Zaštita i sloboda vjere nisu dobra volja i usluga nego obaveza

U posljednje vrijeme učestale su posjete međunarodnih i domaćih zvaničnika Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini.

Cijenimo ove posjete i verbalnu podršku, naravno, ali više bi nas obradovalo konkretno djelovanje protiv rušitelja države i stvarna predanost sigurnosti i zaštiti vjernika, vjerskih objekata i vjerskih zajednica.

Diskrepancija između riječi i djela, međutim, izaziva opravdanu sumnju.

Kako je moguće da se, pored tolike podrške, i dalje otvoreno uzurpira vakufska imovina?

Kako je moguće da je Islamska zajednica i dalje u neravnopravnom položaju u odnosu na druge vjerske zajednice u našoj zemlji?

Otkud toliki porast islamofobije, diskriminacija vjernika, i napadi na vjerske objekte pored tolikih obećanja i "predanosti" provođenju zakona?

Sloboda vjeroispovijesti je temeljno ljudsko pravo, zajamčeno mnogim međunarodnim konvencijama i zakonima. To pravo uključuje i prava vjernika da slobodno prakticiraju svoju vjeru i izražavaju svoje vjersko uvjerenje bez straha od nasilja, diskriminacije ili ograničavanja.

Podrazumijeva također i osiguravanje pristupa vjerskim objektima, zaštitu imovine, zaštitu od verbalnih i fizičkih napada, te osiguravanje jednakog tretmana svih vjerskih zajednica.

Razgovori i posjete Islamskoj zajednici su dobra gesta, ali ne bi trebalo da budu samo prilika za lijepe riječi, nego prvi korak ka suočenju sa realnošću.

Važno je razumjeti da zaštita prava vjernika i vjerskih zajednica nije nikakva dobra volja ili usluga vjernicima i vjerskoj zajednici, kako se često predstavlja.

Njihova odgovornost i obaveza nije samo moralna, naime, već i zakonska.

(A.I./Preporod.info)