Bošnjak: Najveći vakif Palestine i prvi koji je porazio Napoleona
Autor: Jusuf Džafić
U današnoj Palestini imamo, pored jednog kolektivnog vakufa, osmanskodobne vakufe sedam Bošnjaka: Delija Husrev-paše Sokolovića, Damata Rustem-paše Opukovića, Behram-paše Sokolovića, Javuza Ali-paše Malkoča Bošnjaka, Ahmed-paše Rizvanovića Sokolovića, Musa-paše Rizvanovića Sokolovića, Džezzara Ahmed-paše Bošnjaka. Zasigurno najznačajniji i najveći palestinski bošnjački vakufi su oni koje je Džezzar Ahmed-paša Bošnjak (c. 1730–1804) podigao u Akki, gradu na sjeveru Palestine.
Ahmed-paša je najvjerovatnije rođen u Fatnici kod Bileće, u muslimanskoj porodici Pervan. Sa 18 godina odlazi u Istanbul, gdje se nekoliko godina bavi berberskim zanatom, zatim 1757. godne stupa u službu poznatog Ali-paše Hećimovića (Hekimoglua), tada novog valije Egipta, i odlazi s njim u Kairo. Tamo pristupa Memlucima, vojničkoj klasi oslobođenih robova koja je dominirala egipatskom političkom scenom. U Egiptu ostaje do 1768. godine, a od 1768. godine do 1772. godine bio je u Anadoliji, Antakiji, Šamu, te ponovo Egiptu. U Šam dolazi 1772. godine, gdje započinje vrtoglav napredak njegove karijere, ponajviše zahvaljujući činjenici da je u tom kriznom dobu za Osmansko Carstvo uvijek nastupao u ime Osmanlija. Tako je 1775. godine dobio titulu paše i sandžak-begluk nad Akkom, sandžakom u ejaletu Sajda. Sljedeće godine, 1776., postaje i valija cijelog ejaleta Sajda. Odmah je prenio sjedište ejaleta iz Sajde u Akku. Njegovo namjesništvo nad ejaletom Sajda je trajalo neprekidno sve do njegove smrti, 1804. godine (u periodima 1782–1783, 1784–1788, 1790–1795, 1798–1799, 1803–1804. njegovi službenici su upravljali nad ejaletom Sajda u njegovo ime). U čak pet navrata, ukupno oko 12 godina, bio je valija i Damaska (1782–1783, 1784–1788, 1790–1795, 1798–1799, 1803–1804). Skoro pa cijeli period namjesništva u Akki upravljao je i ejaletom Tripoli, preko svoga zastupnika.
U vrijeme Napoleonove invazije na Egipat i Šam 1798–1799, kao najmoćniji i najsposobniji osmanski namjesnik na širem prostoru, Ahmed-paša je istovremeno bio serasker (vrhovni komadant) Egipta i Šama, zapovjednik (emir) šamske hadžske karavane, sandžak-beg Jerusalima, beglerbeg Damaska, Sajde, Tripolija i Egipta. Tada je i porazio Napoleona pod Akkom 1799. godine. Tako je Ahmed-paša postao poznat kao prvi čovjek koji je porazio Napoleona, te time spasio Osmansko Carstvo od sigurne kapitulacije. Koliko je Ahmed-pašina pobjeda na globalnom nivou značila govori i sam Napoleon koji je 1805. godine izjavio šta bi se desilo da je te 1799. godine bio u mogućnosti da zauzme Akku: “Stavio bih turban, obukao bih vojnike u velike turske hlače, i izlagao bih ih samo boju u slučaju krajnje nužde. Načinio bih ih Svetim bataljonom – mojim Besmrtnicima. Završio bih rat s Turcima pomoću arapskih, grčkih i ermenskih trupa. Umjesto bitke u Moraviji, osvojio bih Bitku kod Isa, načinio sebe carem Istoka, te bih se vratio do Pariza putem Konstantinopoljaˮ (Napoleon, 49).
Ahmed-paša Bošnjak je dosta ulagao u razvoj privrede Akke. Njegovo skoro tridesetogodišnje upravaljanje Akkom smatra se njenim zlatnim dobom u ekonomskom, vojnom i arhitektonskom smislu. Tako je Akka za vrijeme njegove uprave bila: najveća šamska luka, treći grad po veličini i ekonomskoj snazi u cijelom Šamu, nakon Halepa i Damaska, vojni i politički centar Šama, te njegov najutvrđeniji grad. Akka nosi nadimak Medinetul-Džezzar (Džezzarev grad) upravo zbog zasluga Ahmed-paše.
Ahmed-paša nije samo najveći vakif Akke, već i najveći vakif osmanskodobne Palestine. Lično se zanimao za arhitekturu i građevinu, pravio građevinske planove, crtao dizajne i nadgledao gradnju. Osavremenio je i proširio fortifikaciju Akke, podigao akvadukt i novi vodovod, Han Umdan (najveći i najočuvaniji karavan-saraj u Palestini), bezistan, Veliki hamam, šadrvan, medresu, biblioteku, turbe, tri džamije, 15 sebilja, divanhanu (saraj), radnje, skladišta, hamame, mlinove, kahvahane, pekare, vakufske kuće, gradske parkove, vojne barake itd. Njegova džamija Nur Ahmedija predstavlja najveću osmansku džamiju u Palestini, te treću najveću džamiju u Palestini, nakon El-Akse u Jerusalimu (Mesdžid el-Aksa) i Ibrahimove džamije (El-Harem el-Ibrahimi) u Hebronu. Prema nekima, radi se i o najljepšoj palestinskoj džamiji.
Ahmed-paša je obnovio i proširio fortifikaciju Bejruta. Ukopan je u turbetu pored svoje Nur Ahmedije.
