Stoga, sve što Kur'an i sunnet ne navode kao dozvoljeno, ne spada u namaske radnje kojima se čovjek može zaokupiti, već spada u nedopuštene vannamaske radnje koje su ili pokuđene (mekruh) ili su zabranjene, pa kvare namaz.

Ni čitanje općenito, ni čitanje iz Mushafa posebno, nisu među spomenutim dozvoljenim namaskim radnjama, pa samim tim, nije ih dopušteno raditi tokom namaza. Štaviše, čitanje (i čitanje iz Mushafa) spada u zabranjene radnje koje kvare namaz.

Prema hanefijskom mezhebu, učenje iz Mushafa u namazu potpada i pod oponašanje ehli-kitabija, budući da oni tokom svojih molitvi čitaju iz knjiga.

Usto, dok čita iz Mushafa na kijamu, osoba izostavlja i propisano gledanje u mjesto sedžde. Pokuđenost i zabranjenost čitanja iz Mushafa u namazu se spominje i u predajama ashaba i tabiina.

Tako Sulejman el-A'meš prenosi da je Ibrahim en-Nehai kazao: "Oni (ashabi) su smatrali pokuđenim (mekruhom) da im imam imami, dok čita iz Mushafa, te tako oponašaju ehli-kitabije (hrišćane i jevreje)". (Predaju bilježe Abdurrezzak, Ibn Ebu Šejbe i dr.)

(Autor: Jusuf Džafić, Savremene fikhske teme/Islam.ba)