Upoznajmo sebe radi sebe, tako ćemo lakše upoznati i druge - "Pod nebom vedre vjere - Islam i Evropa u iskustvu Bosne"
Piše: Esad Bajić
Jučer - il' bi prekjučer - nevažno je, uz postsabahsku kafu priča ode u smjeru da bi Bosna bila selendra da ne dođe Austro-Ugarska. Te izgradili puteve, te zgrade, te katastre… I nije priča zlonamjerna, protivbosanska ni protivbošnjačka, jednostavno je odraz logičnog promišljanja na bazi (nedovoljnog) poznavanja naše historije, kulture, civilizacije, baštine.
Jasno je da je Austoro-Ugarska u Bosni donijela stanoviti napredak kao što je jasno da je izlazeći u susret srpskim i hrvatskim nacionalnim težnjama, uz taj napredak kroz razne reforme, ukidanje bosanskog jezika i štošta, zatirala tragove bošnjačkog svekolikog naslijeđa. Il' to možda i nije svima najjasnije?
Gledati civilizacijskim skokom dolazak Austoro-Ugarske, a ne zauzeti isti princip gledanja na dolazak Turske na ova područja, nije ispravno gledanje. I ne treba pri tom biti navijački, nego objektivan.
Uporedi bosanska naselja u trenutku dolaska Osmanlija i nakon dolaska. Zamisli Sarajevo, Banjaluku, Foču, Mostar prije njihova dolaska i nakon dolaska.
Pa i danas su neki od objekata u ovim gradovima među najljepšim, a zamislimo kako su izgledali 1500 i neke. Moglo bi se gledati na našu prošlost i kao na određeni splet (ne)sretnih okolnosti da smo pod različitim carstvima bili u vremenu njihova uspona.
Godine 1537. kada se uz Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu osniva i Gazi Husrev-begova biblioteka, Francuska osniva svoju nacionalnu biblioteku. Oscar Wilde, Samuel Beckett i Jonathan Swift samo su neki od pisaca koji su studirali na jednom od najstarijih sveučilišta u Irskoj, Trinity Collegeu, koje je kraljica Elizabeta i osnovala 1592.
Naša predodžba o današnjoj zaostalosti kao naslijeđu historijske zaostalosti za razvijenim svijetom u mnogome nije ispravna.
Uz svo uvažavanje jugonostalgičarskog duha koji još prebiva u nama valja nam premostiti planski prekinutu vezu nas današnjih s nama nekadašnjim. Ta prošlost, to povezivanje može donijeti hajr za buzdućnost, kroz promjenu svijesti, a time i mentaliteta. Bosna jednostavno nije bila "tamni vilajet" ili u najmanju ruku, ništa tamniji od ostatka okruženja.
Zbog toga smatram vrlo važnim da posjetimo, okoristimo se i budemo dio poruke koju će odaslati naučno-istraživački, edukativni i izložbeni projekat "Pod nebom vedre vjere - Islam i Evropa u iskustvu Bosne", koji u okviru dvojezične web platforme i multimedijalne izložbe koja će premijerno biti predstavljena u Sarajevu 11. oktobra 2023. godine, a potom i u drugim regionalnim i evropskim centrima, tematizira i interpretira otvorenost, dinamičnost, vedrinu, jedinstveno duhovno, kulturno, civilizacijsko, političko-pravno nasljeđe, kulturnu baštinu, umjetničke, arhitektonske, graditeljske, naučne, književne, muzičke i druge duhovne izraze i svjetske doprinose bosanskih svjetova islama.
Izložba nije predavanje koje često ne razumijemo, ona je koncipirana da bude viđena, shvaćena, na lahak način zapamćena i njen sadržaj utisnut u naše pamćenje.
Posjećena s namjerom, ili usput, kao porodični ili drukčije koncipiran izlet svejedno, donijet će nam, ubijeđen sam, širinu i spoznaju koju na tako lahak način neće ponuditi nijedan drugi oblik prezentacije.
Upoznajmo sebe radi sebe tako ćemo lakše upoznati i druge.
(Preporod.info)
