Koliko ima danas Alijinog morala i Alijine politike u Bosni

Dr. Mustafa-ef. Cerić je bio reisul-ulema u periodu od 1993. do 2012. godine. U najtežim ratnim trenucima za domovinu vodio je Islamsku zajednicu, dok je Alija Izetbegović vodio državnu politiku. Zbog zajedničkih vrijednosti i odnosa prema domovini, pitanju Bošnjaka, islama i drugih pitanja kritičari su skovali izraz reisov Alija / Alijin reis što je u nadnaslov ovog teksta stavio dr. Cerić, koji se osvrnuo na Alijin moralni kredibilitet.

Piše: dr. Mustafa-ef. Cerić

Alijine moralne vrline

Alijine moralne vrline nisu bile samo teorijske, kao što ih je sam naznačio u svojoj svojevrsnoj ispovjednoj knjizi "Moj bijeg u slobodu", već su one bile i praktične na način da o njima mi možemo serbes svjedočiti. Od mnogih moralnih vrlina, ovdje izdvajam četiri najbitnije, koje su krasile Aliju Izetbegovića:

Prva vrlina

Hrabrost, kojoj dajem prednost u odnosu na vrlinu mudrosti zato što mudrost ponekad može da obeshrabri čovjeka da mijenja svijet, poput onog Šoovog zapažanja da "razuman, što će reći mudar čovjek se prilagođava svijetu, a nerazuman čovjek je uporan da mijenja svijet prema sebi. Stoga, cijeli progres ovisi o (ne)razumnom čovjeku". Dakako, (ne)razumna hrabrost je bila: • Napisati Islamsku deklaraciju u sjeni komunističke i ateističke vlasti; • Izaći i reći 1991. god.: - Ovo nije naš rat u korist Hrvatskoj, a protiv JNA;

• Hrabro je bilo kazati: - Spreman sam žrtvovati mir za nezavisnost;

• Hrabro je bilo odgovoriti: - Muslimanski narod neće nestati, Karadžiću nakon što je zaprijetio da muslimani mogu nestati;

• Hrabro je i mudro govoriti: - Kada sve proživiš i izdržiš, kada se nakon stotinu pokleknuća ponovno podigneš, kada se odrekneš lažne nade i utjehe i stisneš zube da bi otvoreno pogledao istini u oči, tada shvatiš da je sav smisao života u borbi protiv zla. Alija je, dakle, bio potpuno svjestan da je njegov život bio posvećen borbi protiv zla, a to je, u stvari, značilo da je njegov život bio posvećen borbi za istinu i pravdu.

Druga vrlina

Mudrost je velika vrlina, kao što se kaže u Časnom Kur’anu: - Allah daje mudrost kome hoće, a onaj kome bude data mudrost, dato mu je veliko dobro, kojeg su svjesni samo oni koji pamet imaju (Kur’an, 2:269). Ali, mudrost bez hrabrosti ne ostvaruje svoju puninu, kao što ni hrabrost bez mudrosti ponekad ne ispunjava svoju veličinu. Zato je spoj hrabrosti i mudrosti najbolja vrlina. Alija je imao taj spoj, mada mi se čini da u odnosu između "hrabrosti" i "mudrosti", hrabrost je kod njega imala izvjesnu prednost, hrabrost koju je Alija znao da u danom trenutku začini svojom mudrošću, što je, svakako, najbolja kombinacija njegove ličnosti u smislu moralne vrline.

Treća vrlina

Izdržljivost, koja ima veze s hrabrošću i mudrošću, ali se ipak razlikuje u smislu osobine sabura / strpljenja. Alija, rahmetli, je imao snage da otrpi takve udarce, koje drugi ne bi nikako izdržali. Alijina vrlina izdržljivosti je najbliža njegovoj vrlini tolerancije prema onima koji su mu učinili nepravdu, koju je podnio u vrijeme komunizma. Alija nije bio osvetnik, što su mu mnogi iz njegovog užeg okruženja prigovarali. Oni su tražili da prema bivšim komunistima bude rigorozniji, tražili su da se provede lustracija protiv tajne policije u komunizmu, ali Alija nije želio to učiniti, ne zato što nije osjetio nepravdu na vlastitoj koži, već zato što je vjerovao da je moguće postići neku vrstu pomirenja i dati priliku tim ljudima da u novim okolnosti pokažu i dokažu svoj bosanski patriotizam. Koliko je to bilo pametno (mudro) pokazat će vrijeme, ili se već pokazalo, na način da tu Alijinu vrlinu bivši komunisti nisu adekvatno vrednovali.

Četvrta vrlina

Na koju želim istaći njegovu širokogrudnost, koja ima veze s njegovom vrlinom izdržljivosti, ali i koja ima jednu posebnost, a to je njegova široka demokratičnost, koja je ponekad bila i preširoka. No, ono što se meni posebno dojmilo u vezi s ovom Alijinom vrlinom je njegova istinoljubivost i odbojnost prema dvoličnosti. Od svih poroka u moralnom, odnosno nemoralnom smislu, rahmetli Alija je najviše prezirao porok licemjerstva i ljigavosti, ulizništva i podaništva. On jednostavno nije podnosio dvoličnjake, ulizice i podanike, iako je bio svjestan da vlast - bilo koja vlast pa i njegova nije mogla biti imuna od tih ljudi. Oni su naprosto potrošno gorivo svake vlasti. Oni su služili ili posluživali i Aliju rahmetli, ali on nije bio u njihovoj službi bar onoliko koliko je mogao da to izbjegne a da ne naruši vlast, koja je za Aliju rahmetli bila preteško breme, kojeg se on nije mogao osloboditi ni zadnje minute.

To bi, dakle, bile četiri Alijine moralne vrline: hrabrost, mudrost, izdržljivost i istinoljubivost, koje nipošto nisu jedine, već ogledne. O njegovim drugim moralnim vrlinama, možda, nekom drugom prilikom.

II

Politika se obično definira: "umijeće mogućeg". No, ja mislim, da je prava definicija politike: "umijeće nemogućeg". Jer, ono što je moguće ne traži veliko umijeće. Zapravo, ono što je nemoguće traži umijeće da postane moguće. Upravo u tome vidim političku genijalnost rahmetli Alije. Alija je od nemoguće bosanske situacije za odbranu od srpsko-crnogorske i hrvatske agresije napravio odbranu Bosne mogućom u političkom, medijskom, diplomatskom, i, nada sve, vojnom pogledu. Po tome je Alija politički učitelj zato što je uspio da od nemoguće situacije napravi situaciju mogućom. Stoga, na primjeru političke genijalnosti rahmetli Alije treba mijenjati definiciju politike u smislu da je politika "umijeće da se nemoguća situacija učini mogućom".

Ali, ne samo po tome. Alija je politički učitelj, posebno nama Bošnjacima / Bosancima, i po tome što je znao da se poistovjeti s dušom i srcem svoga naroda, jednostavno znao je da “"iči na svoj narod", koji je u njegovim riječima i njegovom političkom ponašanja imao osjećaj da prenosi njegova osjećanja, njegove misli i riječi. Alija je bio velik zato što je bio običan i svakom dostupan, a bio je običan i svakom dostupan zato što je bio velik. Zasigurno, pojava Alijinog političkog lika na svjetskoj sceni bila je presedan. Alija je jedan od rijetkih političara u postkomunističkom dobu, zajedno s češkim predsjednikom Havelom, koji nije bio opterećen političkim navikama iz komunizma. Zbog toga, Alija rahmetli nije bio tipični političar, ali je znao o politici više nego mnogi političari, koji su život proveli u politici. Alija nije bio ni klasični ‘alim, ali je znao duh islama više, nego mnogi ‘alimi. Alija rahmetli je bio jednostavan i po svojim moralnim vrlinama i po svojim političkim pogledima. I baš zato što je iza sebe imao relativno mali narod i državu, Alijin lik i djelo su se prelili iz tog malog bosanskog korita i razlili se po svijetu, naročito u muslimanskom svijetu, koji je u Alijinom političkom liku i djelu prepoznao novu ili osvježavajuću misao i praksu. Zbog toga, lik i djelo Alije Izetbegovića se više cijeni u svijetu nego u njegovoj Bosni. Ali, to je, zapravo, sudbina svih velikih ljudi, svih Božijih poslanika, koji nisu, gotovo svi do jednoga, mogli raširiti Božiju poruku u svom rodnom mjestu, već su morali činiti hidžru da bi spasili Božiju objavu. Ovdje ću navesti nekoliko Alijinih citata, koji imaju poruku političkog učitelja nacije:

Čuvajte i očuvajte svoju naciju i ime Bošnjak, vjeru i tradiciju. Gubitak identiteta plaća se ropstvom i poniženjem. (Govor u sarajevskoj Zetri, 2. 10. 2002.)

Bosnom nikad niko nije uspio da vlada, uvijek mu se to samo činilo.

A to što mi nazivamo Bosnom nije samo parče zemlje na Balkanu, za mnoge od nas Bosna je ideja, to je vjera da ljudi različitih religija, nacija i kulturnih tradicija mogu živjeti zajedno. (Prilikom dodjele nagrade Američkog centra za demokratiju, New York, 1997.)

Nema, dakle, laičkog načela. Država treba biti izraz i podržavati moralne koncepte religije. "Islamska deklaracija"

Ako hoćemo Bosnu i Hercegovinu onda ne smijemo previše potcrtavati nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini. Trebamo pokušati da budemo ako je moguće Bosanci ubuduće što više, ne zaboravljajući naravno nikada ono što smo, ne zaboravljajući svoje tradicije. Niko ne treba da zaboravlja svoje tradicije i nigdje nije uvjet da budete dobar Bosanac, da zaboravite svoje tradicije. Upravo obrnuto stoji stvar. Svako treba da njeguje svoje tradicije ali i da njeguje jedan ideal bosanske države.

III

Koliko ima danas Alijinog morala i Alijine politike u Bosni? Zar to nije pravo pitanje za nas ovdje i sada? Jeste, to je pravo pitanje za nas ovdje i sada. Nažalost, odgovor na to pitanje je jako porazan, jer, priznajmo, nismo ni hrabri, ni mudri, ni izdržljivi i istinoljubivi, kao što je Alija bio. A politički nismo ni vidoviti, ni trijezni, ni jedinstveni, niti ličimo na naš narod, niti smo mu dostupni, kao što mu je Alija bio. Nemoj da se bojimo ovih ocjena, koje nisu prolazne, već moramo Alijinu moralnu i političku knjigu pažljivo čitati da bismo ispit položili, ispit koji ništa manje nije težak, kao što je bio i u Alijino vrijemo osim što smo mi u velikoj prednosti u odnosu na Aliju rahmetli, a to je da imamo njegovo iskustvo, imamo njegove intelektualne i moralne vrline, imamo njegove političke lekcije, iz kojih možemo mnogo toga naučiti, a što Alija nije imao kad je izlazio na ispit u ime svog naroda i države pred cijeli svijet. Naravno, najlakše je kritizirat. Najlakše je biti general nakon bitke i najlakše je i reći da me se ništa ne tiče. Nijedan savjestan i odgovoran Bošnjak / Bosanac nema pravo razmišljati na način da kaže da ga se ništa ne tiče, ali isto tako nijedan Bošnjak / Bosanac nema pravo monopola na vjeru, naciju, državu, na našu zajedničku bosansku sudbinu. O tome da niko jedan i niko sam ne može riješiti naš bosanski problem, već svi moramo biti na okupa kad se radi o našoj vjerskoj, nacionalnoj i državnoj sudbini.

Poslušajmo šta nam rahmetli Alija kaže: Dozvolite da se ne složim sa mišljenjem da sam ja toliko važan za odbranu, pa i opstanak bošnjačkog naroda. Bilo bi loše da je to tako, ali, hvala Bogu, nije. Hiljade ljudi se bori, lakše im je sa mnom, kao sto je meni lakše sa njima, ali oni bi se borili i bez mene i nastavit će se boriti i raditi kada ja odem. Uvjerio sam se u to u oktobru 1992. kada sam prvi put prošao uzduž i poprijeko Bosnu u kojoj je bijesnio rat. Ponovio sam taj obilazak dva mjeseca kasnije, u decembru iste godine. Došao sam u jedan Gradačac, koji je već bio odbranjen i koji će biti konačno odbranjen u bici što će se voditi u novembru 1992., kada smo napravili hršum. Šta sam im ja i ljudi oko mene u Sarajevu pomogli u tome? Nismo mnogo. Pomogli smo im utoliko što smo prije početka rata organizirali narod i pripremili nešto oružja, nažalost ne mnogo, i što smo im negdje ujesen, a prije ove odlučne bitke u novembru, dostavili nešto oružja protiv oklopa. Sve drugo odradili su oni sami, na osnovu lične inicijative, organizirajući i pomoć iz svoje dijaspore u Evropi. U ovome su pokazali veliku mjeru samostalnosti, snalažljivosti i mašte. Sjetite se onoga oklopnog voza kada su ga borci Gradačca namamili i uništili. Nije to bila naša ideja, bilo je to i u zamisli i u izvedbi njihovo djelo. (Iz knjige "Armija Bosne i Hercegovine").

A sad poslušajte i ovu važnu Alijinu poruku i pouku: Gurajte te ljude iz stranke. I, kada je riječ o otvaranju stranke (otvaranju SDA prema novim članovima), nemojte ostavljati toliko vrata otvorena da nam se i nepošteni ne bi uvukli unutra. Mislim da u tom pravcu nismo imali kriterija, i opravdano nas nekada ruže, kritikuju, pokušavaju da ubiru političke poene, pa kažu da je taj i taj čovjek u SDA. (Govor Alije Izetbegovića, 12. januar 1994.)

(IIN Preporod)