Održavati džamiju znači biti njen život - I tvoja će članarina svjedočiti za tebe

Različiti smo svi. Fizički izgled svakog čovjeka je unikatno Božije djelo. Želje i htijenja, naši karakteri, različiti su također. Ne zanimaju nas iste stvari u životu. Neki vole lov i članovi su tog društva. U svoj hobi između ostalog ulažu i članarinu. Neki su ribari i učlanjujući se u ribarsko društvo ulažu dio svog imetka u svoju rekreaciju. Neki su sportisti, a neki žele da im to i djeca budu te se u sportska društva i klubove učlanjuju i treninge plaćaju.

To je pohvalno i poželjno jer je sve nabrojano i još mnogo hobija i dopušteno i poželjno. Ulažemo u spomenute i mnoge nespomenute rekreativne djelatnosti i to je uglavnom ulaganje u dunjaluk. Vjerniku treba dunjaluk, na njega ima pravo, a i Uzvišeni Bog kaže: „A ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu.“ (Kasas 77)

Vjernik jednako, a istinski i više, misli i ulaže u ahiret jer Uzvišeni veli: „A onaj svijet je bolji i vječan je“, (Gašije 17), te rado i ulaže u ono što mu donosi na oba svijeta korist. Biti član Islamske zajednice i istoj redovno plaćati članarinu takvo je ulaganje. Ulaganje i u dunjaluk i u ahiret.

Allah, dž. š., ljude koji članarinu plaćaju spominje u objavi: „Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji klanjaju i zekat daju i nikoga se osim Allaha ne boje, oni su, nadati se je, na pravom putu.“ (Tevbe 18)

Koliko djece prođe kroz mekteb, toliko je svjedoka o tvom dijeljenju

Džamiju je lakše sagraditi nego održavati. Održavati je znači biti njen život. Ona će svima koji joj život znače biti svjedok u vječnom životu.

Zahvaljujući našoj članarini imamo žive džamije, mjesta sedžde imamo, džamije koje nas orijentiraju i odgajaju. Tvoja članarina će na ahiretu biti tvoj kapital jer će izaći pred tebe i svjedočiti; odvajao je od svog kapitala i džamiji davao snagu da sakuplja i ujedinjuje Allahove robove, da u njoj uče Allahovu riječ i stiču znanje o vjeri kako bi spremno koračali kroz život i savladavali njegove izazove.

Ezan je također svjedok. Poslanik nas podučava da će sve što ezan čuje od stvorenja Božijih svjedočiti onome ko ga uči te bi, kad bi znali vrijednost ezana, Poslanik veli, ljudi se natjecali ko će ga učiti. Ezan nije i neće biti svjedok samo mujezinu. Svjedočit će i onima koji su dali snagu učaču. Mi i naša članarina smo ezanu lijeha iz koje on niče i širi svoje rodne grane Allahovom zemljom. Sve će svjedočiti, i bilje i životinje, i vidljivo i nevidljivo da se ezan ovim našim dolinama, brdima i vrletima razlijegao i da smo mi koji svoj imetak u to ulažemo kroz članarinu zaslužni za to.

Mekteb je centralno mjesto džemata. Najvažnije u opisu imamskoga posla. Najpreče u brizi džematskog odbora, a svima nama obaveza proizašla iz prve i objave uopće. Islam je rijeka, a mekteb mu je glavna pritoka. Naša članarina je uzrok, pa u mektebima niče, raste i stasava trajno dobro. Dobro koje će produžiti život džamiji i džematu, ali i ono dobro koje će roditeljima donositi korist i nakon njihove smrti. Koliko djece prođe kroz mekteb, toliko je svjedoka o tvom dijeljenju i borbi na Božijem putu. Kad se na ahiretu sakupimo, a u to ne sumnjamo, izaći će to djelo koje se članarina zove pred nas u liku te mektepske djece i svjedočiti; on je pomogao da naučim vjerovati, da znam šarte imanske, da naučim vjeru prakticirati, da znam šarte islamske. Tad ćeš biti sretan što si osim u dunjaluk nastojeći zadovoljiti svoje potrebe i želje ulagao i u ahiret želeći ostvariti svoju iskonsku želju, u Džennet ući.

Članarina Islamskoj zajednici omogućava pristup obredima i institucionalno predstavljanje naše uzvišene vjere. U njoj postoje obredi koji se mogu obaviti samo u džematu. Evo, džuma je takav obred i da nije onih koji džamije održavaju, ezanu snagu daju i pritoke džematu kroz mekteb jačaju, gdje bismo je i s kim obavili? Takvi su i bajram-namaz i dženaza-namaz.

Članarina nije ulaganje u smrt

Članarina nije, kao što se nažalost pogrešno poima kod priličnog broja naših ljudi, ulaganje u smrt.

Naprotiv, ona je ulaganje u život, kako dunjalučki jer zahvaljujući njoj naša sela i gradovi imaju žive džamije, a one su njihov identitet, tako i u ahiretski, onaj stvarni jer je ona dobro djelo, ona je borba na Božijem putu imecima, ona je istinsko ulaganje u naš ahiretski život jer se dijeljenje u islamu definiše kao davanje od sebe sebi.

Zato, dragi brate kad plaćaš članarinu ti ne daješ nikom, do sebi. Kroz nju sebe i našu zajednicu na dunjaluku jačaš, a samo sebi za ahiret uplaćuješ jer je kako Poslanik veli: „Podijeljeno naše.“

Kao što je Uzvišeni Bog i poslanik Njegov u pozitivnom kontekstu spomenuli one koji članarinu plaćaju, Poslanik je one kojih za nju nije briga spomenuo također. Evo kako: „Ko se ne brine za opšte potrebe muslimana ne pripada nama.“ (Ebu Davud)

Naši preci, djedovi i očevi su znali gdje pripadaju i u vrlo teškim vremenima brinuli se i džamije održavali, ezanu život omogućavali i mekteb od svih nasrtaja sačuvali. Nama su to predali s jasnim očekivanjem da to čuvamo, unapređujemo i djeci našoj predamo, koja će sada zahvaljujući našoj brizi u mektebima biti naučena i osposobljena preuzeti brigu o džamiji, džematu i Islamskoj zajednici.

Dragi brate, ako još nisi član Islamske zajednice - pridruži se, tako ćeš ojačati sebe džematom, a džemat sobom. Tako ćeš i bogatiji na ahiret otići jer nije naodmet ponoviti, članarina je ulog u ahiret. Sve nas pozivam da svoj odnos prema našoj zajedničkoj stvari, Islamskoj zajednici, preispitamo kako bismo opredjeljujući se za brigu o našoj vjeri snažno pripadali našem ummetu i odlučno slijedili našeg Pejgambera.

Različitih smo zanimanja, želja i prohtjeva ali nam je svima jedna želja kad je u pitanju ahiret. Želja nam je spas, nagrada, Džennet nam je želja. Da bismo do Dženneta stigli islam ne traži odricanje od dunjaluka, već zahtijeva da od dunjaluka ulažemo u ahiret. Članarina IZ je takav ulog, a kraj kalendarske godine je pravo vrijeme da se na ovu vjerničku obavezu podsjetimo.

(Izet Čamdžić/IIN Preporod)