Prof. dr. Almir Fatić: Uvod u kur'anske nauke (28. dio) - Karakteristike čudesnog stila Kur’ana Časnog
Radio BIR svakog petka od 10.00 sati emituje serijal Uvod u kur'anske nauke s profesorom Almirom Fatićem, rukovodiocem Katedre za tefsir na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.
U okviru ovog serijala prof. dr. Almir Fatić će govoriti o znanju koje je povezano s istraživanjem Kur'ana, kao što su fenomen Objave, sakupljanje i raspoređivanje Kur'ana, mekanski i medinski ajeti, povod Objave, derogirajući i derogirani, jasni i nejasni ajeti, kao i drugim temama koje su povezane s Kur'anom Časnim.
Karakteristike čudesnog stila Kur’ana Časnog
Savremeni učenjaci i moderni istraživači nastojali su istražiti aspekte kur’anskog i’džāza koristeći studije klasika i rezultate istraživanja savremenika. Prva slavna ličnost u modernoj eri bio je veliki književni znalac Mustafā Sādiq er-Rāfi’ī (u. 1937) sa knjigom I’džāzul-Kur’an. Zatim dr. Muhammed Abdullāh Draz (u. 1958), koji je ponudio brojne studije o i’džāzu Kur’ana, a najpoznatija je njegova knjiga En-Nebe’ul-‘azīm (Vijest velika – prevedena na bosanski), koja se odlikuje novim pogledima o predmetnoj temi. Potom je njegov savremenik, veliki učenjak Muhammed Abdulazīm ez-Zerqānī (u. 1948),[1] okoristio se studijama dr. Derrāza i nastavio svoje proučavanje, što je rezultiralo opsežnom modernom studijom koju su istraživači citirali i koristili se njezinim nalazima. Konačno, neki od njih[2] su se potrudili da je revidiraju i nadopune, pa je time njegov rad zaokružen i upotpunjen. U nastavku ćemo predstaviti zaključke i rezultate onih koji su imali koristi od ovih studija, i to vrlo koncizno.
Prvi dio čudesnih aspekata Kur’ana: Stil Časnoga Kur’ana
Ovaj dio čudesnih aspekata Kur’ana ima najveći aspekt čuda (i’džāza) u Kur’anu, iako je značenje njegove veličine skriveno mnogim ljudima. Razlog za veličinu ovog aspekta u tome je što je to aspekt kroz koji je Kur’an postao Kur’anom, i čudesni stilistički aspekt Kur’ana jeste opća karakteristika čitavog Kur’ana. Što se tiče drugih aspekata, oni se nalaze u nekim ajetima, ali ne i u drugim, kao što su to vijesti o nepoznatom (ahbārul-gajb), naučni i’džāz (el-i’džāzul-‘ilmijj), zakonodavni i’džāz (el-i’džāzut-tešrī’ijj) itd.
Ovaj aspekt, stilski, razumiju Arapi, i oni su bili prvi kojima je on upućen, i ako oni to nisu u stanju, onda oni drugi još više nisu u stanju (razumjeti ga). Ali veličanstvenost čuda (i’džāza) u Kur’anu nije ograničena na to, već uključuje i druge aspekte u kojima čudo prepoznaje svako ko razumije značenje govora, čak i ako nije upućen u vještinu stilistike. Drevni i moderni učenjaci opširno su objasnili karakteristike stila Časnoga Kur’ana, a mi sumiramo ove aspekte na sljedeći način:
Aspekt prvi – Karakteristika fonetske kompozicije Kur’ana u njenoj formi i suštini
Ovo je istaknuta karakteristika Kur’ana koju su otkrili neki noviji učenjaci, a formulirana je teorijom o muzičkom i’džāzu velikog pisca Mustafe Sādiqa er-Rāfi’īja.[3]
Što se tiče karakteristike fonetske kompozicije Kur’ana u njegovoj formi, to je prva stvar koja privuče slušaoca Časnoga Kur’ana, s obzirom na to da u njemu čuje niz vokala i pauza, nazalizacija, duljenja itd. Sluh se nađe suočen s čudesnom melodijom (lahn garīb) koju ne nalazi u drugom govoru. Radi se jednoj melodiji koja je jedinstvena za Kur’an i koja se ne nalazi u muzici ili poeziji. A to je zato što, kad čujete pjesmu (poeziju), otkrijete da su u njoj metri jedinstveni, dolaze stih po stih, dio po dio. A kad čujete neki muzički komad, i ako su njegovi dijelovi slični i dolaze na isti način, vaš sluh će uskoro biti ispunjen njime, i vašoj prirodi će postati dosadno ako se to ponavlja i ponavlja na isti način, dok Kur’an uvijek slušate u raznovrsnoj i obnovljenoj melodiji, u različitim situacijama, od kojih svaka žica vašeg srca uzima svoj dio, tako da vam njegovo često ponavljanje ne izaziva dosadu.
Što se tiče suštine fonetske kompozicije Kur'ana, ona leži u rasporedu njegovih slova i njihovih pozicija: jedno škljoca, drugo zviždi, treće je bezvučno, četvrto zvučno, zadnje slovo je povišeno, drugo je teško ili mehko itd. Vidite jezičku ljepotu koja je pred vama u ovoj čudesnoj muzičkoj harmoniji, od koje je Kur'an napravio predložak za svoja značenja, mudrosti, pravila, vjerovanja, savjete i poticaje, a što razlikuje njegov stil u izlaganju ovih značenja od svih ostalih čudesnih karakteristika.
Aspekt drugi – Intencija u izrazu i realizacija značenja
Ovo su dva ekstrema u dva suprotna pravca: ne prihvata se jedan a da se ne odbaci drugi. To je zato što elokventna osoba kratkom rečenicom izražava ono što želi, štedeći riječi, pa mora da, manje ili više, odstupi od značenja, ili, pak namjerava realizirati stvarno značenje, analizirati ga na elemente i istaći svaki njegov detalj.
Ako elokventna osoba uspije da ta dva cilja zbliži u jednoj ili dvije rečenice, tada će je uskoro nadvladati umor, iscrpljenost i slabost ljudske prirode i neće povratiti snagu osim u jednoj stvari, kao kada naiđete na komadić nečega ovdje i komadić tamo, pa kažete: Ovo je dragocjeno i dobro, a ovo je dragocjenije i bolje... Kritičari poezije i proze jednoglasno vele da su najbolji pjesnici dosegli nivo ostvarenosti (idžāde) samo u ograničenim stihovima pjesama, a potom u onim osrednjim, pa lošim te, na koncu, odvratnim i onim za osudu...
Što se tiče Kur'ana, on je u stilu s najboljom mjerom, tako da u njemu ne osjećate ekstravaganciju ni štedljivost, jer vam daje potpunu i čistu sliku, neuprljan ničim što joj je strano, i nijedan njezin element ne odstupa od nje; sve je u najkraćem i najčistijem iskazu, kao što je rekao imam Ebū Bekr el-Bāqillānī: محاسن تتوالى، وبدائع تترى Dobra djela i vrline slijede jedne za drugim.
Uzmite šta god želite iz Kur'ana i prebrojite njegove riječi, a zatim prebrojite broj riječi najrječitijeg govora kojeg odaberete izvan Mushafa, i vidite značenja koja taj govor sadrži i uporedite ih, pa vidite koliko riječi možete izostaviti ili možete li da ih zamijenite drugim riječima bez narušavanja cilja govornika. Zauzvrat, vidite koje riječi možete izostaviti ili zamijeniti iz Kur'ana! Ibn Atijje kaže: لو نُزِعَتْ منه لفظةٌ ثم أدِيرَ لسانُ العرب في أن يوجدَ أحسنُ منها لم يوجد ''Kada bi se iz Kur'an uklonila neka riječ, a zatim se izokrenuo arapski jezik da se nađe bolja od nje, ne bi se našla!''[4] Zapravo, ona je onakva kako je Svevišnji opisuje: كِتابٌ أُحْكِمَتْ آياتُهُ ثُمَّ فُصِّلَتْ مِنْ لَدُنْ حَكِيمٍ خَبِيرٍ Ovo je Knjiga čiji se ajeti pomno nižu i postupno objavljuju, od Mudrog i Sveobaviještenog (Hūd, 1).
Aspekt treći – Opći i specifični diskurs
Da se inteligentnim ljudima obratite jasnim i eksplicitnim riječima kojima se obraćate glupima, spustili biste se na nivo govora kojim oni ne bi bili zadovoljni. A da se običnom svijetu obratite nagovještajem i aluzijom kojima se obraćate inteligentnim ljudima, kazali ste im ono što njihova pamet ne može podnijeti. Dakle, neophodno vam je – ako želite da objema skupinama u potpunosti date pravo u svom obraćanju – da se i jednoj i drugoj obraćate na način različit od onoga na koji se obraćate drugoj, baš kao što se djeci obraćate na način drugačiji od onog na koji se obraćate odraslim osobama. Što se tiče jedne rečenice izrečene učenjacima i neznalicama, inteligentnim i glupim, prostim i kraljevima, i da svaki od njih uoči da je procijenjena prema mjeri njegova uma i shodno njegovoj potrebi, to je nešto što ne možete naći u potpunosti nigdje osim u Kur'anu. To je jedinstveni Kur'an kojeg elokventni ljudi vide kao najpotpuniji govor sa profinjenim izrazima, a obični ljudi kao najljepši govor i najbliži njihovim umovima, koji ne iskrivljuje njihovo razumijevanje i za koji im ne trebaju prevodioci. On je jednako zadovoljstvo i za obične ljude i za one posebne, olakšan za svakoga ko želi: Mi smo olakšali Kur'an za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?وَلَقَدْ يَسَّرْنَا الْقُرْآنَ لِلذِّكْرِ فَهَلْ مِنْ مُدَّكِرٍ (El-Kamer, 22).
Aspekt četvrti – Zadovoljstvo uma i ugoda emocijama
U ljudskoj duši postoje dvije moći: moć mišljenja (quvve tefkīr) i moć savjesti (quvve vidždān); potreba jedne razlikuje se od potrebe druge. Što se tiče prve, ona traži istinu da bi je spoznala i da bi po dobru postupala; a što se tiče druge, ona bilježi osjećaj ugode i bola. Potpuno objašnjenje jeste ono što vam ispunjava obje ove potrebe i dolazi vam s oba krila, dajući svoj udio u mentalnoj koristi i emocionalnoj ugodi. Jeste li vidjeli ovo savršenstvo u ljudskog govoru? Poznate su nam riječi učenjaka i mudraca, riječi pisaca i pjesnika, i zapazili smo da riječi i jednih i drugih, u jednom aspektu, pretjeruju, dok su, u drugom aspektu nedostatne. Što se tiče mudraca, oni vam daju samo samo plodove svoga uma kao hranu za vaš um, a njihove duše nisu umjerene prema željama vaše duše i vaših emocija. Kada vam iznose naučne činjenice, oni ne mare za njihovu suhoću, ogoljelost ili antipatiji njihove prirode. Što se tiče pjesnika, oni nastoje samo probuditi vašu savjest i pokrenuti niti osjećaja u vašim dušama. Oni ne mare za time da li je ono što su vam prikazali lažno ili racionalno, da li je to stvarnost ili mašta. Vidite ih kao ozbiljne dok se oni šale, kako plaču kad i ne plaču, i kako se raduju i ako nisu sretni: وَالشُّعَراءُ يَتَّبِعُهُمُ الْغاوُونَ . أَلَمْ تَرَ أَنَّهُمْ فِي كُلِّ وادٍ يَهِيمُونَ . وَأَنَّهُمْ يَقُولُونَ ما لا يَفْعَلُونَ A pjesnici - njih slijede zavedeni!/Zar ne znaš da oni svakom dolinom blude / i da govore ono što ne rade?
Ovo je kriterij po kojem možete na svakom jeziku i peru razaznati kojoj je od dvije moći ono bilo potčinjeno kada je izreklo ili napisalo. Ako ga vidite kako teži da utvrdi teorijsku istinu ili opiše praktični metod , tada kažete da je to plod ideje. A ako ga vidite kako namjerno podstiče ili odbija dušu, steže je ili širi, i pobuđuje latentnu ugodu ili bol, onda kažete da je to plod emocija. A ako ga vidite kako prelazi iz jedne u drugu vrstu (izlaganja), to se oslobađa nakon što je potrošilo energiju iz prethodnog, kao što se kreće od jednog do drugog cilja, i tada znate da takvo razmišljanje i osjećanje slijede sami sebe.
Što se tiče jednog stila koji se usmjerava u jednom smjeru i spaja ove dvije strane, kao što jedna grana drveta istovremeno nosi lišće, cvijeće i plodove, ili kao što duša kola tijelom, a voda teče kroz zeleni štap, to je ono što se ne može postići ljudskim riječim, i to nije jedan od Božijij zakona u ljudskoj duši.
Pa ko onda ima taj jedinstven govor koji proizlazi iz strogo dokazane istine koja zadovoljava čak i one duboke filozofe, i iz ugodnog emotivnog zadovoljstva koje zadovoljava čak i ove vesele pjesnike - Svevišnji Allah, Gospodar svjetova; On je taj kojeg ne zaokuplja nijedna stvar, Koji je u stanju da jezikom govori zajedno i umu i srcu, i da pomiješa istinu i ljepotu, tj. da se one susretnu međusobno se ne suprotstavljajući, te da iz njih izvede čisto piće ukusno za one koji piju. I to je ono što ćete naći u Njegovoj plemenitoj Knjizi gdje god da se okrenete. Zar to ne vidite u prostranstvu njezinih kazivanja i vijesti u kojima istina razuma ne zaboravlja mudrosti i pouke?! Zar ne vidite da usred svojih dokaza i propisa ta Knjiga ne zaboravlja srčani udio uzbuđenja i olakšanja, upozorenja i odbojnosti, preuveličavanja i čuđenja, prijekora i ukora?! To se navodi na počecima njegovih ajeta, njihovim dijelovima i njihovim umnažanjima: تَقْشَعِرُّ مِنْهُ جُلُودُ الَّذِينَ يَخْشَوْنَ رَبَّهُمْ ثُمَّ تَلِينُ جُلُودُهُمْ وَقُلُوبُهُمْ إِلى ذِكْرِ اللَّهِ …zbog koje se ježe kože onima koji se boje Gospodara svoga. Potom se smiruju kože njihove i srca njihova uz spominjanje Allaha (Ez-Zumer, 23); إِنَّهُ لَقَوْلٌ فَصْلٌ وَما هُوَ بِالْهَزْلِ Zaista je on govor koji rastavlja, / a nije nikakva lakrdija! (Et-Tārik, 14);
Aspekt peti – Harmoničnost (te’āluf - تآلف) riječi i značenja
Harmonija u riječima znači da između njih nema praznine ni u artikulaciji ni u melodiji, već se spajaju u jedan obrazac. Što se tiče harmonije u značenjima, to podrazumijeva da značenje riječi ne bi trebalo biti strano značenju koje nosi; riječi i značenja trebaju se slagati: slike i imaginacije koje oni izazivaju, značenja koja prizivaju jedna druga, tako da se od toga formira veliko znanje i obilno razumijevanje.
Ova karakteristika, kao i svaka druga, prisutna je u cijelom Kur’anu i svakom njegovom ajetu. Ko god promatra Kur’an i gleda ga okom pronicljivog uvida, pronalazi svaku karakteristiku koju traži na najvećim nivoima savršenstva koje nijedno ljudsko biće ne može podnijeti, i nalazi da njegov stil prodire iz svih kutaka duše i prodire u dubinu srca, čineći ih poniznim i pokornim, zbog moći i dominacije u njemu koji ukazuju na njegov silazak s Visine i njegovo pojavljivanje iz veličine Božanstvenosti i ugleda Gospodarstvenosti te moći Istinskog Boga Koji posjeduje svu moć. Sam Kur’an ukazuje na moć njegovog Govornika i govori o statusu njegova prebivališta kod Svevišnjeg, te, također, ukazuje na veličinu njegova statusa kod Njega, pa svakom razumnom, dokazuje autentičnost Muhammedove, a.s., poruke i istinitost njegova vjerovjesništva.[5]
[1] U njegovoj knjizi Menāhilul-‘irfān fi ‘ulumil-Qur'ān, 2/205 i dalje do 308, aspekata kur'anskog i'džāza, prema njemu, ima četrnaest.
[2] Takav je dr. Hasan Dijāuddīn Itr u knjizi El-Mu'džizetul-halide; više v. 225-388.
[3] U knjizi I’džāzul-Qur’ān.
[4] U uvodu njegovog tefsira El-Muharrerul-vedžīz, 1/39.
[5] V. o karakteristikama ovog stila Kur’ana u: dr. Muhammed Abdullāh Derraz, En-Nebe’ul-‘azīm, 95 i dalje; Zerqānī, Menāhilul-'irfān, 2/315 i dalje; Bejjinītul-mu'džizetil-hālide, 302-307, 317-320; Bāqillānī, I'džāzul-Qur'ān, Muhammed Ebū Zehre, El-Mu'džizetul-kubrā, 133-135.
