Može li se biti bivši ratni zločinac?!

^{Foto: Ratni zločinac Valentin Ćorić}

Nije rijetkost da se ratni zločinci nakon odslužene dvije trećine kazne, na koje ih je osudio Haški tribunal, vraćaju kući. Tako, kada im istekne kazna, slobodni su ljudi i nemaju nikakvih ograničenja. To znači da osoba iako je činila ili učestvovala u najtežim zločinima, nakon odsluženja dijela kazne može raditi sve što i bilo koja osoba koja nema ni prometni prekršaj.

Haški sud objavio je da je pustio ratnog zločinca Valentina Ćorića na prijevremenu slobodu. Nekadašnji načelnik Uprave Vojne policije Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) i ministar unutrašnjih poslova takozvane Herceg-Bosne, zločinac Ćorić okončao je odsluženje kazne od 16 godina zatvora.

Kako je navedeno iz Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS), Ćorić je služenje kazne pod nadzorom Mehanizma okončao 22. januara. Njemu je u januaru 2019. godine odobreno uslovno prijevremeno puštanje na slobodu na osnovu Odluke tadašnjeg predsjednika Mehanizma Theodora Merona, nakon što je odslužio dvije trećine kazne.

Podsjećamo, u novembru 2017, Ćorić i još petorica bivših zvaničnika takozvane Herceg-Bosne osuđeni su na ukupno 111 godina zatvora za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini. Ćorić je osuđen za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti uključujući ubistvo, progon, deportaciju, silovanje, zatvaranje, protivpravni rad i nečovječno postupanje.

Jadranko Prlić, bivši predsjednik Vlade tzv. Herceg-Bosne, osuđen je na 25 godina zatvora, dok su po 20 godina dobili Bruno Stojić, nekadašnji ministar odbrane tzv. Herceg-Bosne, te bivši načelnici Glavnog štaba HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković. Ćorić je osuđen na 16 godina, a predsjednik Komisije za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na deset godina zatvora.

Uzimajući u obzir da Ćorić više nije u nadležnosti Mehanizma, kako navode, na spisku osoba koje su osudili Međunarodni krivični sud za Ruandu, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju ili Mehanizam i koje još uvijek izdržavaju kazne, sada se nalazi 49 imena. U zatvorima u 12 država, kako se dodaje, nalaze se 42 osobe, dok su četiri privremeno u Pritvorskoj jedinici Ujedinjenih nacija, gdje čekaju na transfer u države sprovođenja kazni, a tri osobe su uslovno prijevremeno puštene na slobodu.

Ćorić se ovakvom odlukom suda na slobodi pridružio još na desetine zločinaca koji su u Hagu odslužio isti dio kazne.

Haški sud je, tako, na prijevremenu slobodu pustio i ratnog zločinca Milivoja Petkovića. Bivši načelnik glavnog štaba HVO-a Petković je, kao pripadnik udruženog zločinačkog poduhvata, 29. novembra 2017. osuđen na 20 godina zatvora za zločine počinjene nad Bošnjacima tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Na prijevremenoj slobodi je i ratni zločinac Dario Kordić, kojem je Raspravno vijeće izreklo kaznu zatvora od 25 godina, zbog ubistva 116 Bošnjaka u Ahmićima, ali je na slobodu pušten u junu 2014. godine nakon što je odslužio dvije trećine kazne. Kordić je sada Slobodan čovjek i uživa sva prava.

Blagoje Simić se nakon odslužene petnaestogodišnje kazne vratio u Bosanski Šamac gdje je radio kao zamjenik direktora Doma zdravlja 2017. godine. I Simo Zarić, koji je preminuo prije nekoliko godina, je nakon odsluženja kazne za ratne zločine počinjene u Bosanskom Šamcu postao zamjenik gradonačelnika u tom istom mjestu.

Ljubomir Borovčanin kojeg je Haški tribunal osudio na 17 godina zatvora, po odsluženju dvije trećine kazne dočekan je pred porodičnom kućom u Bijeljini 2016. godine uz pjesmu “Marš na Drinu”. U Višegradu je 2010. godine svečano dočekan i Mitar Vasiljević, kojeg je Haški tribunal osudio na 15 godina zatvora zbog ratnog zločina u Višegradu.

Primjetno je da se osuđeni ratni zločinci nakon odslužene kazne dočekuju kao heroji, a potom dobivaju prostor u medijima i javnom životu, ali i dobro plaćene i odgovorne poslove.

Zarad onih koji više ne mogu govoriti, koji su ubijeni rukom zločinaca, pitanje je treba li društvo biti na oprezu s ratnim zločincima i nakon što su odslužili kaznu? Treba li im u svrhu osude i prevencije nedjela koja su počini zabraniti aktivno bavljenje politikom i bilo kakvo propagiranje ideja u čije su ime počinili zločine, ili onemogućiti rad u javnim ustanovama i dozvoliti javne istupe kojim bi mogli uznemiravati žrtve?

Jer, paradoksalno je, kažu porodice žrtava, od nekoga ko je izdržao kaznu za ratni zločin očekivati da se nakon toga ponaša pristojno. Naglašavaju da su se od svih haaških osuđenika samo njih nekoliko pokajali.

Treba podsjetiti i da su pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu osuđena 93 ratna zločinca, izrečeno je sedam doživotnih kazni i označeni udruženi zločinački poduhvati iz Beograda i Zagreba.

(A.N./Preporod.info)