El-Fitnetu - smutnja, pomutnja i intriga u okviru pojedinca

Piše: Mustafa Spahić

Ima ljudi koji se Allahu klanjaju i robuju samo formalno i na riječima, ali bez pravog uvjerenja - itikada. Ako ga prati sreća i dobro, on je smiren i zadovoljan, a ako ga zadesi i padne u bilo kakav izazov, ispit, neugodnost i nesreću, vraća se svome nevjerstvu, pa tako izgubi i Ovaj i Onaj svijet. To je, uistinu, zbiljski i očiti gubitak i zabluda. On se, pored i mimo Allaha klanja i moli onome koji od njega ne može nikakvu štetu otkloniti, niti može bilo kakvu korist pribaviti. To je zbilja velika i daleka zabluda. Moli se, klanja i robuje onome čije će mu klanjanje prije nauditi nego od koristi biti. O, loša li i opasna zaštitnika i zlog li druga. (Hadždž, 11-13)

Hasan el-Basri je davno kazao: "Vjere ima u ljudima, ali uvjerenja nema, forma se uvećava, ali sadržaj curi i umanjuje se." Za vjernike nema većeg ličnog pitanja i izazova. Kako mogu tako i toliko griješiti i razna zla činiti, a stalno govoriti i ponavljati, čak i tvrditi da u Boga vjeruju? Sa stajališta formalne logike to su nepomirljive aporije i antinomije. Platon pokušava da tu opasnu razrokost shvati i razjasni sa sudom i ocjenom da ima ljudi koji vjeruju u Boga, ali ne vjeruju u ahiret - eshaton, u budući, obećani, bolji svijet i odgovornost i polaganje računa pred Stvoriteljem.

Takvi ljudi, po pravilu, sumnjaju i da je Bog izvor nafake. Njihovo ponašanje i djelovanje na dunjaluku, po rezultatima i posljedicama, jer misle da vjeruju u Boga pa mogu raditi i griješiti šta god pomisle, može biti opasnije i krvoločnije od ateista, nihilista i sekularista. To su beskrajno opasni i zli ljudi, jer njihova srca su fitnom ispunjena.

Pa šta znači riječ fitna: arapska riječ fitnetun prenesena i prevedena na bosanski jezik, ovisno od konteksta, sadržaja i smisla rečenice može značiti: smutnja, pomutnja, mamljenje, navođenje, zavođenje, draž, čar, zabluda, uznemirenje, uzrujanje, nesigurnost, nesreća, zloba, ludost, bezumlje, sramota, intriga, grijeh, skandal, bolest, kada se spusti u srce nevjerovanje. A u međuljudskim odnosima i relacijama fitna označava: klevetu i panjkanje nekoga, zavadu i neslogu, pobunu i nerede, zlodjelo i zločin te izazivanje građanskih unutrašnjih ili vanjskih međudržavnih i međunarodnih sukoba.

Teško je u arapskom jeziku naći drugu riječ od riječi fitnetun koja konotira i sadrži više negativnih, izazovnih i opasnih značenja na pojedinačnom planu - ličnost, na posebnom planu - grupa i na općem planu - društvo i zajednica. Kada se na pojedinačnom planu fitna spusti u ljudsko srce i kada blokira čovjeka da vjeruje da je Allah izvor nafake, onda će čovjek po navođenju i zavođenju prokletog šejtana učiniti da on kršeći i prelazeći sve granice, uzuse, norme, pravila i zakone da, ne samo sebi nego i svojim potomcima osigura imetak i sredstva u nedogled i zanavijek.

Da se tako ponaša postoje dva neotklonjiva razloga - pošto ne vjeruje ko je izvor nafake šejtan ga neprestano zastrašuje siromaštvom, bijedom i glađu i on do besvijesti gomila materijalne stvari.

Pošto ga je oslobodio da vjeruje u ahiret, u povratak Gospodaru i odgovornost i polaganje računa pred Njim i u Njegovu nagradu i kaznu, on se ponaša logikom - čovjek sam i ništa ljudsko nije mi strano. Istu logiku i kôd svijesti pokušat će slijediti i na Dan sviđanja računa i obračuna: "Iako će jedni druge vidjeti i gledati nepopravljivi i perverzni grešnik će poželjeti da se patnje i kazne toga Dana iskupi i spasi zamjenom i trgovinom i sinovima svojim, i ženom svojom i bratom svojim, i svom porodicom svojom koja ga štiti i koja mu utočište i skrovište pruža i svima na Zemlji što ih ima - samo da sebe izbavi i spasi. Nikada!" (Mearidž, 11-15)

"A kada nastupi i dođe glas zaglušujući i zastrašujući, na dan kada će čovjek od svoga brata bježati i od majke i od oca svoga, i od druge svoje i od sinova svojih! Toga Dana će svaki čovjek samo o sebi brinuti! Neka lica toga Dana bit će blistava, ozarena, nasmijana, radosna i vesela, a na nekim licima toga Dana bit će prašina, prekrivat će ih tama i tmina. To su zbilja kjafiri - prekrivači i pokrivači Istine, nevjernici, razvratnici." (Abese, 33-42)

Ima situacija na dunjaluku koje išarete i navješćuju ovakve slike, događaje i ponašanja. Na "Sarajevskom procesu" 1983. godine na pitanje sudije jednom svjedoku - Eto ti si musliman, ozbiljan, pobožan i odgovoran čovjek, pa šta je tebe opredijelilo i odredilo da budeš svjedok protiv rahmetli Derviša Đurđevića - on je kao iz topa, bez trunke razmišljanja odgovorio - Druže sudija bilo me je strah za sebe - a sudija je trijumfalno nastavio šta za njega, svjedok je uzvratio - Prvo sam mislio na sebe i svoju kožu. Za mene je to bio najkompletniji i najautentičniji iskaz u kakvom su nesigurnosnom i zastrašujućem ambijentu svjedoci davali iskaze.

To mi nije bilo šokantno iznenađenje jer sam iz literature preko djela: Solženjicina, Varlamova, Orwela, Cibulskog, Kestlera, Karla Štajnera i drugih autora čitao i znao da su majke svjedočile protiv kćeri i sinova, djeca protiv roditelja, braća i sestre jedni protiv drugih, muževi protiv žena i žene protiv muževa, prijatelji protiv prijatelja, drugovi protiv drugova i da se takvo svjedočenje smatralo najvećim patriotizmom, domoljubljem, moralnim činom i vrijednošću i klasnom osvješćenošću. Ma šta ko mislio o Titu i njegovom režimu on nije išao do tih granica da traži da djeca svjedoče protiv roditelja i roditelji protiv djece. To je zastrašujući totalitarizam i užasni fitneluk kao predvorje Džehennema pred Sudnji dan.

Ko god kao svjedok u totalitarnom sistemu prvo misli na spas sebe i svoje kože, on će biti svjedok protiv optuženog pa i da zna da je potpuno nevin i čist i bez obzira kolika je to sramota i grehota. Totalitarizam optuženog ubija, a svjedoka moralno razara i rastače. Kada se onima koji se ne obaziru na ahiret, moral i nafaku kaže kako možete biti članovi u toliko nadzornih odbora i uzimati honorare, a imate svoj posao i platu, oni kažu to nam pozitivni zakon omogućava.

Evo šta kaže Kur’an: "Kada čovjeka zadesi kakva šteta i nevolja, nama se obraća i moli, a kada mu Mi poslije blagodati podarimo on priča: ‘Ovo mi je dato zato što sam to zaslužio.' Ne, nije tako. To je samo fitna - smutnja, pomutnja, ali većina njih ne zna." (Zumer, 49)

Nije moralno sve što nam ljudski zakon odobrava.

(Objavljeno u štampanom izdanju Preporoda)