Majka Fadila Efendić: Svaki 31. mart vraća me na prvu dženazu, to je bio najmasovnij povratak naše djece, ali na tabutima

Memorijalni centar Potočari - Srebrenica gdje se danas obilježava 21. godišnjica od ukopa 600 žrtava i prve kolektivne dženaze, najveći je svjedok strahota koje su se dešavale nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.

On je dokaz genocida nad jednim narodom, ali i golgote koju su preživjeli samo oni koji su imali sreće i čija su svjedočanstva tu pohranjena kao vječita opomena na ubistvo 8.372 Bošnjaka.

Gdje će biti pokopane žrtve i spuštene kosti njihove za porodice žrtava nikada nije bilo upitno. Iako je bilo prijedloga da Memorijalni centar bude izgrađen u blizini Kladnja ili u Kantonu Sarajevo (KS), 12.500 Srebreničana koje su anketirale majke Srebrenice dalo je odgovor: Nakon prebrojanih listića 83 posto majki i onih koji su anketirani reklo je da to budu Potočari. 

Najveći teret da Memorijalni centar, kao trajna opomena na ono što se desilo, bude sagrađen u Potočarima podnijela je Munira Subašić, predsjednica Udruženja "Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa" Munira Subašić, koja se neumorno zalagala da se na jednom mjestu ukopaju sve žrtve.  

Subašić kaže da je na prvoj kolektivnoj dženazi kada je ukopano više od 600 osoba, zapravo bio najmasovniji povratak u istočnu Bosnu kada su se njihova djeca, ne nogama nego u tabutima, vratila u Potočare. 

Svih ovih godina majke, supruge, kćerke, rodbina ubijenih obilježavali su 31. mart učenjem tevhida i Jasina na mezaristanu u Memorijalnom centru Potočari - Srebrenica. Ovaj dan za porodice težak je, bolan, pun sjećanja i uspomena na najmilije dok su bili živi, ali i pitanja kako su ubijeni, kroz kakvu bol, strahote su prolazili u posljednjim trenutcima života.

Fadila Efendić je na današnji dan prije 21 godinu u mezarju Memorijalnog centra Potočari ukopala supruga. Posmrtni ostaci Fadilina muža Hameda nađeni su u Jadru. Našli su ga, kako nam priča, bez glave. Onda su za dvije godine našli lobanju. Pa su ga za godinu ukopali... Kaže kako je to stres za stresom, bol koja samo raste, nikad se ne smanjuje.

- Osjećam se tužno, potišteno. Jučer je mom Hamedu bio rođendan, a na današnji dan je ukopan bez glave, a za dvije godine ekshumacija, dokopavanje lobanje. Godine prolaze, svaki 31. mart vraća me na onu prvu dženazu kada je najveći povratak bio, onda je 600 tabuta doveženo, među njima i moj rahmetli Hameda tabut, ali znam gdje mu je mezar. Nije lahko, valja se svih ovih godina sa tom tugom boriti, živjeti. Do Božije volje i Sudnjeg dana valja to izdržati i trpiti - kazala je za Preporod.info Efendić, kojoj je u genocidu ubijen i sin.

Boli je svakodnevno stradanje nevinih u Gazi.

- S ubistivima se mora stati, dosta ih je. Dole su ubijaju djeca, samo izbacuju cifre koliko je mrtvih, a niko da ubistva zaustavi. Što prije s tim treba prestati. Ogorčena sam što posmatraju, isto kao što su Srebrenicu gledali i niko nije htio zaustaviti to dok nije određen broj poubijan a onda tek se zaustavilo. I dolje čekaju da se što više poubija, pa da onda kažu dosta - kaže Efendić.

Upitali smo je kako je danas Bošnjacima živjeti u RS, posebno u Srebrenici gdje se desio genocid, dok predstavnici Srba prijete secesijom i dižu tenzije.

- Narod se zabavio svako o sebi, o svom poslu. Što se tiče mog okruženja ne vidim neku razliku kako je u RS kako je u Federaciji. To je isto, nema tu razlike kod običnog svijeta. Političari žele da sebe afirmišu i da na osnovu te grozne retorike sebi stvaraju poene na političkom polju. Narad voli da živi i radi, da se stanovništvo što manje iseljava, svi, bez obzira da li su Bošnjaci ili Srbi, jer nije samo u pitanju ekonomska situacija, nego i politička - kaže Efendić.

U Potočare se vratila 2002. godine, i to među prvim povratnicima u ovo mjesto. Kaže, nije bilo lako, ali istrajala je i sad živi u svojoj kući, sama, ali u svom.

Podsjećamo, odlukom tadašnjeg visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Wolfganga Petritscha 2000. godine osnovan je Memorijalni centar u Srebrenici. Zvanično ga je otvorio bivši predsjednik SAD-a Bill Clinton. 

Uloga Memorijalnog centra je da ustraje u borbi za istinu, kako bi pravda za sve nevino ubijene, bila zadovoljena.

(A.N./Preporod.info)