Rejf Fejzić, učenik Gazi Husrev-begove medrese, ubijen u genocidu u Srebrenici

Kamenica kod Zvornika poznata je kao Dolina smrti u kojoj je otkriveno čak četrnaest sekundarnih masovnih grobnica. Nijedna od žrtava, prema riječima Amora Mašovića, koje su pronađene u Kamenici nije kompletna, svi su oni prethodno bili sahranjeni na nekoj drugoj lokaciji, potom iskopani i dovezeni u unaprijed pripremljene jame i zakopani. 

Kamenica je prije rata bila dolina života, vrijedan i radin narod krasio je ovo zvorničko mjesto, a osnovnu školu pohađalo je oko 1600 djece.

- Svi su nešto radili. Autobus je non-stop prolazio. Toga se dobro sjećam, jer je stanica bila tik iznad naše kuće. Jedva sam čekao da autobus naiđe i da neko baci pola cigare pa da ja 'ko fol' nastavim pušiti i budem veliki. Život na selu nema radno vrijeme, radilo se od zore do mraka - kaže za Preporod.info Rizah Fejzić koji je 1992. godine imao pet godina, a kojem su u ratu ubijeni otac Nazif i brat Rejf.

Otac i brat šehidi

Prisjeća se, onoliko koliko može, života u Kamenici prije rata i kaže da je svako imao svoj zadatak. Vjeruje da svaka porodica najbolje funkcioniše kada svako u toj porodici obavlja svoju domaću zadaću bez greške.

- Babo je bio domar u Osnovnoj školi u Kamenici i imao je žuti kamion kojim bi dodatno zarađivao za sve nas. Majka je nas odgajala da budemo radiše, hranila nas zdravom hranom da što prije porastemo i pomažemo u poslu. Jednom sedmično, ono što je raslo u našoj bašti i proizvode nastale iz naše male farme, nosila bi na pijacu da proda - govori Fejzić.

Od tih sredstava su se školovali njegov brat i sestra. Sestra je završila obućarsku školu u Zvorniku, a brat je išao u Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu.

- Ja sam u tom trenutku imao samo jednu domaću zadaću, a to je da se igram kamionom u pijesku. Dobro se sjećam, sestra mi ga kupila od svog džeparca - s radošću se prisjeća Fejzić života prije rata.

Njegov babo i brat su s ponosom odmah pristupili jedinicama Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Ja se toga lijepo sjećam, ističe, jer sam babu viđao u drugačijoj uniformi nego prije dok je radio kao domar u školi.

- Branili su Kamenicu koliko su mogli, nije to mala stvar, s obzirom da je grad Zvornik na samoj granici sa Srbijom. Tu je bio nesmetan protok naoružanja i ljudskih resursa za agresora. Vremenom su žene i djeca u koloni išli za Tuzlu a babo i brat su ostali kao vojnici. Nana nije mogla ići pješke zbog bolesti i godina, pa su je cijelo vrijeme štitili i nosili na leđima sve do Srebrenice. Nana je na kraju došla konvojem u Tuzlu 1995. godine a babo i brat su završili u grobnicama. Hoću reći, oni su svoju dužnost ispunili: nana je živa došla, moja majka, moja sestra i ja sa njima, dok su babo i brat šehidili. Uspjeli su i na Ovom i na Onom svijetu - kaže Fejzić.

Prefinjen karakter i ahlak

Njegov brat Rejf bio je učenik Gazi Husrev-begove medrese koju, nažalost nije uspio završiti zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu. 

- Rejf je imao jako lijep glas i volio je često učiti Kur'an naglas. Znam da je pio jaja da ima ljepši glas. Ja sam probao jednom i nikad više. Mene bi uspavljivao učenjem Kur'ana. Mijenjao bi efendije u Kamenici na namazima dok su oni bili na odmoru. Čuo sam ljude koji su mi govorili da je bio stidan i da, kad bi odgovorio na selam, obrazi bi mu se zacrvenili - govori Fejzić.

O rahmetli Rejfu piše i Alija Jusić u nedavno objavljenoj knjizi „Imami Srebrenice“. Dolaskom u Srebrenicu stavio se na raspolaganje Odboru Islamske zajednice Srebrenica.

- Raspoređen je na dužnosti imama, hatiba i muallima u džematu Potočari. Njegovi najbliži prijatelji iz medresanskih klupa svjedoče da je završio hifz Časnog Kur'ana. Nažalost, nikad nije uspio položiti ispit pred komisijom Rijaseta. Veoma mlad, lijep i golobrad, bio je drag svim generacijama. Zbog toga se istakao u radu s najmlađima, te postizao zapažene rezultate - naveo je Jusić.

Prema starijim kolegama imamima, prisjeća se Jusić, se odnosio s velikim respektom, a u radu s džematlijama bio je veoma odgovoran i vrijedan.

- Posebno se isticao u motiviranju mladih za učenje o časnoj vjeri islamu i prakticiranje u životu svega onog što nauče. Radio je to na poseban način, koji nije bio svojstven ostalim imamima. Preživjeli njegovi učenici iz mekteba svjedoče njegov prefinjeni karakter i poseban ahlak koji je krasio njegovu ličnost - istakao je Jusić

Prema jednom svjedočenju, 11. jula 1995. godine odbio je pokušaj maskiranja i prelazak za Tuzlu sa ženama, starijim i djecom.

- U suzama je govorio da mu ne treba i da će biti onako kako dragi Allah odredi. Čula sam samo da mu je jedan četnik rekao da 'ima dobar vrat' i više ga nisam vidjela - navodi svjedokinja.

Izveden je iz kampa UN-a i svirepo ubijen. Rahmetli Rejf identificiran je 2012. godine u masovnoj grobnici Kamenica i po želji njegove majke Aiše ukopan je pored svog oca Nazifa.  

Nakon agresije i gubitka supruga Nazifa i sina Rejfa majka Aiša se morala boriti da obezbjedi dostojanstven život za svoje dvoje djece. Majka je institucija, govori Fejzić, i nju ništa ne može zamjeniti. 

- Za mene je majka heroj i praktični primjer kako se izboriti sa svim nedaćama u životu. Moja majka bi meni uvijek davala neki zadatak u toku dana da ga obavim tipa da iznesem smeće, odem u prodavnicu, donesem drva. I kad sam upisao medresu, uvijek bi mi govorila da često mijenjam džamije kako bih naučio ljudima kazivati islam na različit način i da pratim kako džematlije reaguju na govor imama. Majka me odhranila, odgojila i za život spremila. Sad samo svakodnevno polažem lekcije koje sam naučio od majke i u školi – kaže na kraju Fejzić.

(Alem Dedić/Preporod.info)