Hebib: Situacija nije najbolja, brine me što smo razjedinjeni, jedino nas još veže Islamska zajednica

Prije tačno 31 godinu, 5. aprila 1992. godine, Sarajevo i njegovi građani stavljeni su pod opsadu. Tzv. vojska RS, potpomognuta službenim Beogradom, njih skoro 20.000, opkolili su grad koji je bio gotovo potpuno odsječen od ostatka svijeta. Agresor je "sijao" smrt po gradu, bacajući granate, u prosjeku njih 329 dnevno, ciljajući snajperom sve koji su bili na ulicama. Djeca, starci, trudnice...nije bilo važno. 

Bio je to tragičan uvod u 1.425 dana opsade Sarajeva. Za to vrijeme ubijeno je 11.541 osoba u gradu, među kojima i 1.600 djece, a više od 50.000 civila je bilo lakše ili teže ranjeno. Procjenjuje se da je oko 500.000 projektila ispaljeno na grad za vrijeme opsade, dok je zabilježeno da je 22. jula 1993. godine na grad ispaljeno rekordnih 3.777 projektila.

Tog petog aprila na Vrbanja mostu pale su i prve žrtve - Olga Sučić i Suada Dilberović. Ubili su ih SDS-ovi ekstremisti, oni koji su u ime ranije proglašene tzv. "Srpske Republike BiH" okrenuli cijevi prema Bosni i Hercegovini, potpomognuti bivšom JNA, u već započetoj agresiji iz Beograda. 

Tog dana kada je krenuo oružani napad na našu zemlju u razgovoru za Preporod.info prisjeća se Avdo Hebib, tadašnji pomoćnik ministra policije Republike Bosne i Hercegovine, kazavši da su prve barikade naoružanih SDS-ovih sljedbenika bile u sarajevskim naseljima Grbavica i Vraca. Hebib se prisjeća da je tada njegova prva naredba bila da se mobilizuje sva policija.  

- 5. aprila 1992. godine desio se prvi napad na Sarajevo, ali i prva oružana odbrana glavnog grada koju su pružili naši policajci, nastavnici škole, čak i djeca, njih oko 800, koji su u to vrijeme bili na obuci na Vracama. Mi smo očekivali da će se desiti nešto čim je došlo do razdvajanja srpske i naše policije. Spremali smo se za odbranu bez obzira na lažne priče pojedinaca da "neće biti rata".

Ali, nismo očekivali napad na Vracama kojeg su potpomognuti JNA organizovali neki nastavnici sa policijske škole. Napali su svoje kolege i učenike, jedan momak Samir je poginuo, ostali su zarobljeni i odvedeni na Pale.

Pregovorima i razmjenom uspjeli smo osloboditi zarobljene. Kad su došli kod mene u MUP bile su im modre ruke od vezivanja žicom, a lica modra od udaraca. Nekoliko momaka je umro od posljedica zarobljavanja. Nažalost, za taj prvi, tako grozan napad, nije podignuta niti jedna optužnica, niko nije optužen, a znaju se svi i organizatori i napadači. Koliko mi je poznato, jedan od glavnih organizatora danas je na visokoj poziciji - kaže Hebib.

Žalosti ga, što iz toga ništa nismo naučili, nismo opametili kako nam se ne bi ponovilo zlo rata. 

- Narodna poslovica kaže: "Nemojte dozvoliti da vas zmija iz jedne rupe dva puta ujede". Nas je ujedala nekoliko puta, jer smo uvijek nekim našim merhametom težili tom suživotu. Ali, ja nikada nisam za suživot sa onim ko mi pravi zlo. Tu treba biti jasan, zbog toga nam se ovo sve i danas dešava. Mi sami moramo biti dobro organizovani, odlučni da se suprotstavimo onome što nam se priprema i radi. Ako to nismo u stanju, onda nemojmo nikoga drugoga kriviti. Sami smo krivi - ističe Hebib. 

Hebib dodaje da je u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu imao velike zadatke, te da je zemlja odbranjena zahvaljujući jedinstvu i hrabrosti našeg naroda. Brine ga, što je danas to jedinstvo pokidano. 

- Samo istinom možemo da se branimo, pa ako će se ponoviti ovo zlo, da se ponovi u manjoj mjeri. Ne smijem kazati neće nam se nikada ponoviti, jer, kakva je trenutna situacija, ne očekujem ništa posebno, nikakve sreće i nikakve nafake velike. Dovedeni smo u situaciju da nam je društvo razbijeno, razbijen sistem, nemamo halke, nemamo lidera koji će da nas vodi. Umjesto da smo ujedinjeni, mi smo dobro razbijeni - priča Hebib.

Ističe kako je veliki broj ljudi razočaran u sve ono što je razbijeno, te da danas naše društvo vode pojedinci koji gledaju da dobiju svoju funkciju, opšti inetres naroda ih ne zanima.

- Pojedine samo interesuje njihov lični ego, zbog kojeg su u stanju da se klanjaju i sagnu onome koji je jučer nožem krenuo na njega, pucao na njega, sve da bi ostvario taj jedan sitni lični interes.

Pogledajmo kolika je borba bije da se formira Federalna vlada. Nikada se još desilo nije da se jednom ministru ili kandidatu za premijera prijeti ubistvom. To treba osuditi, to nije dozvoljeno, ali to je izraz jedne muke, jednoga nezadovoljstva našega naroda i stanje u kome se nalazimo - ističe Hebib.  

Hebib upozorava da je u Bosni i Hercegovini "situacija vrlo složena".  

- Sa ovim što je do sada pripremljeno i urađeno u razgovorima, situacija je vrlo složena. Aktivna je i igra međunarodne zajednice koja je velikim dijelom islamofobična i kojoj ovo muslimana ovdje ne odgovara. Ne govori Orban napamet "dva miliona muslimana u Evropi", to je priča šireg kruga. Tako da, oni svi koji sada pokušavaju razbiti i uništiti BiH za koju smo prolili krv, imaju dobru podršku sa strane, bilo sa Istoka od Putina bilo sa Zapada, a mi smo, nažalost, prepušteni sami sebi, i šta je najgore, međusobno razbijeni - upozorava Hebib. 

Ono što nas jedino veže, je, kaže, Islamska zajednica.  

- Bez obzira na sve to što su nas razjedinili, nas jedino istinski i pošteno uvezuje Islamska zajednica. Ona je jedina, i ovdje i u dijaspori, koja povezuje naš narod i kojoj narod još vjeruje. Stoga ne čudi da su ga, nakon što se oglasio naš reisul-ulema Husein-ef. Kavazović, "drvljem i kamenjem" napali, ne samo naši dušmani, već i neki naši. Osudili su izjavu reisul-uleme koji kaže "ako dođe do nevolje da ćemo morati uzeti i oružje i braniti se". To je sasvim normalno za svakog čovjeka, da se brani, ako je napadnut. Ti napadi na njega neće moći tako lahko proći. Jaka je naša Islamska zajednica, ima ona veliku podršku u pravim Bošnjacima, a oni koji ne znaju ni ko su ni šta su, neka budu ostali gdje god hoće da budu. A, ovu zemlju ima ko braniti - poručio je Hebib. 

(A.N. / Preporod.info)