Sedin Salić za Anadoliju: Ništa nas nije moglo pripremiti na ono što smo zatekli

^{Senad Strukan (GSS Sarajevo) i Sedin Salić na ruševinama u Antakiji}

Novinar Media centra Islamske zajednice u BiH i portala Preporod.info Sedin Salić nekoliko je dana boravio u zemljotresom pogođenim područjima u gradu Antakiji, u pokrajini Hataj, gdje je pratio spasilačke akcije koje su na tom području provodili pripadnici Gorske službe spašavanja (GSS) Federacije BiH.

Kako je u razgovoru za Anadoliju istakao, turske vlasti su im na granici osigurale policijsku pratnju do kraja, kako bi što prije stigli a putem su išli da bi bili nezavisni s vozilima, vlastitom opremom za rad, šatorima, hranom...

Do zadnjeg dana nisu znali u koji tačno grad idu, a AFAD ih je rasporedio u Antakiju.

- Stalno sam nastojao pratiti kakvo je stanje na svim lokacijama kako bih bio spreman za izvještaje. Kada su spasioci saznali da je u pitanju Antakija u Hataju pomislili su, kao i ja, da idemo na lakše pogođeni prostor, pogotovo što je i na mapi na rubu prostora označenog crvenom bojom. Ništa nas nije moglo pripremiti na ono što smo zatekli. Do tog momenta je svima najteži bio osjećaj da kasnimo, da ljudi svakog trena umiru i znali smo da je svaka sekunda važna. Nakon toga je taj osjećaj porastao jer smo tek tada shvatili koliko prostora treba pretražiti i kolike su, ustvari, razmjere razaranja - prepričava Salić za Anadoliju.

Mala BiH pomaže višemilionskoj zemlji

Prisjeća se da su ovi timovi bili prvi spasioci u sektoru na koji su raspoređeni. Tamo su zatekli grupe dobrovoljaca koji pretražuju i osluškuju prostor kako znaju, ali dolazak obučenih i uniformisanih profesionalaca s potražnim psima im je ulio dodatnu nadu.

- Ponos na moj narod koji sam tada osjećao je nemjerljiv. Mala Bosna i Hercegovina je došla višemilionskoj Turskoj pomoći, a tek tada smo shvatili da taj dolazak nije simbolična pomoć. Emotivni usponi i padovi su bili vjerovatno najteži. Kada GSS dobije zadatak entuzijazam i nada počinje rasti. Spasiteljice i spasioci su u stanju nositi se s tim, a nada da je neko živ i da mu možeš pomoći je nešto što im daje snagu. Istu tu nadu sam i ja na svakom mjestu osjećao. Što se više nadaš, teži je pad kada se utvrdi da žrtva nije preživjela. S tim se teško nositi - kazao je Salić.

Smatra da spasilačkim ekipama treba omogućiti da djeluju brže i efikasnije jer su bili u stanju spasiti puno više žrtava. Ističe da su ih na svakom terenu lokalne ekipe prepoznale kao vrhunske profesionalace, jer su vidjeli koliko su sposobni.

- Prepuštali su im da vode akcije i svaki put su, uz korištenje potražnih pasa, došli do žrtve, žive ili mrtve. Ponosan sam na njih jer se na njih oslonila i Turska, a i mi u domovini se oslanjamo kad god treba. A kada ne treba, oni su postrani, zanemareni. Ponosan sam na naš narod i Bosnu i Hercegovinu, ali moramo bolje prepoznavati prioritete - poručio je Salić.

Pohvalio je organizovanost naroda Turske i priznao da su pod utiscima srčanog dočeka na svakom mjestu gdje su govorili da su iz Bosne i Hercegovine.

(Preporod.info)