Adnan Hamidović Frenkie: Ako si postao samo ta ruka koja daje, doći će neko ko će dati više

Razgovarao: Elvedin Subašić

Intervju s Adnanom Hamidovićem Frenkiejem je prvi u nizu koji će doprinijeti roditeljima, nastavnicima i odgajateljima da bolje razumiju trendove koji mladi žive. Frenkie je muzičar, jedno od dva najvažnija imena u povijesti bh. rap scene, koji je godinama svjedočio kako različiti trendovi oblikuju svijest mladih, a i danas itekako ima doticaja s onim čemu su mladi izloženi. Mnogi njegovi tekstovi traže i roditeljsku pažnju, ali tokom pandemije je dublje upoznao islam, obavio umru i s najboljim namjerama skreće pažnju na mogućnost i važnost pronalaska smiraja u duhovnosti te na sve opasnosti koje se nude kroz muziku i nove trendove. Njegov zadnji album Identitet je kao nikada do sada u poslijeratno vrijeme podigao javnost na noge, jer je svojim angažiranim tekstovima, slobodno i bez kompromisa uz jedinstveni stil pjevanja (repanja), osnažio dostojanstvo građana BiH koje se želi zatrti iz različitih ideoloških matrica te ukazao na važnost spašavanja univerzalnih vrijednosti u današnjici.

PREPOROD: Šta je ono na šta bi roditelji trebali obratiti pažnju kada je u pitanju njihov odnos prema mladima i izgradnja uzora, uzimajući u obzir vlastito iskustvo, ali i uvid u živote današnjih mladih?

HAMIDOVIĆ: Moj posao je da osluškujem mlade, jer me najviše slušaju mladi. To mi daje bolji uvid i u to šta moja djeca danas rade, čemu teže i kako se ponašaju. Ono na šta roditelji danas trebaju obratiti pažnju jeste šta im djeca konzumiraju na internetu. Kad je u pitanju roditeljstvo i izgradnja uzora, ono se gradi od ranijih godina. Prvenstveno tu mislim da je ključna komunikacija i da imate dobar odnos sa svojim djetetom. Da ne bude to samo na nivou: eto ja sam zaradio platu, donio sam hranu i kad dođem kući, hoću da je mir, tišina, djeca u sobu... Nego da se radi s djecom, da se družiš s djecom, da ih savjetuješ, osluškuješ šta su njihove želje, šta bi voljeli da rade, šta su njihovi hobiji. Da ih podržavaš u tome. Evo, recimo, ja crtam grafite i nekoliko puta sam djecu svoju vodio da crtaju. Nekada su mi pomagali, a nekada su oni crtali a ja im pomagao. I jedan od najdražih trenutaka mi je bio kad mi jedna kćerkica rekla da kad odraste želi da bude kao ja. Kako sam ja to crtao, njoj se to toliko svidjelo, i ona je to tako rekla, ono iskreno i slatko, da je malo falilo da se rasplačem. E to je neki znak da imaš dobar odnos sa svojim djetetom, pokazatelj da gradiš dobar odnos. Naravno, uz sve ovo što ja jesam njima, vjerujem da će doći trenutak kada ću im postati ofiran. Međutim, bitno je da dijete ima temelj, da se ima čemu vratiti. U tome svemu ne smije se desiti da roditelj pokušava kupiti ljubav djeteta. Ako si postao samo ta ruka koja daje doći će neko ko će više dati. To je često ona klasična: neću ja da mi dijete pati kao što sam ja patio.I onda se ode u totalno drugu krajnost. Ide ta situacija da daješ, a dijete ti i ne zahvali. Evo danas svi žele iphone, neće niko huawei telefon. Ako im kupiš desetku iphone, bit će komentar šta će im to, to je staro, sada ima petnaeska itd. Mislim, objašnjavam svojoj djeci da ima djece koja nemaju doslovno danas šta da jedu, a oni imaju sve. Znači živiš u super stanu, imaš porodicu, roditelje, hranu, biraš svaki dan šta ćeš i kada da jedeš.

PREPOROD: Nedavno je Arnold Schwarzenegger kazao da se od djece u današnjici prave slabići. Bio je žestoko napadnut. Možeš li zamisliti sadašnje generacije u svojoj koži kada si išao autobusom sam u Zagreb i kada su te ostavili na granici o čemu pišeš u svojoj knjizi?

HAMIDOVIĆ: Da. Primijetimi ja to. Sarađujem dosta s mlađim ljudima, muzičarima, momcima iz videoprodukcije i slično. Pokušavam ostati i tako u kontaktu i dodiru s mladim generacijama, da na taj način osluškujem nove i trendove i šta žive mladi. Oni su od mene mlađi i po deset godina i vidim kod njih da ne podnose nikakav pritisak, deadline, rokove. Vrlo teško se toga drže i pod pritiskom vrlo lahko, kako kažemo, puknu i odmah neka priča o anksioznosti. Kakva anksioznost: napravili smo dogovor i treba se to ispoštovati. Dosta su osjetljivi, ali to je, vjerovatno, opet do odgoja. Gledao sam jedan video, neka cura u dvadesetim godinama plače na Instagramu, snima se i govori kako je išla na razgovor za posao i pitala da li ta firma ima okruženje za time-sensitive people, to je ugrubo prevedeno: ljudi koji imaju problem s organizacijom vremena i koji, eto, često znaju zakasniti na posao. Moramo imati neki red, disciplinu. Tu je neka osnova, temelj svega, ne možemo sad to rušiti i mijenjati zato što neko ima problem jer se šminka ujutro pa ne stigne na posao. Onda njihova organizacija u vremenu i prostoru. Ne možete zamisliti da dijete sada pustite negdje i ako pustite morate o tome da razmišljate stalno. Mislim da djecu treba bacati u realnost. Sada da trebaš poslati dijete u Zagreb tražio bi da te neko tamo čeka, da ga neko i na granici čeka: javljaj se svako pola sata, kako si, gdje si... Evo, pokušavam da zamislim kako bi neko reagovao danas od tih mladih kada bi ga skinuli s granice. Vjerovatno bi, ono, nazvao mamu, plakao i čekao da dođu po njega.

Poruka je pala totalno u drugi plan

PREPOROD: Spominjao si u knjizi neke muzičare koji su govorili o onome što si kao mlad u izbjeglištvu proživljavao. Šta današnja muzika, uglavnom, promovira i kakav pogled na svijet gradi kod mladih?

HAMIDOVIĆ: Sad ovi ljudi iz muzičke industrije kažu ti kao: najbolja ti je pjesma uz koju možeš da plačeš, da se smiješ i da trčiš, da slušaš dok treniraš. Znači, ti moraš tri emocije da pogodiš. Svi žanrovi se nekako stapaju i srastaju u jedan. Sva muzika ide u tom smjeru pravljenja atmosfere, ono što mi kažemo vibe. Poruka je pala totalno u drugi plan. Mlade kao da ne zanima poruka. Među mlađom generacijom ja sada važim vjerovatno kao neko ko pametuje. To im je možda postalo i odbojno, jer ih podsjeća na realnost. Kad slušaš Tupaka, koji je, eto, bio kao gangster reper, vidiš da je imao socijalne teme, bio je produktivan, borio se za ravnopravnost, protiv rasizma. Pogledajte šta se danas uglavnom nudi u pjesmama! Takvih poruka uopšte više nema u muzici. Sve je u vezi sa seksom, narkoticima, zlatom, novcem, samo materijalno. Ono: hoću po svaku cijenu da uspijem, budem poznat, zaradim lahko. Nema apsolutno nikakvih dubljih tema, da ne kažem kritike. Sve je otišlo u nekom smjeru da se ja nekada prepadnem i moram da s oprezom gledam šta djeca slušaju. Sve više primijetim kakve se stvari promovišu u tim pjesmama i u spotovima.

Znači, to postaje sad strašno. Prije je bila, naprimjer, Madonna koja je šokirala svijet svojim oblačenjem i slično, a danas se ta granica daleko pomjerila. Sada se neke stvari puštaju u udarnom terminu. Znači, prije si rap mogao puštati navečer, nekad kasno, sada se sve pušta bilo kada. Danas kada slušate sve je postalo toliko vulgarno i otišlo u neku krajnost. Ništa se više ni ne krije, a s druge strane se skrivaju neke stvari koje trebaju pokazati stvarnost. Nedavno je reper Macklemore iz Amerike objavio pjesmu o Palestini. Otvorim na YouTubeu i iskoči mi onaj pop-up i pita jeste li punoljetni pošto video sadrži neke kao uznemirujuće snimke. Morate kliknuti da pogledate spot. A, s druge strane, ti otvoriš, klikneš na pjesmu nekog repera ili muzičarke koja ima đavolje rogove, nije polugola, nego tri četvrtine gola i tu nema nikakvog upozorenja. Znači, na to može kliknuti ko god želi, bez obzira imaš li deset ili sto godina. Imaš snimak spota u kojem neko baci flašu na protestima i to je nasilje, ovamo imaš golu ženu i to je uredu.

Garant Dejtonskog sporazuma i čuvari Bosne su ljudi koji u njoj žive

PREPOROD: Tvoj zadnji album Identitet ne odgovara tom tržišno popularnom trendu. Za razliku od prethodnog, Dunya, u kojem si također sublimirao životne teme i lično iskustvo, uključujući i ono vjersko, ovaj je možda iznenadio publiku jer u svom stilu obrađuješ određene teme koje, mogao bih kazati, evoluiraju iz stihova s Dunye, a, s druge strane, bio si potpuno slobodan i otvoren da spomeneš teme od kojih drugi bježe kao što je svijest o Gazi, o vlastitoj državi i naposljetku o vlastitom identitetu.

HAMIDOVIĆ: Neko može protumačiti album Dunya kao vlastito traženje, kao velika promjena od jednog Frenkija koji tamo galami, kritikuje do nekoga ko pjeva reggae, veselo, lagano. Moglo se desiti da nastavim na isti način ili da se pokušam dodvoriti ljudima, počnem praviti neku muziku koja ne odgovara mojoj ličnosti, da pokušam postati neki današnji poznati reper za mase i slično. Međutim, odlučio sam: ne zanima me to, ja ću raditi ovo što ja hoću, vraćajući se sebi, svom identitetu. To ću napraviti, snimiti, jer ne zanima me ako to bude slušalo samo deset ljudi. Na kraju, ta se odluka pokazala ispravnom. Tu su ljudi prepoznali iskrenost: da me boli briga što nije sada popularno o nečemu pjevati i da repam kao prije dvadeset godina. Ko želi slušati – bujrum. Zato je ovaj album dobio tako pozitivne kritike. Ljudi vide iskrenost u tekstovima. Pjesma Ogledalo se baš bavi tim promišljanjem, unutarnjim borbama, jer osjećaš se da si u hip-hopu, jednom pokretu koji si ti gradio, bio jedan od pionira,

koji se sada pretvara u nešto drugo i počneš se osjećati strancem, kao neshvaćen i neprihvaćen. Pomisliš u jednom trenutku da bi trebao prestati pjevati na svoj način, jer ne shvataju te ljudi, da je to vrijeme prošlo i to je to. Onda napravim ovaj album koji je sušta suprotnost onome što se danas traži i imate ovakve reakcije ljudi. To vam daje snagu.

PREPOROD: S obzirom na taj stav i tekstove kojima govoriš o onome što danas nije, uvjetno kazano, popularno, zar nisi osjetio u jednom trenutku strah da će ti biti zatvorena neka od vrata na muzičkoj i javnoj sceni? Također, neki su pogrešno shvatili tvoje kritike politike koja proistječe iz hrvatskog i srpskog kruga, kao u tekstovima Identitet i Fraze, zaboravljajući da si kritikovao i one koji se predstavljaju kao zaštitnici bošnjačkih nacionalnih interesa.

HAMIDOVIĆ: Može se svašta desiti, ali stvarno se ne brinem, jer znam i ako se to desi desit će se nešto drugo i da će mi Bog dati neka nova vrata. Nisam spreman raditi kompromise i da se ne mogu pogledati u ogledalo. Tekst pjesme Fraze je parodija na novinske članke, odnosno spomenuo sam najpoznatije naslove zadnjih pet godina i to nema veze ni s Bošnjacima, ni Srbima ni Hrvatima, već medijima i novinarima koji sklepaju te neke fraze. Primjera radi, nakon što prestane ova kiša vidjet ćeš naslove da je sunce izmamilo šetače u Sarajevu. Svake sedmice mi čitamo da se treba mijenjati izborni zakon, da su Hrvati ugroženi itd. Što se tiče Identiteta ja otvoreno kažem: Zagreb i Beograd nisu moji glavni gradovi i to je usmjereno prema političarima kao što su Vučić i Milanović koji kao grade prijateljske odnose, a čine sve da se oslabi moja država. Ne može graditi odnose Milanović koji kaže da se prvo treba okupati pa staviti parfem. To nije prijatelj ni meni ni Bosni. Neko se ljuti ako ja takvim ljudima kažem: allahimanet. Ljuti se, nazovi me radikalom, nacionalistom, ali to je tako. Ja imam prijatelje širom Balkana, ali političari... To je druga priča. Političari u regiji trebaju prihvatiti da Bosna nije privremena i da će trajati dok je svijeta. Neće se niko van Bosne brinuti o Bosni, već svi mi: i Bošnjaci, i Hrvati, i Srbi, i Albanci, i Jevreji i svi drugi. Oni će uređivati Bosnu, a ne neko u regiji. To se mora prihvatiti istinski i ne vidim da je to iko od političara istinski prihvatio. Možda Stipe Mesić ili pokojni Zoran Đinđić. Zamisli da njemački političar dođe u Austriju, zaobiđe državni protokol i posjeti tamo neko mjesto gdje su većina Nijemci, pljuje po Austriji i ismijava Austrijance. To bi bio međunarodni skandal. Kod nas dođe Milanović u Hercegovinu i ponaša se kao da je to dio Hrvatske. Političari u Srbiji i Hrvatskoj sebe predstavljaju kao garantom Dejtonskog sporazuma. Nisi ti garant. Ti si potpisao jer nisu mogli tvoji ljudi u Bosni koji su tada bili ratni zločinci i niko nije htio s njima da priča. Morao si ti iz Beograda doći u Dejton i tamo potpisati. Garant Dejtonskog sporazuma i čuvari Bosne su ljudi koji u njoj žive. To treba svako da prihvati istinski. Nemam ništa protiv nikoga, ali daj da se poštujemo. Kritikovao sam i bošnjačke političare. Imamo mi neku i ljevicu i desnicu, ali kada je u pitanju Bosna tu nema stranačkih podjela. Država treba da bude na prvom mjestu. Ovdje se kod nas na prvo mjesto stavlja stranka, pa kum, pa jaran, pa žena, pa sin, pa rodbina... Hajmo staviti da stručni ljudi vode procese. Evo ti dobri primjeri Tešnja i Brčkog. Brčko je mogao biti slučaj isto kao Mostar, moglo se reći da je podijeljen grad, ne može se napredovati itd. Međutim, ljudi rade, sarađuju i stavili su ekonomiju na prvo mjesto. Ljudi pod nacionalne interese podvlače mnogo toga, a sve u svoju korist.

U islamu nema ništa nelogično

PREPOROD: Kazao si nam da si se za vjeru počeo zanimati intenzivo u vrijeme pandemije, kada si vidio da ti namaz mijenja život i sama vjera te čini boljom osobom što je prvo supruga primijetila. Kada gledaš s ove distance šta je ono što te moglo udaljavati od islama ranije i ono što mlade sada može da udalji od islama?

HAMIDOVIĆ: Nedavno na Tiktoku momak iz Dalmacije postavlja pitanje kako to da je u islamu sve haram i moli iskreno ljude da mu odgovore. Onda dolje niz komentara koje čitam i ljudi nisu uopšte shvatili šta je momak pitao, odnosno šta momku nije jasno i najvažnije: kako je on stvorio sliku o islamu kao vjeri koja sve zabranjuje, da je sve novotarija, širk, haram. Kako taj momak od jedne prelijepe, savršene vjere vidi samo ovo? Zato što kad otvoriš društvene mreže vidiš ljude koji samo o tome pričaju. To je ono što je i mene i mnoge druge ljude udaljavalo od islama. Ti ljudi misle da pomažu, a zapravo rastjeruju ljude i odmažu islamu. Svaki roditelj i svako ko podučava vjeri koji kažiprstom prijeti djetetu neka zna da će otjerati dijete od vjere. Ljudi trebaju upoznati islam. Kada sam počeo praktikovati vjeru i počeo učiti saznao sam da nemam pojma o islamu. Što sam više upoznavao, više sam zavolio vjeru. U islamu nema ništa nelogično, ništa teško. Imamo neko osnovno znanje o islamu koje smo stekli u školi i od roditelja i to treba nadograđivati. Možda na početku ljudima nisu jasne neke stvari, ali s vremenom kroz život pronađu i razlog, vide efekat toga, vide kako postaju zadovoljni i sretni. Da to predstavimo kroz današnje trendove. Zamislite da se pojavio neki novi life coach i donosi novi životni stil koji obuhvaća neki taj duhovni dio, ishranu i daje jedan novi način života koji će čovjeka učiniti boljim i sretnijim. I pokret tog novog stila života raste, ljudi se zanimaju, prihvataju ga. Kada biste čuli za ovo sigurno biste otišli na internet i istražili taj stil. Znam kad se pojavi neka nova dijeta kojom se obećava da ćemo smršati brzo svi idu da istraže šta je to. Danas je taj life style, životni stil, islam koji treba istražiti otvorenog uma i pitati se zašto u današnjici, kada dominira tehnologija i kada bi bilo logično da religija nema nikakvog utjecaja, islam raste brže nego ikada. Neka se ljudi zapitaju i istraže.

(IIN Preporod)