Mekteb - temelj islamskog odgoja i obrazovanja muslimana u Bosni i Hercegovini

Imajući na umu značaj mektepske pouke u procesu izgradnje muslimanske ličnosti, s pravom možemo konstatovati da mekteb zauzima posebno mjesto i ima nezmajnljivu ulogu u odgojno-obrazovnom sistemu Islamske zajednice. U ovom radu smo ulogu mekteba nastojali prezentirati kroz nekoliko segmenata.

Autor: Muftija hafiz Mehmed-ef. Kudić 

Prije svega, predstavili smo historijski razvoj mektepskog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, koji se odvijao kroz tzv. sibjan, a kasnije i mektebi ibtidaijje, koji su u našoj zemlji nastajali po uzoru na daru-seken, centre u kojima se učilo o islamu u ranom periodu islama, odnosno po uzoru na darul-ketatib, prostorije koje su se u kasnijem razvoju islamske civilizacije gradile uz džamije a kojima je rukovodio imam u procesu poučavanja djece.

U drugom, centralom dijelu rada, pažnju smo posvetili analazi metoda korištenih u procesu održavanje mektepske pouke, posebno naglašavajući važnost iskrenog nijjeta svakog muallima u procesu prenošenja svjetla vjere svojim učenicima, kao i nužnost korištenja svih raspoloživih sredstava u stvaranju ugodnog mektepskog ambijenta i klime psihološke udobnosti. Obzirom da je mekebska pouka jedan od najvažnijih segmenata djelovanja Islamske zajednice, na kraju rada smo se osvrnuli i na ulogu glavnih imama, koji kroz održavanje povremenih sastanaka trebaju pružiti stručnu pomoć muallimima u njihovom radu, ali ih i podsticati na ozbiljan, kvalitetan i odgovoran rad u procesu mektepske pouke.

Uvod

U radu naslovljenom "Mekteb: temelj islamskog odgoja i obrazovanja muslimana u Bosni i Hercegovini" nastojali smo prije svega izložiti povijest nastanka i razvoja islamskog obrazovanja u ranom periodu islama, sa posebnim naglaskom na historijskom razvoju mekteba na našim prostorima. Kroz sadržaj rada analizirane su pojedine odgojne metode koje su kroz povijest korištene prilikom poučavanja osnovama vjere. Također, u radu su kritički tretirane određene pojave i prakse koje ugrožavaju temeljnu ulogu mekteba, ali su ponuđeni i određeni praktični savjeti koji će doprinijeti učvršćivanju i kvalitetnijem pozicioniranju mekteba, kao najvažnijeg segmenta imamskog djelovanja.

Mekteb, kao najvažniji segment bošnjačkog vjerskog podučavanja djece, utemeljen je od najranijeg prisustva islama na našim prostorima. U odgojno-obrazovnom sistemu Islamske zajednice mekteb ima posebno mjesto i ulogu te kao takav od neprocjenjivog je značaja u tradiciji Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Pojava prvih mekteba

Da bismo govorili o navedenoj temi, tj.o mektebu kao temelju islamskog odgoja i obrazovanja u Bosni i Hercegovini, neophodno je vratiti se u vrijeme prvih muslimana - u vrijeme nastajanja prvih mekteba, odnosno postojanja organiziranih ustanova koje su bile namijenjene podučavanju osnovama vjere. U islamskoj povijesti navodi se da je to bila kuća Erkama b. Ebi Erkama, privatna kuća koju je Poslanik odabrao da bude prvi mekteb, da bude mjesto gdje će se ashabi sastajati tajno. Ova činjenica nam govori da je podučavanje vjeri obavezujuće, bez obzira u kakvim okolnostima se nalazili. Prvi muallim u ovom mektebu bio je poslanik Muhammed, a.s., pokazujući time da je podučavanje vjeri najčasniji posao koji čovjek može raditi. U prilog tome govori hadis: "Najbolji od vas su oni koji uče u Kur’anu i koji podučavaju druge njemu."

Ashabi su dolazili u Poslanikovu kuću i okupljali se oko njega, a on ih je podučavao. Nakon toga, mnoge kuće  - nazvane Daru-seken - postale su centri u kojima se učilo o vjeri, ali i o svemu drugom, i gdje su dolazili i učenici i učitelji. Ovaj vid obrazovanja ostat će stoljećima prisutan u mnogim muslimanskim sredinama, naročito u vremenu inkvizicije, gdje su mnoge muslimanske porodice podučavale islamu svoju djecu u potpunoj tajnosti.

Uloga džamija u podučavanju

Kur’an je podsticao muslimane na izgradnju džamija, tako da su one - pored svoje osnovne uloge - postajale obrazovni centri i mjesta gdje su se odvijale mnogobrojne aktivnosti. Vremenom su džamije preuzele ulogu prvih mekteba, gdje je muallim s učenicima u halkama u jednom dijelu džamije održavao nastavu. Nerijetko se znalo desiti da je po nekoliko mektepskih grupa bilo prisutno u isto vrijeme. Jedna od najvažnijih uloga džamija u tom vremenu bila je upoznavanje prisutnih s osnovama islama, što i jeste najbitnija uloga mektepske pouke.

Dolazimo u period organiziranog otvaranja mekteba u sklopu džamija, tj.prostora koji je bio odvojen od onog prostora za namaze i namijenjen za održavanje mektepske pouke. Te prostorije nazvane su darul-ketatib, u kojima su učenici osim usmenog obrazovanja učili čitanje i pisanje. Jednina od riječi ketatib je kutab što označava prostor koji je odmah uz džamiju i kojim rukovodi imam. Vrlo rijetko je to bila osoba koja se odlikovala u poznavanju vjere, a nije imala formalno vjersko obrazovanje. Možemo kazati da se obrazovanje u darul-ketatibu ili mektebima u sklopu džamija nastavilo kroz vijekove u svim islamskim društvima. Uprkos jednostavnosti i skučenom prostoru, oni su u mnogim muslimanskim sredinama imali važnu ulogu u iskorjenjivanju nepismenosti.

Metode održavanja mektepske pouke u prvim stoljećima islama

U prvim stoljećima islama pohađanje pouke počinjalo je od sabaha i trajalo do ikindije, a metode su se razlikovale od mekteba do mekteba, shodno metodi muallima ili nivou obrazovanja polaznika, koji su se uglavnom nalazili u blizini muallima okupljeni u halku oko njega.

Često se počinjalo s harfovima: čitanjem i pisanjem, a zatim bi uslijedilo ispravno ponavljanje sve dok se ne korigiraju moguće pogreške. Muallimi su većinom bili blagi i veoma strpljivi. Kažnjavanje neposlušnih učenika i onih koji ne uspiju savladati predviđeno gradivo bio je rijedak slučaj u tim vremenima. Takva metoda podučavanja nije u skladu sa sunnetom Muhameda, a.s., a pored toga ima negativan efekt i trajne posljedice na polaznike, što može prouzročiti da neki učenici izbjegavaju ponovni dolazak na poduku ili napuste mekteb i nikada se više ne vrate.

Petak je bio dan predviđen za odmor, što se vezuje za događaj kada se Omer, r.a., vratio u Medinu nakon osvojenja Jerusalema te su mnogi izašli pred njega da mu ukažu čast i proslave pobjedu, a među njima su bila i djeca. Zbog umora koji su osjećali, Omer, r.a., je dozvolio da sljedeći dan, a bio je petak, ne dolaze u mekteb. Od tada je petak proglašen kao dan odmora, koji je kasnije prerastao u neradni dan.

Do kraja petnaestog stoljeća Osmanlije su izvršile reformu školstva, ali mektebi su i dalje ostali temeljne ustanove kad je u pitanju rano podučavanje vjeri.

Mektebi i mektepska pouka u Bosni i Hercegovini

Gradnjom džamija u Bosni i Hercegovini javljaju se i prvi mektebi koji će više od šest stoljeća za muslimane biti najvažniji oblik institucionalno organiziranog odgoja i obrazovanja. U početku su nazivani Sibjan-mekteb i u njima se uglavnom učilo napamet. Vremenski tok nastave nije bio ograničen kao ni uzrast polaznika. Muallimi su u tom vremenu bili veoma slabo plaćeni, ali većina njih nije odustajala. Pojavljuju se i mektebi ibtidaijje koji su bili u gradovima i većim mjestima. Neki istraživači će kazati da sibjan-mektebi uveliko sliče današnjim mektebima. Razlika je u tome što su danas prostorije opremljenije, postoje planovi i programi te savremeni udžbenici, a neobavezno pohađanje ostalo je kao i prije.

Mektebi ibtidaijje je bio reformirani mekteb koji je 1894. uvela Zemaljska vlada kao dio reforme školskog sistema. Od običnih mekteba razlikovali su se po tome što su bili na višoj razini, a muallimi su imali jedinstvenu edukacijsku spremu te su imali klupe i tablu, za razliku od prvih mekteba.

Godine 1929. ukida se obavezno pohađanje mekteba. Bilo je očekivano da će se smanjiti broj djece u mektebima, međutim, već sljedeće godine zahvaljujući svijesti našeg naroda broj polaznika je ostao isti.

I ranije, za vrijeme Osmanskog carstva, mekteb je za muslimansku djecu bio najorganiziraniji oblik nastave; bio je ono što je danas osnovna škola. Ovakva vrsta mekteba na našim prostorima iznjedrila je učenjake, hafize te ljude odgojene u duhu islama. Bez obzira na širenje obrazovanja u školama i obrazovnim ustanovama, polaznici mekteba su bili prepoznatljivi po svojoj oštroumnosti i razumijevanju jer su se u djetinjstvu napajali na izvorima Kur’ana. U urbanim sredinama vremenom je opao interes za ovakvom vrstom podučavanja te se smanjila uloga mekteba, posebno u muslimanskim sredinama gdje su se u državnim školama počeli održavati časovi vjeronauke. Uloga mekteba je oslabila ne samo kod nas nego i u cijelom muslimanskom svijetu, ponajprije zbog školskog i formalnog obrazovanja.

Značaj i uloga mekteba

Danas, u našem vremenu, mekteb ima funkciju inicijalnog vjerskog obrazovanja u okviru Islamske zajednice, koja neprestano djeluje na afirmaciji mektepske pouke. S pravom se može reći da su mektebi ostavili najveći trag u muslimanskoj povijesti i da su posredno najviše utjecali na razumijevanje i praktičnu primjenu umjerenog ili bolje kazati ispravnog tumačenja islamskog učenja. Mektebi još uvijek čuvaju i formiraju ličnost svojih polaznika u svjetlu agresivne odrođenosti od vjere, s jedne strane, te neutemeljeno i neadekvatno tumačenje islama s druge strane. U nedostatku svijesti o važnosti mekteba i njegovoj ulozi u očuvanju vjere, u nekim zajednicama prijeti nestankom u budućnosti, što zahtijeva od nas da neprestano definiramo njihovu ulogu u društvu te da nastojimo pružiti podršku njegovom očuvanju.

Uprkos svim koristima mekteba, oni nisu lišeni nedostataka. Neki muallimi se odnose prema mektepskoj pouci shodno primanju naknade za taj posao, ne uzimajući u obzir da se ne može u procesu mektepske pouke i podučavanja očekivati ekvivalent po pricipu „koliko podučavam toliko i zaradim“. Veliki broj muallima se oslanja na samo usvojeno znanje i samo gradivo bez imalo inovacija. U ostale nedostatke spadaju: neadekvatan metodološki pristup, nedostak interesa muallima za savremene obrazovne metode koje su kompatibilne s vremenom, uzrastom i mentalitetom djeteta, kao i izostanak motivacijskih sredstava koja će stimulirati učenike da s ljubavlju dolaze u mekteb. Biti imam danas nije nimalo lahko. Činjenica je da se od imama/muallima mnogo očekuje: da ima lijep glas, da je obrazovan, organiziran, elokventan, digitalno pismen, komunikativan, da nikad ne kasni i sl. Zaista je u imamskom poslu svaki dio bitan, ali je mekteb najbitniji, zasigurno. Saradnja imama i džematlija, a naročito roditelja djece, od presudne je važnosti. Svaki roditelj bi trebao biti upućen i osviješten po pitanju mektepske pouke te pritom imati na umu kur’anki ajet gdje Allah, dž.š., kaže: "O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti…" (Et-Tahrim, 6. ajet)

Kako unaprijediti mekteb i mektepsku pouku

Mekteb i dalje ostaje najjača veza između djeteta i njegove vjere. Najvažnija uloga mekteba jeste da dijete trajno poveže s našom vjerom i učenjem islama kroz lijepi odgoj i čvrstom spoznajom svoga identiteta. To se neće desiti ako ne uzmemo primjer Poslanikovih ashaba koji su u Kur’anu vidjeli životni put, a muallimi ne shvate veličinu emaneta kojeg su preuzeli. Muallim mora biti primjer svojim učenicima pazeći na njihov moral i nastojeći da od njih formira uravnotežene ličnosti.

Svaki muallim bi trebao poraditi na stvaranju klime psihološke udobnosti, bez zastrašivanja, a usput senzibilizirati na veličinu časnoga Kur’ana. Veoma je bitno da se svaki polaznik mekteba osjeća sigurno, udobno i bez ikakvog straha.

Potrebno je koristiti sva raspoloživa sredstva koja doprinose širenju ugodnog mektebskog ambijenta, a najvažnije je da muallim ima iskren nijjet da prenese svjetlo vjere svojim učenicima. Pritom treba imati na umu da nije toliko važno koliko su djeca naučila koliko je važno da su to prihvatila iskreno i s radošću.

Polaznicima mektebske pouke, osim učenja u Kur’anu, muallim treba da prevodi ajete, da im približi Kur’an, jer Kur’an je svjetlo i uputa: "Onaj ko bude slijedio Moju uputu, neće zalutati i neće nesretan biti." (Taha, 123. ajet)

Poslanik, a.s., je rekao: "Radujte se, radujte se. Pa zar vi ne tvrdite da nema boga osim Allaha i da sam Božiji poslanik? Tvrdimo, Allahov poslaniče. Kaže Allahov Poslanik, a.s.: Ovaj Kur’an je uže. Jedan kraj je u Allahovoj ruci, a drugi u vašim rukama, pa ga čvrsto držite. Nećete zalutati niti ćete propasti poslije njega."

Uloga glavnih imama i imama/muallima

Posebno treba naglasiti ulogu glavnih imama, koji su izravno vezani za muallime i imaju obavezu da nadziru njihov rad. Treba da održavaju povremene sastanke na kojima će se dominantno tretirati mektebska pouka. Prilikom takvih sastanaka treba znati i htjeti podsticati muallime na ozbiljan rad, na odgovornost pred dragim Bogom, da ono što se radi bude kvalitetno i čestito urađeno. Zanemarivanje mektebske pouke je svojevrsni grijeh, jer je upropaštena prilika da se neko poduči vjeri.

 فذكر با لقران  "Podsjeti Kur’anom" (Qaf, 45. ajet)

"Savjet će vjernicima doista koristiti" (Ez-Zarijat, 55. ajet)

Muallim u mektebu treba se odnositi prema djeci ljudski, spontano i radosno. Tako se osvajaju srca i naklonost prisutnih. Nedostatak vjere, istinskog uvjerenja i posvećenosti poslu sterilizira muallimsku aktivnost. Jedna izreka glasi: Lampa se gasi kada nestane ulja.

Mekteb je za muslimane najobuhvatnija i najdominantnija odgojno-obrazovna ustanova. Pored toga što mektepski polaznici usvajaju vjersko obrazovanje, on je u prošlosti, a i danas, bio više od toga. Za uspješan mekteb bitni su mnogi faktori kao što su udžbenik, nastavni plan i program, uređenost prostorija, ali svi se slažu da je muallim najvažniji. Općepoznata je činjenica da će uspješan muallim uspjeti i s lošim udžbenikom, a neuspješan muallim će upropastiti i najbolji udžbenik.

Zaključak

Nastava u mektebu zasnovana je na planu i programu odgojno-obrazovnog rada, kroz koji se djeca upoznaju s osnovnim načelima naše vjere. Cilj mektebske pouke jeste da se polaznicima mekteba, na temelju Kur’ana i sunneta, usadi islamski kodeks ponašanja i življenja. Mekteb u Islamskoj zajednici Bosne i Hercegovine ima dugu tradiciju, preživio je razna burna vremena bošnjačke povijesti te se s pravom može reći da nijedna druga vrsta škole i podučavanja najmlađih nema toliko dug kontinuitet rada. Mekteb je emanet koji se mora čuvati i prenositi budućim generacijama. Uz Allahovu pomoć i milost, iz mekteba će i dalje izlaziti djeca koja će stasavati u vrijedne ljude, sigurne u sebe, poštene, moralne i čestite osobe koje će dostojanstveno govoriti o svojoj vjeri i naciji. Oni su naša budućnost.