Sred popisa bdjenja, strepnji i nadanja

Piše: Enes Karić

Djelo dr. Gzima Redžepija Zapisi o našoj stvarnosti svojom formom je zbirka njegovih kolumni koje je objavio u Biltenu Medžlisa Islamske zajednice u Zagrebu, uglavnom u periodu kad je bio predsjednik Izvršnog odbora tog medžlisa. Tada sam bio redovan čitatelj Biltena zahvaljujući rahmetli Dževadu Jogunčiću (1950-2016), predanom bošnjačkom i zagrebačkom intelektualcu koji je tu vrijednu publikaciju poštom slao ili ju je osobno donosio u Bosnu i Hercegovinu.

Tada i u jeku intenzivnog izlaženja Biltena pratio sam uvodnike i, rekao bih, programski orijentirane kolumne dr. Gzima Redžepija. Ovih dana, od sredine maja 2023. godine, iznova sam se podsjetio na ove Zapise o našoj stvarnosti dr. Gzima Redžepija, zahvaljujući muftiji sarajevskom prof. dr. Nedžadu Grabusu koji mi je ovu knjigu poslao u PDF-u.

Iako je prošlo nekoliko godina otkako su se ove kolumne smirile u svojim riječima, iako je i sam Bilten prestao izlaziti, stvarnost o kojoj piše dr. Gzim Redžepi je i dalje tu i to je i dalje naša stvarnost. Usudio bih se reći da je ovo djelo dr. Gzima Redžepija jedan antologijski popis njegovih bdjenja, strepnji i nadanja.

Od čega to, i spram čega, u svojim nesanicama i bdjenjima strepi dr. Gzim Redžepi?

Ervin Jahić, jedan od recenzenata ove knjige veli da se radi o "opsegom skromnoj, a dometima važnoj knjizi" znanstvenika i humaniste dr. Gzima Redžepija. Teme koje autor oslovljava sabiru se u svome mnoštvu: takvim ili muslimanski kalendar, hidžra, ramazan, mevlud, post, odgoj, obrazovanje, porodica itd.

U nekoliko uvodnika Biltenu autor je sebi, s pravom, dao riječ da kaže nešto o stanju muslimanskog ili, ko više voli, islamskog ummeta. Dr. Gzim Redžepi piše o strašnom destruiranju odnosa zapadnog svijeta i svijeta islamskog istoka, kao odgovoran intelektualac, on je svojim brigama natkučen nad Arapsko proljeće i konstatira katastrofu širokih razmjera. Kao intelektualac humanističkih opredjeljenja on ima u vidu još i prije Arapskog proljeća postradale ljude u Iraku i Afganistanu, na svoj način izvrgava oštroj kritici osvajačke koncepcije, poduprte naročito od američke i evropske desnice, o islamu kao neprijateljskoj strani svijeta itd. 

Islamofobija je posebna dionica oslovljena u ovoj knjizi. Zapravo, autor Redžepi je svjestan da se tu radi o bahatom antiislamizmu.

U nekoliko priloga za Bilten, u nizu svojih uvodnika koji koncepcijski prelaze u efikasno saopćene komentare, autor Redžepi preusmjerava svoje strepnje prema jednoj drugoj pojavi. Naime, on odgovorno analizira i realnu prijetnju radikalizma i terorizma među muslimanima. Dr. Gzim Redžepi nema nikakve dileme o tome da tu pošast sami muslimani trebaju, jednim britkim skalpelom uma, odstraniti.

Dakako, Redžepi je svjestan zamršenosti savremenog svijeta u kojem svako svakog koristi na način nanošenja štete onim drugima, po mogućnosti što veće. Stranice koje je dr. Gzim Redžepi napisao u formi jedne svoje intelektualne odbrane islama svojom iskrenošću i jasnoćom umnogome nadilaze apologetsko pisanje teologa. To je, doista,  posebna vrijednost njegovih Zapisa o našoj stvarnosti.

Ali, bdjenja dr. Gzima Redžepija, kroz njegove strepnje i nadanja, posvećena su i Islamskoj zajednici koje je on predvodnik u onom važnom segmentu "civilnog predstavljanja vjerništva", u Zajednici kojoj je objediniteljski predvodnik iz reda uleme, to jest reisul-ulema, koji je temeljno definiran kao  stjecište "jedinstva dina i ummeta". Autor Redžepi u mnogim uvodnicima piše o zadacima Islamske zajednice u Zagrebu, njezinim pregnućima, odgovornostima, moralnim misijama, dinamiziranjima njezinoga rada.

Dojmljiva su i autorova pisanja o bajramima, o onom blagdanskom tkanju, božanski svečanom, koje zajednici muslimana daje, rekli bismo, metafizički identitet. Tim svojim pasusima autor nas je podsjetio na spisateljsku baštinu  rahmetli Sulejmana Mašovića (1918-1998), koji je nekoliko desetljeća bdio nad duhovnim kontinuitetom Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj.

Kada autor Redžepi tužno piše o odlasku Dževada Jogunčića, ili kada piše o jednoj svečanosti na kojoj je ukazana čast muftiji Ševki Omerbašiću, on odvažno poručuje da je svaka tradicija, pa i ona islamska, naslonjena na umove, srca i duh ljudi, to su ona snažna pleća koja tu tradiciju čine živom, a živa je samo ona tradicija koja nas svojom dobrobitnom veličinom oslovljava kako iz prošlosti tako i iz sadašnjosti.

Ovo Redžepijevo djelo čitateljstvo će najbolje primiti njegovim pomnim čitanjem. Intimu Redžepijevih bdjenja, strepnji i nadanja ne može vjerno prenijeti nijedan prikaz, nijedan osvrt, nijedna promocija.

Obradovan sam da su ovo djelo recenzentski podržali reisul-ulema dr. Husein-ef. Kavazović, potom muftija prof. dr. Nedžad Grabus i književnik Ervin Jahić. I to govori da će Zapisi o našoj stvarnosti dr. Gzima Redžepija s protokom vremena postati dokument koji prerasta u autentičan i živi izvor.

(Preporod.info)