Dolazak i širenje islama u Bosni
Piše: dr. Aladin Husić
Dva područja na jugoistoku Evrope prepoznatljiva su po jačini utjecaja islama i islamske duhovnosti među zatečenim stanovništvom, snažnom etabliranju u svim sferama života, od pojave u tim krajevima do danas. To su područje Albanije i Bosne. Postojale su još pojedine manje regije i narodnosne skupine gdje je stanovništvo prihvatalo islamsku duhovnost u znatno manjem obimu (Pomaci u Bugarskoj, Torbeši u Makedoniji) ili je to rezultat naseljavanja muslimanskih elemenata s drugih područja.
Taj fenomen se odvijao u dugotrajnom historijskom procesu te ga nije moguće objašnjavati jednom pojavom nego se mora promatrati u znatno širem povijesnom, kulturno-civilizacijskom, društvenom i konfesionalnom kontekstu. Presudan historijski zaokret i vremenski međaš dolaska islama veže se za 1463. godinu, ulazak Bosne u državnopravni sistem Osmanskog Carstva. On je bio postepen i ovisio je od mnoštva faktora koji su utjecali na tempo i obim prihvatanja islama od strane autohtonog srednjovjekovnog bosanskog stanovništva kao i onih elemenata koji su kroz migraciona kretanja dolazili na područje Bosne u kasnijim razdobljima.
Istočna i srednja Bosna, dio Hercegovine i zapadne Bosne, ranije su ušli u sastav Osmanskog Carstva te je utjecaj islama u tim područjima, osim što je započeo ranije, bio intenzivniji po svome obimu. Iako je većina Hercegovine već 1475. godine bila u sastavu Carstva, širenje granica trajalo je do 1482. godine. Sjeveroistočni krajevi kao i dio zapadne Bosne tek su padom banovine Srebrenik (1512) i Jajačke banovine (1527) početkom 16. stoljeća, a Bihać s okolinom s lijeve strane Une 1592. godine ušli u sastav Carstva.
Povijesni izvori neupitno svjedoče prisustvo islama među autohtonim bosanskim stanovništvom znatno prije uspostave osmanske vlasti. Taj put bio je kroz učešće u vojnim strukturama Osmanskog Carstva gdje susrećemo Bosance muslimane kao spahije ili njihove potomke koji ih nasljeđuju. Na području južne Srbije, između Kruševca i Niša dokumentirana je dodjela timara (1453) “Ramazanu, sinu Bosanca Ilijasa”. Na istom području dokumentiran timar dodijeljen je “Huseinu i Jusufu, siročićima Bosanca Hasana” 1448. godine. I najzad, u redovima posadnika tvrđave Hodidjed kod Sarajeva sredinom 1463. godine susrećemo “Bosanca Ismaila”.
Ne znamo kada i kako su spomenuti dospjeli u vojničke redove i afirmirali u lenskim vojnim strukturama. To nije bilo u spomenuto vrijeme (1448, 1453 ili 1463) nego mnogo ranije, kao što se vidi, u pojedinim slučajevima riječ je o drugoj generaciji muslimana. Da li i koliko je to imalo utjecaja u njihovim lokalnim sredinama nije poznato kao ni obim tih pojava. Osim što je islam u Bosni išao ispred granica Carstva na istaknuti način, vojne strukture najčešće su pratile sufije i podizale tekije. Jedna takva tekija podignuta je u starom pazarištu ispod Gorice nedaleko od današnje Ali-pašine džamije, a novu je podigao Isa-beg Ishaković, sa kompleksom građevina na Bentbaši i tim činom osnovao novi grad Sarajevo do početka (februara) 1462. godine.
Širenje islama u Bosni nužno je pratiti kroz vremenski i prostorni okvir. Ono se može okarakterizirati kao postepen proces koji je imao specifičan dinamični tok. Njegov izraženiji utjecaj počinje od sredine 15. stoljeća i vemenski se odvijao u tri etape različitog intenziteta. Prva faza bila je vremenski i prostorno ograničena na gornji tok rijeke Bosne uključujući teritorij do Travnika i Zenice. I na tako malom prostoru vidljivi su vrlo neujednačeni utjecaji islamske duhovnosti, vremenski i prostorno. U samom Sarajevu, kao novoosnovanom gradskom naselju više od jedne decenije djelovanja različitih institucija (dvije džamije, tekija, hamam, karavan-saraj) 1468. godine dokumentiran je tek simboličan broj muslimana (pet domaćinstava).
Vremenom taj utjecaj je jačao tako da je do kraja 15. stoljeća gornji tok rijeke Bosne dostigao zapažen procenat prihvatanja islama (40%) dok je idući ka perifernim područjima sandžaka taj utjecaj gubio intenzitet i u oblasti Visoko–Fojnica–Kreševo–Busovača–Vareš iznosio znatno manje (20%) a području Zenice i Travnika oko 12% muslimanskog stanovništva. Ovaj proces na navedenom području ušao je u svoju intenzivniju fazu početkom 16. stoljeća i trajao približno do sredine tog stoljeća. Druga i treća faza odvijale su se tokom 16. stoljeća različitim tempom i vremenom trajanja. Ipak, može se reći da je prva polovina 16. stoljeća vrijeme najintenzivnijeg prihvatanja islama u srednjoj Bosni (Sarajevo–Konjic–Maglaj–Tešanj–Jajce).
Već krajem treće decenije 16. stoljeća na području Bosanskog sandžaka njegovi istočni dijelovi (Sarajevo–Višegrad), srednjovjekovna oblast Pavlovića 60% stanovništva je prihvatilo islam, Srednja Bosna poznata kao Kraljeva zemlja 69% i zapadna Bosna (Donji Kraji) 32%. Do kraja 16. stoljeća većinu stanovništva Bosanskog sandžaka (71%) činili su muslimani, s tim da je intenzitet prihvatanja islama u unutrašnjim oblastima dostizao 95% i preko toga (Sarajevo, Kladanj, Visoko, Fojnica, Kreševo, Busovača, Zenica, Travnik), kao i istočno od Sarajeva - Knežina, Rogatica, Višegrad (90-100%), dok je istočnije od Višegrada (82%) do Dobruna (74%) kao i u drugim perifernim oblastima sandžaka bio nešo manji usljed migracionih procesa i doseljavanja stanovništva posebno stočara u brdskoplaninske predjele, sjeveroistočnu, sjevernu i sjeverozapadnu Bosnu.
Sličnu pojavu imamo u Hercegovini, u kojoj je na jednom prilično širokom prostoru za razliku od sandžaka Bosna taj proces barem u početku kasnio i bio niskog intenziteta. Na cijelom području Hercegovine, deceniju i po nakon uspostave vlasti, tek nešto između dva do tri procenta dokumentiranog stanovništva prihvatilo je islam. I pored toga, do kraja 16. stoljeća Hercegovina je po intenzitetu dostigla Bosnu i sa 83% muslimana činila područje intenzivnijeg utjecaja islama. I na području Hercegovine vidljive su zone izraženijeg utjecaja islama, posebno u nekim krajevima istočne Hercegovine od Goražda, Foče, do Nevesinja, gdje se također stepen prihvatanja islama kretao od 92% do 98%. Dijelovi niskog intenziteta utjecaja islama bili su pretežno na području jugoistočne i zapadne Hercegovine: Gacko (51%), Prijepolje (38%) Herceg-Novi (30%), Imotski (25%), Trebinje (12%), Popovo (12%), Bobani (6%).
Iako administrativno i teritorijalno zaokružen relativno kasno, padom banovine Srebrenik (1512) i Šabačke banovine (1521), utjecaj islama na području sjeveroistočne Bosne (Zvornički sandžak) imao je uzlaznu putanju. Zvornički sandžak imao je 31 nahiju, 21 na bosanskoj strani Drine i 10 na desnoj strani Drine (Mačva). Usprkos kasnoj uspostavi vlasti, migracionim talasima s istoka prema zapadu koji su vodili preko sjeveroistoka Bosne, i Zvorničkog sandžaka, već do sredine 16. stoljeća na tom području islam je imao snažan utjecaj u kojem su muslimani činili 40%. Ovome treba dodati i veći udio pravoslavnog stanovništva u deset nahija na desnoj strani Drine. I pored tih faktora, do kraja 16. stoljeća na području sjeveroistoka Bosne udio muslimana u populaciji dostizao je 60%.
Na području zapadne Bosne proces se odvijao u sličnim okolnostima kao i na sjeveroistoku. Kliški sandžak (zapadna Bosna), osnovan 1537. godine, imao je učinak sličan kao i u Zvorničkom sandžaku oko 60% muslimana. Nešto niži procenat prihvatanja islama u tim područjima posljedica je kasnije započetog procesa ali i migracionih kretanja stanovništva s istoka prema zapadu u pravcu Dalmacije i Like. Budući da je Kliški sandžak zahvatao zapadno od Komara i rijeke Vrbas, idući ka periferiji tog snadžaka, utjecaj islama je imao manji intenzitet. Pojedine nahije gornjeg toka Vrbasa (54%) i Livna (45%) već početkom 16. stoljeća imale su jači utjecaj islama dok su neke imale tek 10% muslimana. Kako se iz unutrašnjosti krećemo ka periferiji sandžaka, tako je intenzitet slabio. Ipak, neke nahije u unutrašnjosti postigle su visok stepen utjecaja islama (Uskopje 78%, Rama 55%, Kupres 90%, Neretva 92%). Do kraja 16. stoljeća udio muslimana u konfesionalnom mozaiku zapadne Bosne uključujući i dalmatinsko područje činio je 60%.
Uz druge faktore, na dubinu, širinu i stepen prihvatanja islama u Bosni snažan utjecaj imali su gradovi i migracioni procesi. U slabije naseljena ili opustjela područja usmjeravane su skupine koloniziranog stanovništva iz Crne Gore ili južne Srbije, koji su u znatno manjem broju prelazili na islam. Sjeveroistočna, sjeverna i zapadna Bosna bila je zahvaćena migracionim procesima tokom 16. stoljeća, što je i rezultiralo nižim procentom muslimana u tim krajevima. U mjestima snažnijeg djelovanja neke od crkava pravoslavne ili katoličke evidentan je niži stepen prihvatanja islama. Islam prihvatan u svim društvenim slojevima kao što je svoje simpatizere nalazio i u svim konfesionalnim skupinama bosanskim krstjanima, pravoslavnim, katolicima. U područjima većeg utjecaja Crkve bosanske prihvatanje islama imalo je iznimno visok procenat i kretalo se preko 90% a vrlo često i stoprocentno.
