kakav prije vas niko na svijetu nije činio: s muškarcima općite, po drumovima presrećete (dosl.: i prekidate put), i na skupovima svojim najodvratnije stvari činite" - odgovor naroda njegova bijaše: "Učini da nas Allahova kazna stigne, ako istinu govoriš!" (El-Ankebut, 28-29)

Učenjaci navode razna mišljenja o tome koje su to bile "najodvratnije stvari". Mufesir Kurtubi navodi više vrsta primitivnog ponašanja: glasno prdenje, vrijeđanje onih koji su prolazili pored njih, podsmijevanje prolaznicima i sl., ali i općenje s muškarcima u javnom prostoru, na mjestima na kojima su se okupljali. Zanimljivo je da sintagma "po drumovima presrećete" (dosl.: i prekidate put), može da ima i drugo, skriveno značenje, naime: da, umjesto sa ženama, općite s muškarcima samo iz hira, bez ikakvog razumnog opravdanja, jer tim činom "prekidate put" rađanju novog ljudskog bića. Naime, put za nastajanje tog bića je općenje sa ženom, koju je Allah za vas stvorio pored ostalog i zato da se osigura nastavak vrste, dok je općenje s muškarcem "prekidanje (tog) puta".

Uzvišeni Allah je ženu nazvao "njivom" (El-Bekare, 223), jer se i u nju zasijava sjeme kao i u njivu. No, budući da se ono zasijava u maternicu, da tamo ženska jajna ćelija prima muškarčev spermatozoid i da iz susreta tog dvoga nastaje plod, pentracija u ženu se ima vršiti samo kroz njen polni organ a ne kroz nešto drugo. Kur'anski odabir riječi "njiva" nesumnjivo nosi i to značenje. Naime, ne treba sijati tamo gdje ne može biti roda.

Neki istraživači fenomena homoseksualnosti u njemu prepoznaju i bježanje od odgovornosti, jer iz prirodnog odnosa muškarca sa ženom nastaju djeca o kojima se valja brinuti, dok iz istospolnog odnosa to ne proishodi, ne dobija se nikakav rezultat. Naprotiv, njime se "prekida" mogućnost nastanka ploda.

Faktori formiranja homoseksualne sklonosti

Iz navedenoga jasno proizlazi da se homoseksualna sklonost većinom formira rano, u ranom periodu života, i da je posljedica ambijenta u kojem se dijete razvija. Istraživanja koja su na Zapadu sprovedena o ovom pitanju do 2010. godine - njih više od trideset - a koja su za cilj imala ustanoviti procenat ljudi s homoseksualnom sklonošću, pokazala su da je 2-3% populacije sklono toj orijentaciji, s tim da se taj procenat od 1991. počeo povećavati, zahvaljujući populariziranju takve orijentacije od spomenutih faktora. Također su pokazala da je procenat nastanka te sklonosti kod dječaka duplo veći nego kod djevojčica (dječaci: 2,8%, djevojčice 1,4%), što se tumači činjenicom da je majka "prva ljubav", te da djevojčice nastavljaju vezivati se za nju i u njoj prepoznavati svoje biološke karakteristike, dok se dječaci naknadno počinju prepoznavati u očevima i njihovim karakteristikama. Uslijed marginaliziranja ili isključenosti oca, i u dječaku se mogu početi javljati i razvijati "ženske tendencije".

Prema tome, kod dječaka koji uzrasta usred ženske skupine ili u čijem životu majka igra odlučujuću ulogu, uz izostanak muškog uzora ili marginaliziranja uloge oca, odnosno uz očevu agresivnost i nasilnost prema njemu, ili uslijed dječakovog nedruženja s muškarcima - to može doprinijeti razvijanju težnje prema ženskosti, jer će u njoj vidjeti svoj svijet i svoj uzor, kojem će nastojati biti nalik. To je ona inicijalna kapsula u pravcu oblikovanja njegove seksualnosti i u njemu će se razbuktavati želja da postane žensko, dok će postepeno odbacivati svoju mušku prirodu - kao nešto što ga sputava i opterećuje.

Dosadašnja istraživanja su pokazala da nedostatak jednog roditelja - oca ili majke - također doprinosi, u procentu od 20%, homoseksualnoj orijentaciji, kao i mali broj prijatelja istoga spola, odnosno odbačenost od većine iz svoga spola. 84% muških homoseksualaca kazalo je da otac nije brinuo o njima i nije mario za njih dok su bili djeca, dok je samo 10% heteroseksualaca kazalo to isto.

U pogledu seksualne orijentacije nije zanemariva ni uloga igračaka. Naime, ako se mali dječak počne igrati i preferirati igračke s kojima se igraju njegove starije sestre, to u njemu može pobuditi težnju ka ženskosti. Zato dječacima treba davati igračke koje odgovaraju njihovoj muškoj naravi.

Također, značajan procenat u razvoju homoseksualne orijentacije ima i silovanje (pedofilija) kojem budu izloženi dječaci ili djevojčice od osoba njihovog spola, naročito ako se to ponovi više puta i potraje duži vremenski period. Naime, u ovim slučajevima dijete u početku bude šokirano i uplašeno, a potom se počne navikavati a onda i samo naginjati k tome, pa kada dostigne polnu zrelost njegova prirodna sklonost prema suprotnom spolu bude otupljena, ili je osjeća slabije i radije ide prema istom spolu.

Musliman se ne prepušta svojoj slabosti

Ukoliko bi okolnosti u nekom muslimanu pobudile homoseksualnu sklonost, on bi to trebao tajiti i boriti se protiv toga, tražiti lijek za to. Trebao bi, dakle, postupiti kao i onaj u kome se pojavi pohlepa, sklonost ka krađi, zavist, agresivnost i sl. To su sve iskušenja kojima neki ljudi budu iskušani, a koja nastaju uslijed djelovanja raznih faktora. Njima to, pak, ne daje pravo da tom iskušenju popuštaju i udovoljavaju mu: da ubijaju druge, kradu, otimaju od drugih itd., jer imaju kontrolu nad tom svojom napašću sve dok im je razum nepomućen. Dok to zadržavaju u sebi i bore se protiv toga, kod Boga neće biti grješni, shodno vjerodostojnom hadisu. Naprotiv, mogu očekivati nagradu za svoju borbu.

Ne trebaju mahati tom zastavom i svoju slabost predstavljati kao vrijednost. Homoseksualnost spada u kategoriju "fahiše"/razvrata i musliman je dužan da se tome i ne približava, kako to od njega traži Kur'an (El-Isra', 32). Javno je demonstrirati i promovirati oprečno je slovu Kur'ana i nasuprotno vrijednostima muslimanske kulture.

Ljudi pomućenog razuma, pak, nisu odgovorni za svoje postupke niti su dužni izvršavati vjerske dužnosti.

[1] DNA je nukleinska kiselina, odnosno molekula koja prikuplja genetske kodove koji se koriste u razvoju i radu svih poznatih živih organizama. Njen zadatak je nakupljanje informacija koje sadrže genetski materijal koji se nalazi u jezgri ili središtu stanica.

[2] Dosadašnji istraživački napori u ovom području bili su pokušaji da se pribave "naučni dokazi" za stav da je homoseksualnost čisto genetsko pitanje (=normalno ponašanje, te se kao takvo ima prihvatiti), iako je naučno dokazano da je ova hipoteza neutemeljena, da je izmišljotina.“ (Nūra Suvejān, Zāhiretuš-šuzūzil-džinsī ve mezā'imu alākatihā bil-džīnāt; dirāsa ve tahkīk: Merkezul-emīr Abdulmuhsin bin Dželevī lil-buhūs ved-dirāsātil-islāmijje, En-Nedvetud-duvelijjetul-'āšire bi unvān: Zāhiretuš-šuzūzil-džinsī: kirāeten ve stišrāfen ve tešhīsan ve 'ilādžen, 21-22. januar 2023. Navedeno prema: Abdullah el-Burejdi, Imbirijalijjetuš-šuzüz, nemüzedž tefsīrij li zāhiretiš-šuzüzil-džinsī, Merkezul-emīr Abdulmuhsin bin Dželevī lil-buhūs ved-dirāsātil-islāmijjeti, El-Memleketul-arebijjetus-su'üdijjetu, prvo izdanje, Ed-Damām, 2023., str. 93.

[3] Emīnul-islam Ebi Ali el-Fadl ibn el-Hasan et-Tibrisī, Medžme'ul-bejan fi tefsiril-Kur'an, Darul-Murteda, Bejrut, 2006., prvo izdanje, IV/223.

[4] Govorio im je: "Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!" (El-A'raf, 81)

(Preporod.info)