Bošnjačka propagandna ispomoć srpskoj politici

Piše: Nedim Hrbat

Manipulacije brojevima, glorificiranje Aleksandra Vučića, njegovog sramnog obraćanja u Generalnoj skupštini UN, i uopće srpska propaganda o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici, nova je mitska naracija srpske politike (nakon Kosovske bitke i "pobjede" nad NATO-m 1999. godine) i jasna potvrda da ne odustaje od ideologije koja je dovela do genocida.

Umjesto iskazivanja poštovanja prema žrtvama genocida, što je stvarna svrha usvojene Rezolucije, javnost u Srbiji i bosanskohercegovačkom entitetu RS je dobila sveopći spin, priču o diplomatskoj pobjedi i "legendarnoj" odbrani nacionalnog identiteta, hrabrosti i domišljatosti Aleksandra Vučića.

Kontrola informacija omogućila je Vučiću da oblikuje narativ po svojoj volji.

Već dan nakon usvajanja Rezolucije kolone automobila okićene zastavama u Beogradu, Novom Sadu, i drugim gradovima u Srbiji pokušavale su iskazati ponos, jer "Srbija nije bila posramljena", a s tamošnjih portala i naslovnica tabloida zavrištali su naslovi o "blamčini" Zapada i srpskoj "moralnoj pobjedi".

Kao argument i alat za iluziju pobjede srpski političari, tabloidi i mediji bliski režimu danima već koriste broj suzdržanih država tokom glasanja, izokrećući i podvaljujući otvorene laži da je većina svijeta bila protiv usvajanja Rezolucije.

Nažalost, taj je šizofreni narativ našao plodno tlo i u Bosni i Hercegovini. U propagandnu ispomoć srpskoj politici i njenom pokušaju umanjivanja značaja Rezolucije uključio se i vlasnik i urednik Face TV Senad Hadžifejzović.

Hadžifejzović je u svojoj emisiji, naime, otvoreno ismijavao i kritikovao Zlatka Lagumdžiju, ambasadora Bosne i Hercegovine pri UN, delegaciju Bosne i Hercegovine, kao i kosponzore Rezolucije o genocidu u Srebrenici, zbog rezultata glasanja.

Poput Vučićevih pijuna i medija za propagandno djelovanje i on prebrojava glasove suzdržanih zemalja, sugerišući nedostatak međunarodne podrške i općeg konsenzusa, maliciozno postavljajući pitanje "Kakav vam je to uspjeh?".

Njegovu kritiku i interpretaciju ishoda glasanja u UN su zapazili i prenijeli mediji pod Vučićevom i Dodikovom kontrolom, od režimskih televizija, javnog servisa Srbije RTS i entitetskog RTRS, do brojnih tabloida.

Informer, primjerice, donosi naslov "Vučiću ni Amerika, ni čitava EU, nisu mogli ništa! Senad Hadžifejzović žestoko napao tvorce sramne rezolucije: Od 193 zemlje, 109 nije bilo 'za'! Kakav vam je to uspeh?!", a Politika slavodobitno piše "Hadžifejzović o debaklu rezolucije o Srebrenici: Mesecima lobirali i jedva ubedili 46 zemalja".

Za razliku od srpske politike i Vučićevih medija koji u novom zločinačkom medijskom poduhvatu kreiraju iluziju srpske pobjede, Senad Hadžifejzović od Rezolucije o genocidu u Srebrenici pokušava kreirati iluziju bošnjačkog poraza.

Makar se radilo o sujetama i ličnim animozitetima između njega i Lagumdžije, što je lahko provjerljivo u bespućima interneta, Hadžifejzović je zaigrao u novoj Vučićevoj političkoj predstavi. Tim gore po njega, ako u historiji bh. novinarstva završi tek na listi - korisnih idiota.

(Preporod.info)