Šta je važnije, narod ili zemlja?

Piše: Muhamed Velić

Na posljednjem redovnom seminaru imama Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Sarajevo, održanom u četvrtak, 1. juna 2023. godine, gost je bio uvaženi akademik prof. dr. Ferid Muhić. O akademiku Muhiću, naravno, mnogo toga znamo i često ga slušamo, dakako, i od njega učimo, ali postoje trenuci kada ste dužni reagirati ako se pojave stavovi i mišljenja koja su upitna, neodgovarajuća (realnom pogledu na svijet) ili, pak, nisu dobro promišljena.

No, bez sumnje, akademik Muhić je misleći čovjek, ali izraženom stavu i mišljenju dobro bi bilo suočiti pogled s druge strane. A o čemu se, zapravo, radi?! 

Akademik Muhić je prije izvjesnog vremena iznio teze u vezi s državom, zemljom i našom domovinom Bosnom i Hercegovinom koje su u najmanju ruku bile čudne.

On je tvrdio da Bošnjaci trebaju pristati na svoju državu i svoj komad teritorije BiH, na kojem bi napravili svoju državu, bez obzira kako to izgledalo i kako se zvalo, potcrtavajući činjenicu da je narod nosilac suvereniteta i da je svakako stariji od države i on, kao takav, uvjetuje državu, a to ne ide obratno. Da, postoji i to njegovo poprilično nezgodno poređenje države, tj. domovine s rezervnim točkom, zamjenimo ga i idemo dalje, to je odveć poznato da je izjavio na N1 televiziji, no, on to poređenje sada dovodi u pitanje, ali ostaje pri svojim stavovima o narodu koji je značajno superiorniji i važniji od zemlje i države.

Zanemarimo političke konotacije i to da bi ovakvo razmišljanje i ovakve izjave išle na ruku prije svega onima koji žele da rasture i podijele ovu državu, nego krenimo da ovo protabirimo na teološkoj ili ontološkoj ravni.

U suri Nisa postoji ajet (97.) koji na prvo čitanje ide u prilog ovim tezama, u kojem se kaže: Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: "Šta je bilo s vama?" – "Bili smo potlačeni na Zemlji" – odgovorit će. – "Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?" – reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti Džehennem, a užasno je on boravište.

No, ovdje se aludira na hidžru - iseljenje, kao stratešku akciju, ali ne smijemo zaboraviti da hidžra nikada nije jednosmjerni put, već je dvosmjerni, i da se nakon što kraćeg roka treba vratiti, kao pobjednik. Što je Muhammed, a.s., najbolje pokazao u svom životu, da se nakon osam godina vratio kao pobjednik u Mekku, iz koje je protjeran.

S druge strane, sjetimo se kako na početku njegovog izlaska iz Mekke i njegove Hidžre, iznad Mekke, svog rodnog kraja, izgovara riječi kako mu je Mekka najdraže mjesto i da ga njegovi stanovnici ne tjeraju iz nje - nikada je ne bi napustio. Na jednom drugom mjestu u Kur'anu, u suri Gafir (57.), Svevišnji kaže da je Stvaranje nebesa i Zemlje je, sigurno, veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna.

Možemo uvidjeti da je stvaranje Zemlje složenije i veće od stvaranja čovjeka i ljudskog roda. A Bog je Zemlju jednom stvorio, niti je ima više niti manje, a vi: ili je imate ili nemate, a narod je u stalnoj fluktuaciji. A budući da nas Bog stvara od zemlje, možemo kazati da je narod zemlja u pokretu, a zemlja je narod u mirovanju.

Akademik Muhić navodi primjer Jevreja koji su, nakon dvije hiljade godina lutanja, ipak, uspjeli da imaju svoju državu, doduše, na okupiranoj palestinskoj teritoriji, ali su uspjeli sačuvati narod koji je ponovo zadobio državu. Također, imamo slučaj Roma i Kurda, koji nemaju svoju državu i svoju zemlju, ali kao narodi postoje i ima ih poprilično u svijetu.

No, javio sam se za diskusiju i ponovio neke svoje ranije teze, koje glase da je država i zemlja Bosna i Hercegovina uvjet bošnjačke egzistencije, a da je islam uvjet bošnjačke esencije. Ako se odreknemo islama, postajemo nešto drugo i utapamo se u ono što nismo, a država i zemlja Bosna i Hercegovina je uvjet naše egzistencije. Jer, mi sada imamo svoju državu, koju dijelimo s druga dva naroda, i oni su u manjem broju, za koju smo platili visoku cijenu i za koju smo prolili dosta svoje krvi i znoja da bi ona postala stvarna i vidljiva u cijelom svijetu. Isto tako, neozbiljno je poređenje našeg naroda s Jevrejima koji su lutali dvije hiljade godine svijetom da bi se konačno skrasili u svojoj državi, koja je, bez obzira na snagu i ulaganje u nju, ipak na okupiranoj teritoriji i kao takva je i dalje nesigurna. To je takav rizik na koji ne smijemo ni pomišljati i cijena koju ne možemo platiti. Konačno, riječ je i o "prokletstvu lutanja" u izvjesnoj mjeri.

Na kraju, citirat ćemo povjesničara Tojnbija (Arnold Toynbee) koji je kazao da narodi ne nestaju ubistvima, već samoubistvima. Tako je isto i s državom, koju možemo svojim rukama da ubijemo ili je pretvorimo u svoju tamnicu. A može i treba da bude okvir i prostor u kojem slobodno egzistiramo.

Sve je do nas.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.