Heroj u bijelom o stradanju djece u opkoljenom Sarajevu: Graju i smijeh djece prekidali snajperski hici i granate

U Sarajevu je danas svečano. Obilježava se Dan grada, uz prisjećanja na oslobođenje Sarajeva 1945. godine, ali i početak agresije na našu zemlju 1992. godine.

No, mnogima je u grlu i sada gorčina rata, a obim zla agresije na Bosnu i Hercegovinu najbolje se ogleda u tome da su česte mete agresorskog dejstvovanja na Sarajevo od 1992. do 1995. godine bila djeca, kojih je, prema službenim statističkim podacima, ubijeno oko 1.600, uz veliki broj ranjenih. 

Od 6. aprila 1992. do 31. decembra 1995. godine u Sarajevu su izvršeni svi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava nad djecom, koja prema pravilima međunarodnog humanitarnog prava uživaju zaštitu. Izvršena su brojna masovna ali i pojedinačna ubistva djece, kao i drugi zločini, poput ranjavanja i sakaćenja djece, uz nanesene nesagledive psihičke posljedice i prekinuto djetinjstvo. 

Tokom rata u Sarajevu je povećan i broj mrtvorođene djece, a broj abortusa je trostruko povećan u odnosu na predratni period. 

Vojska RS je uglavnom koristila prilike za granatiranje kada se okupi veći broj djece i odraslih civila.

Djeca su u Sarajevu ubijana u školi, na putu u i pri povratku iz škole, u igri, ali i u inkubatoru, u podrumu, za vrijeme primirja, u redu za hljeb, vodu, na biciklu...Djeca su bila predmet namjernih, sistematskih, koordiniranih, rasprostranjenih i direktnih artiljerijskih, snajperskih i drugih napada.

Najmanje 53 djece je ubijeno snajperom, a znamo da snajperista jasno vidi svoju metu.  

Da djeca Sarajeva nisu "slučajne žrtve rata" jasno je iz priča onih koji su se borili da svaki život spase, da umanje bol mališanima koji su bili ranjeni. 

Dr. Ismet Gavrankapetanović, aktuelni direktor Opće bolnice u Sarajevu, tokom opsade Sarajeva radio je u Kliničkom centru na Klinici za ortopediju i traumatologiju. Bio je svjedok golgote kroz koju su prošla djeca.

Gavrankapetanović kaže da je Klinika za ortopediju i traumatologiju direktno pogođena više od 80 puta.

- Radio sam četiri godine na Dječijem odjeljenju i vodio Intezivnu njegu. U tom periodu mnogo stvari, na stotine, hiljade ostalo mi je upečatljivo. Kada pomislite da je svaki dan na Sarajevo palo oko 400 granata, to dovoljno govori za sebe. Sjećam se događaja od 31.januara 1993. godine kada je granatirano Dječije odjeljenje naše klinike. Bio sam dežurni. Bilo je više ranjene djece, ali i odraslih. U takvom stanju mi smo operisali naše dvije sestre, Nermu i Almu, koje su tada bile ranjene. Sjećam se dok su vozile pacijente u operacionu salu koji su bili ponovno ranjeni na odjeljenju, video sam kod Alme krv kako lije niz potkoljenicu. Puna joj je bila klompa krvi. Ona je toliko žurila da pomogne da nije ni osjetila bol. One su, hvala Bogu, danas dobro. Svi pacijenti koji su tog dana ponovno ranjeni na dječijoj ortopediji svi su otišli svojim kućama - kazao je Gavrankapetanović za Preporod.info. 

Kaže da mu se često učini da je ostao u tom vremenu, jer slike kojih se nagledao ne blijede, uprkos godinama. 

- Često su dovožena djece koja su ubijena na ulici dok su se igrala. Sjećam se jednog plavokosog dječaka, starog četiri, pet godina. Dovezen je mrtav. Gledao sam njegove vodnjikave oči, takvo jedno prelijepo lice…Nažalost, više nismo mogli pomoći, a imao je neku akreditaciju plavu na kojoj je pisalo "Dječija policija", igrao se sa svojim drugovima. Kako vrijeme prolazi, sve te slike mi se vraćaju. Malo je noći u kojima se ne probudite, a da se ne vraćaju sve te slike koje ste gledali - ističe Gavrankapetanović za naš portal. 

Kćerka Fikreta Grabovice, predsjednika Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva1992-1995., jedenaestogodišnja Irma, ubijena je  20. marta 1993. godine.

Pogodio ju je samo jedan mali geler, ali nije joj bilo spasa. Grabovica je samo jedan od mnogih roditelja čija su djeca ubijena u proteklom ratu u Bosni i Hercegovini.

Za ova monstruozna zlodjela niko nije odgovarao. Neko i ne želi da odgovorni za ubistva djece budu procesuirani, to je pandorina kutija! Politika to koči, najvjerovatnije, njima nije prioritet da se procesuiraju odgovorni! 

A svi zločini imaju svoje počinioce! 

Haški tribunal je u Tužilaštvu BiH ustupio 800 pripremljenih predmeta koji se tiču zločina počinjenih tokom agresije na BiH. Do danas, prolijevanje krvi nevine djece ostalo je nekažnjivo.

(A.N. / Preporod.info)