Muftija Kudić: Džemat - naša obaveza i naša odgovornost

Predramazansko savjetovanje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini pod geslom "Naša sigurnost je u džematu" održano je 7. februara u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.

Referat o temi "Džemat - naša obaveza i naša odgovornost" izlagao je muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić, koji prenosimo u cijelosti.

Uvod

Tema ovog izlaganja, koja je usaglašena sa organizatorom ovogodišnjeg predramazanskog savjetovanja, je Džemat - naša obaveza i naša odgovornost. Iako je riječ o terminu, kojem smo i formalno i suštinski, unutar Islamske zajednice krajnje posvećeni, ukoliko izuzmemo neke segmente ove teme, kao što je namaz u džematu ili gradnje džamije, ova tema je kroz našu periodiku vrlo malo istražena, i o njoj se vrlo rijetko pisalo.

S obzirom na to da je Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini cjelokupan program ovogodišnje predramazanskog savjetovanje, čiji je moto Naša sigurnost je u džematu, posvetio upravo džematu, nadam se da će ono biti poticaj našim istraživačima da se u narednom periodu intenzivnije bave ovom temom te da istraže i ukažu na različite potencijale prisutne u našim džematima, od kojih benefite može imati cjelokupno društvo.

Kroz sadržaj ovog izlaganja, ukazat ćemo, prije svega na etimološko i terminološko određenje termina džemat, te djelimično ukazati na kur’ansko-hadiski narativ o ovoj temi, u kojem je, između ostalog, naglašena neraskidiva povezanost između kolektivne odgovornosti i zajedničke sudbine, o čemu ćemo detaljnije govoriti u drugom dijelu izlaganja. Nadalje, kroz stavove poznatog arapskog historičara i teoretičara Ibn Halduna, ukazat ćemo na koristi koje pojedinac ima od džemata, a na kraju izlaganja, kratko ćemo se referirati i na ulogu džemata u očuvanju elemenata nacionalnog identiteta, posebno u našim dijasporalnim zajednicama.

Kur’ansko-hadiski narativ o obavezi i odgovornosti prema zajednici

Upotreba pojma džemat počinje s prvom zajednicom muslimana i njegovo značenje je oblikovano u osvit islama kur’anskim riječima: "Ova vaša zajednica jedna je zajednica." Izraz džemat možemo definirati i kao grupu pojedinaca koji dijele slične karakteristike, ideje, te se tako stvara jedan identitet. U početku su to bili pojedinci koji su obožavali Jednoga Boga, okrećući se jednoj kibli, odnosno jednom pravcu. Korijen trilitara جمع dolazi od sjedinjavanja, okupljanja i zajedničkog učešća. Biti pripadnik prvog džemata je značilo biti sjedinjen u jednoj ideji poznatoj kao tewhid.

Svi koji su prihvatili islam postaju članovi prvog džemata i svako na svoj način daje doprinos u razvijanju džemata. Kasnije ćemo vidjeti da kelime-tewhid, riječ tevhida, iziskuje i traži tevhidul-kelime, jedinstvo riječi ili jedinstven stav. Imam koji je predvodio džemat i usmjeravao ga bio je najbolji imam, resuli ekrem, Muhammed, a.s. Pristupanje prvom džematu bilo je dobrovoljno, izrekom da nema boga osim Allaha i da je Muhammed, a.s., Božiji rob i poslanik. Nije zabilježeno da su prvi članovi džemata plaćali svoje članstvo, nego su umjesto toga povjeravali Poslaniku, a.s., svoje imetke i svoju porodicu, svoju čast i svoj život. Drugim riječima davali su sve.

Džemat danas, kao i u prošlosti, označava pripadnost Islamskoj zajednici koja je naša institucionalna zaštita i sigurnost. Bez džemata nema zajednice kao što ni bez organizirane zajednice nema džemata. Poslanikove riječi upućene muslimanima u medinskom periodu: "Držite se džemata i čuvajte se razilaženja", ukazuje na izvjesnost razilaženja rastom broja muslimana i različitim tumačenjem islamskih izvora. "Allahova milost i pomoć je uz one koji se drže džemata", govorio je Božiji Poslanik.

Najvažniju ulogu u očuvanju džemata imali su imami i ljudi koji su bili uz imame, u prvom redu mutevelije džemata. Mutevelije su često nosile veliki teret, a ponekad i jedini koji su uz imama brinuli o džematu.

U Bosni i Hercegovini postoje veliki broj, različito kategorisanih džemata. Iako su slični, svaki džemat ima svoju posebnost. Mnogo je faktora koji su utjecali na to da jedan džemat dobro funkcionira i da ima dobre rezultate, a drugi ispodprosječne. Za uspjeh i stabilnost zajednice od presudne je važnosti uloga imama u organiziranju i rukovođenju džamatom. Činjenica je da u nekom džematu imam u kratkom roku ostvari dobre rezultate, dok je nekom drugom imamu potrebno mnogo više vremena.

Dakle, da bismo govorili o našoj obavezi i odgovornosti prema džematu, moramo vidjeti kakvog imama imamo u džematu i ko su nam džematlije. To nas usmjerava na edukaciju i obrazovanje kroz koje je prošao imam. Bez naprednog sistema obrazovanja, koji će pratiti standarde i zahtjeve vremena u kojem živimo, ne možemo ostvariti željene rezultate.

Često se pozivamo na jedinstvo i tvrdimo da je razlog svih problema kod muslimana razjedinjenost i podijeljenost na frakcije. Međutim, treba raditi na prevenciji i suzbijanju loših međuljudskih odnosa u zajednici, jer kada već dođe do nesuglasica i svađa, i kada pozovemo na jedinstvo, i u najmanjoj organizacionoj jedinici, tj. u džematu, bude kasno i nema efekta, tako da često na razini jednog džemata možemo vidjeti sliku cjelokupnog muslimanskog svijeta - ummeta. Pitanje je kako se ujediniti na globalnom nivou kada pripadnici ummeta nisu jedinstveni ni na džematskom nivou.

Rekao je Allahov poslanik, Muhammed, a.s.: لا تزال طائفةٌ من أمتي على الحق ظاهرين، لا يضرهم من خذلهم ولا من خالفهم، حتى يأتي أمر الله وهم على ذلك

"Neprestano će skupina iz mog ummeta biti istaknuta na Allahovoj odredbi, neće im nauditi onaj koji ih ostavi, niti onaj ko se s njima razilazi, sve dok ne dođe Allahova odredba, a oni tako vidljivi među ljudima."

Ovaj hadis najbolje pokazuje na kontinuitet i postojanje skupine, džemata, koji će neprestano, tj. do Sudnjeg dana pozivati istini. Nije određen broj, ni vrijeme ni mjesto, ali ih definira ista ideja i jasna misija. Riječi iz hadisa neće im nauditi ukazuju na moguće indikacije takvog džemata, da će imati nasuprot njih one s kojim će se razilaziti, a neki među njima će ih i napuštati.

Biti pripadnik jednog džemata je obaveza koja povlači za sobom odgovornost. Biti član jednog džemata znači formalno biti uključen poštujući uvjete i norme koji su propisani. Biti aktivan član znači imati odgovornost kako prema pojedincima u džematu tako i prema svim aktivnostima i akcijama, dajući svoj nesebičan doprinos. Uključivanje svoje porodice u džematske aktivnosti je najbolji primjer emaneta koji smo preuzeli. Dešava se da neki pojedinci preuzmu na sebe odgovornost individualnog odgajanja svoje djece bez podrške džamata. Bez organiziranog mektepskog podučavanja u sklopu jednog džemata ne educiramo generacije koje će preuzimati odgovornost za vođenje džemata.
Kaže Allah, dž.š.,

إِنَّ الَّذِينَ فَرَّقُوا دِينَهُمْ وَكَانُوا شِيَعاً لَسْتَ مِنْهُمْ فِي شَيْءٍ

"Tebe se ništa ne tiču oni koji su svoju vjeru raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti."

Intencija šerijata jeste postizanje i realizacija dobra i njegovo uvećanje kao i smanjivanje zla i njegovo iskorjenjivanje.

Dobro se realizira na način da u džematu sprovodimo aktivnosti koje nas okupljaju i izbjegavamo ono što će nas udaljiti i na kraju nas podijeliti. Odgovoran biti znači djelovati kada je to neophodno i suzdržan kada je to potrebno.

Sama riječ odgovornost se obično citira kada se desi nepredviđena situacija i kada tražimo odgovornu osobu ili kada prozivamo pojedince ili ustanove da snose historijsku i moralnu odgovornost. Zaostalost i dekadencija jednog naroda se pojavljuje onda kada pojedinci izbjegavaju odgovornost, kada druge optužuju za stvarno stanje. Zemlje i nacije koje se danas nalaze na začelju civilizacijskog dostignuća su zemlje u kojima su vladari autokrate, gdje se za svaki neuspjeh okrivljuje strani faktor. To ćemo naći i u našim džematima, gdje se neuspjesi pripisuju vanjskim faktorima, određenim džematlijama i višim instancama.

Kolektivna odgovornost i zajednička sudbina

عن النعمان بن بشير رضي الله عنه قال، قال رسول الله صلى الله عليه وسلم “مثل القائم على حدود الله والواقع فيها كمثل قوم استهموا على سفينة، فأصاب بعضهم أعلاها، وبعضهم أسفلها، فكان الذين في أسفلها إذا استقوا من الماء مروا على من فوقهم، فقالوا لو أنا خرقنا في نصيبنا خرقا ولم نؤذ من فوقنا. فإن يتركوهم وما أرادوا هلكوا جميعا، وإن أخذوا على أيديهم نجوا ونجوا جميعا”.

Od Nu’mana b. Bešira, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Primjer onoga ko čuva Allahove granice i onoga koji ih prelazi jest kao primjer naroda koji na lađi, izvlačeći strelice određuje ko će biti na gornjem, a ko na donjem dijelu. Kada oni iz donjeg dijela krenu da zahvate vodu, prođu pored onih koji su na gornjem dijelu, pa kažu: ‘Kada bismo mi sebi probušili rupu u svom (donjem) dijelu da ne uznemiravamo ove na gornjem dijelu?’ Ako ih ovi iz gornjeg dijela puste da to urade propast će svi, a ako ih spriječe spasit će se i svi će biti spašeni."

Ovaj hadis opisuje jedan džemat u svim njegovim slojevima i različitim kategorijama; grupa koja je dobra i ona koja je zainteresirana da nešto mijenja i poboljšava, zatim ona koja negativno djeluje i na kraju oni koji su ravnodušni prema svemu. Grupa koja je u potpalublju je u stanju kratkoročnog rješenja da nanese štetu svima. Zajednica i džemati su potpuno u istom ambijentu i zajednička im je sudbina.

Ovdje se radi o kolektivnoj odgovornosti gdje su svi uključeni za brod života, jer svako je odgovoran za veslanje dok se ne pristane na mjesto koje je sigurno. U suprotnom svi će doživjeti propast. Odgovornost je na svima bez obzira na poziciju i polažaj na društvenoj ljestvici. Redoslijed u poznatom hadisu da je svako pastir i svako će biti odgovoran za svoje stado nije slučajan. Polazna tačka je od vladajućih institucija jer one usmjeravaju ostale komponente društva. Imam u hadisu označava vladara, ali u hijerarhiji džemata osobu koja je najodgovornija za funkcionisanje i uspješan rad jednog džemata.

Odgovornost je i povjerenje koje proizilazi iz čovjekovog prihvatanja emaneta - tj. sve što činimo, kako se odijevamo, kakav stil života imamo, kako se odnosimo prema drugima - sve je to ogranak od onog prvog preuzetog emaneta. Zato kažemo da je održavanje džemata obaveza koju smo prihvatili emanetom da ćemo odgovorno postupati. U toj odgovornosti je sposobnost da se ispune pojedinačne i kolektivne obaveze shodno preciznim standardima i jasnim pokazateljima.

Znakovi neodgovornosti i zanemarivanje džemata između ostalih su: odugovlačenje, improvizacija, nesposobnost, lijenost i nebriga. Suprotno tome je planiranje, praćenje i evaluacija. Činjenica da nam je Uzvišeni Bog propisao predanost i posvećenost u svim djelima i odredio da se svako dobro vraća dobrim motivira nas da odgovorno postupamo u svojim džematima.

هَلْ جَزَآءُ ٱلْإِحْسَٰنِ إِلَّا ٱلْإِحْسَٰنُ

"Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?"

Ako nemamo razrađenog plana, zatim ne usmjerimo dovoljnu pažnju na ciljeve i željene rezultate i ne definiramo rokove osuđeni smo na neuspjeh.
U zajednicama koje su navikle na učmalost i neaktivnost, odgovornost preuzimaju oni koji imaju snagu i odlučnost i koji teže da postignu izvrsnost.

Takvi ljudi su svojom odgovornošću prema džematu i društvu u cjelini učinili veliko dobro koje se prostire od malih zabačenih sredina pa do velikih gradova. Iskreni Allahovi robovi u prvom redu se odazovu Božijem pozivu činjenja dobra, predani su i iskreni u svom poslu i obavezama. Na taj način dobijaju povjerenje od ljudi i takvim odnosom prema zadatim obavezama ih čine zadovoljnima i neopisivo sretnima s postignutim rezultatima.

Zbog posla, putovanja i drugih okolnosti, neki sociolozi uvode i nove termine kao što su to primarni džemat i sekundarni džemat. Primarni džemat je onaj džemat gdje su nam porodica, komšije i rođaci. Sekundarni džemat je veći džemat od primarnog, ali je manje privatan te je njegovo trajanje ograničeno.

Šta džemat treba da ponudi svojim članovima?

Ibn Haldun je govorio da ljudska potreba za hranom i sigurnošću je dovela to toga da se ljudi udružuju u zajednicu da bi sačuvali ljudsku vrstu. Hrana i sigurnost nisu jedini benefiti već su tu važni i harmonični odnosi koji sprečavaju čovjeka od otuđenosti. Emocionalna potreba za pripadanjem je jedan od razloga koji pojedinca čini bliskim i kohezivnim u džematu. Svaki džemat treba obezbjediti svojim članovima blagovremene informacije o dešavanjima u zajednici.

Koristi zajedničkog klanjanja za džemat

Kroz džemat i zajedničko klanjanje uspostavlja se jednakost među ljudima, njihovi odnosi su bolji, ujedinjeni su u jednom safu. Allahov poslanik je poticao muslimane da njihovi safovi budu ispravni i da se ne razilaze jer će im se i srca razići. Kroz džematsko klanjanje muslimani se navikavaju na disciplinu i kontrolu i to kroz slijeđenje imama u namazu u njegovim pokretima nepreduhtrivanju niti u zaostajanju iza imama.

Kako je jedan od uvjeta ispravnosti namaza čistoća, kroz džematsko obavljanje namaza muslimani vode više računa o svom izgledu, ponašanju, čistoći i mirisu. Susreti u džamijama su prilika da se dodatno upoznaju sa stanjem drugih muslimana. Na postavljeno pitanje Hasan el-Basriju da li treba dati prioritet svojoj džamiji ili ići u druge, on je odgovorio da su ashabi voljeli da svaki čovjek ide u svoju džamiju kako bi na taj način jačao svoj džemat.

Džemati u dijaspori

Osnivanjem prvog džemata 1978. godine u Njemačkoj, a potom i drugih džemata diljem Zapadne Evrope, Bošnjaci su se institucionalno organizirali s namjerom da sačuvaju svoj vjerski identitet, posebno da sačuvaju svoju djecu od potpune asimilacije, te kako bi se lakše integrirali u različitu kulturološku sredinu. Naši džemati koji su bili organizirani prije izbijanja agresije na Bosnu i Hercegovinu u toku rata postali su centri koji su bili najveća podrška i utočište našim izbjeglicama. Džemati su tada imali ulogu i humanitarne organizacije; bili su mjesta gdje se prikupljala pomoć i bili su prva stanica našim izbjeglicama. U tim je godinama pokrenuta inicijativa o krovnoj organizaciji koja bi uvezala sve naše džemate. I evo, već više od tri decenije svi naši džemati u dijaspori su najbolji reprezent autentičnog tumačenja dini-islama i najbolji čuvari tradicijskih vrijednosti Bošnjaka muslimana.

Predsjednik r. Alija Izetbegović je jednom rekao da smo mi narod koji je obran, tj. kao obrano mlijeko, bez intelektualaca i stanovnika koji su nestajali desetljećima u prošlom stoljeću. Danas u Bosni i Hercegovini imamo velik broj obrazovanih ljudi, ali imamo i mnogo onih koji odlaze. Žao nam je što odlaze, ali i drago čuti da su se integrirali u naše džemate u dijaspori.

Bosanska dijaspora je do sada pokazala visok stepen odgovornosti kada je u pitanju patriotizam i ljubav prema Bosni i Hercegovini. Imigracija velikog broja Bošnjaka u posljednja tri desetljeća veoma je unaprijedila džemate u svim evropskim zemljama, dok džemati, s druge strane, kako je to nedavno naglasio reisul-ulema dr. Husein-ef. Kavazović, čuvaju naš vjerski i nacionalni identitet te njeguju i razvijaju naše vrijednosti poput jezika i običaja, čime nas štite od otuđenja i samozaborava.

Da bismo unaprijedili džemat, moramo obratiti pažnju na sljedeće komponente: definiranje uloge pojedinca i njegov doprinos džematu, zatim uključivanje porodice kao osnovnog elementa u izgradnji kohezivnog džemata, razvijanje svijesti o institucionalnom djelovanju kroz džemat i medžlis, zatim stjecanje sposobnosti da se udovolji zahtjevima vremena u kojem živimo te razvijanje osjećaja pripadnosti jednom džematu.

Zaključak

1. Džemat je kroz cijelu muslimansku povijest označavao pripadnost islamskoj zajednici, koja svakom pojedincu pruža institucionalnu zaštitu i sigurnost. Džemat, koji obično, u užem smislu riječi, simbolizira zajednicu muslimana jednog mjesta, uslov je organizirane zajednice u njenom širem značenju, ali istovremeno, bez jake i organizirane zajednice nema ni džemata, kao grupe pojedinaca okupljene oko istinskih vrijednosti.

2. Jedan od ključnih faktora u kvalitetnom organiziranju i funkcionisanju džamata svakako je imam. Iako je temeljna uloga imama ostala napromijenjena kroz cijelu povijest, ekonomske, znanstvene i cjelokupne društvene prilike su podložne promjenama i zahtjevaju od nas praćenje savremenih trendova, kako bi na izazove i suštinska pitanja svoga vremena ponudili adekvatne odgovore. Stoga se odgovornost i obaveza prema džematu manifestira i kroz nastojanje da se redefinira uloga imama u džematu, obzirom da društvene okolnosti s kojima se susrećemo, zahtijevaju značajniju angažiranost imama u široj društvenoj zajednici, koja je, u značajnijoj mjeri onemogućena, zbog tradicionalnih obrazaca i obaveza unutar džemata.

3. Odnos prema džematu moguće je promatrati kroz dvije razine: kao obavezu, ali i kao odgovornost. Obaveza prema džematu se uglavnom završava na formalnoj razini, koja podrazumijeva poštivanje normativno-pravnih uslova koji regulišu djelovanje same zajednice, dok je odgovornost veća razina svijesti o džematu i traži uključivanje i aktivan odnos, kako prema članovima džemata, tako i prema aktivnostima koji se realiziraju na nivou džemata. Odgovornost prema džematu, posebno se manifestira kroz uključivanje djece u proces mektebske pouke, što je osnovni preduslov kontinuiranog djelovanje jednog džemata.

4. Pored svoje primarne uloge koja se sastoji u organizaciji vjerskog života i aktivnosti na nivou jedne zajednice, džemati kroz njegovanje jezika, običaja i drugih elemenata nacionalnog identiteta štite naš narod od samozaborava i otuđenja, što je posebno važno u dijasporalnim zajednicama i povratničkim sredinama, u kojima su, upravo džemati okosnica svih važnih događaj za naš narod i domovinu.

(Preporod.info)