Prijetnja miru u BiH nije izjava reisul-uleme Kavazovića, već bezočna šutnja Dragana Čovića

Piše: Nihad Kadić

Svoj međunarodni položaj Dragan Čović ponajprije ima zahvaliti diplomatiji Republike Hrvatske i njenom utjecaju na međunarodne zvaničnike i institucije Evropske unije. Bez toga, Čović bi ostao marginalan balkanski političar, neprimjetan.

I upravo na obzirnosti i popustljivosti bosanskohercegovačkih političara kojima je ova zemlja na srcu, da se ne zamjeraju međunarodnim zvaničnicima i njihovim stavovima kako je dogovor ključno rješenja za Bosnu i Hercegovinu, Čović je de facto cementirao davno presuđenu Herceg- Bosnu, u kojoj on ima apsolutnu vlast, mnogo veću već kraljevi i kraljice u svijetu.

Za sve druge građane i pripadnike konstitutivnih naroda u tom njegovom "carstvu" nema mjesta, pa čak ni za članove drugih političkih stranaka sa hrvatskim predznakom. Zato je mu je bilo potrebno da "smisli" HNS. U svim višedecenijskim političkim procesima uređenja i strukturiranja bosanskohercegovačkog društva njegov je HDZ uvijek išao sa maksimalističkim zahtjevima da im se osigura polovina ili trećina vlasti i budžetskih sredstava da ih troše i koriste kako hoće i gdje hoće. 

U metaforičnom prikazu to bi izgledalo kao da probosanski politički subjekti moraju pristati na matematički rezultat da su 2+3 jednako devet.

Ukoliko se pozovu na argumente, zakone i aksiome, posredstvom diplomatije R Hrvatske proglasi ih se nekooperativnim i stranom koja nije spremna pristati na kompromise. Pod tom stigmom posljednjih decenija državotvorna strana pristajali je na takvu računicu, jer, kako bi to znao reći jedan od bivših političara, a šta nam je onda alternativa ako ne pristanemo na njihove zahtjeve, odbijajući i pomisao na sukobe i međunacionalna trvenja, gazeći time i lično dostojanstvo i dostojanstvo naroda koje predstavlja.

I tako, korak po korak, stigli smo do zida.

Čoviću je ovih dana zasmetala izjava reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića koji se u jednom intervju hipotetički osvrnuo na mogućnost novih ratnih sukoba, ukoliko dođe do urušavanja državnih institucija. Ovakvu rečenicu Kavazović nije ni morao reći, takav scenarij se sam po sebi podrazumijeva, ma o kojem narodu, državi se radilo u savremenom svijetu. Ako nema državnih institucija, nastaje pravni haos, a svaki haos vodi u sukobe. Reisova izjava, dakle, potpuno je bezazlena.

Prava prijetnja po budućnost Bosne i Hercegovine i jeste, kako je to primijetio Kavazović, urušavanje državnih institucija i protagonisti tih procesa.

To Čoviću ne smeta, jer je blokadama i ucjenama upravo on i njegov HDZ zaustavio normalno funkcioniranje državnih institucija. U vrijeme agresije na Ukrajinu i opća histerija srpskih nacionalista na Balkanu, sudeći po Čovićevoj šutnji, uopće nisu problem. To što rukovodstvo manjeg bosanskohercegovačkog entiteta RS prisustvuje sjednicama ruske Dume, za Čovića, također, nije nikakva prijetnja.

Porast radikalnih grupa i njihovog aktivizma na Balkanu i u Bosni i Hercegovini sudeći prema njegovim javno iznesenim stavovima, kao da i ne postoji. On problem vidi u rečenici koju svi znaju, a izgovorio je potpuno hipotetički reisul-ulema Kavazović.

Zato bi cjelokupna međunarodna zajednica trebala ozbiljno pristupiti neodgovornoj šutnji Dragan Čovića i posljedicama koje proizilaze iz njegove šutnje u pogledu jačanja radikalizma u Bosni i Hercegovini i odmah ga oštro osuditi što na taj način doprinosi pripremi oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini.

U svrhu očuvanja mira i dopuštanja zaustavljivog ambijenta i ozbiljne i zabrinjavajuće šutnje Dragana Čovića za ponašanje navijačkih skupina u Bosanskoj Dubici, neometanog djelovanja radikalnih formacija na prostoru RS kao što su "Noćni vukovi" i učestvovanja političara iz BiH i njihovog svrstavnja na stranu Rusije u agresiji na nezavisnu državu Ukrajinu, ne mogu proći bez oštrih osuda međunarodne zajednice.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.

(Preporod.info)