Prof. dr. Almir Fatić: Pismo iz Ankare i moj odgovor

PIše: Prof. dr. Almir Fatić

Danas dobih jedno vrlo zanimljivo i neobično pismo iz Ankare i veliko mi je zadovoljstvo da ga našoj javnosti u cijelosti prenesem. Poslala ga je naša studentica mr. Emina Ćeman Kiremitci koja već duže vrijeme živi u Ankari u Turskoj.

"Poštovani profesore, esselamu alejkum,

Brat mi je rekao da ste razgovarali i da vam je prenio neke moje ideje, pa sam htjela da i ja napišem nekoliko rečenica šta sam i kako razmišljala.

Prvo, htjela sam da kažem da sam već nekoliko mjeseci u dilemi kojim putem da krenem kad je riječ o disertaciji. Sa jedne strane, imam jednog profesora koji smatra da bih trebala ići sa nekim od ranih mufessira, da na klasičan način obradim njegovu metodologiju, itd, dok s druge strane, imam profesora koji misli da bi bilo najbolje da pišem o tefsirskim aktivnostima u Bosni, jer, kako on kaže - mi ovdje u Turskoj ne znamo šta se piše i radi u Bosni.

Našla sam se između ta dva prijedloga - rad sa klasičnim tefsirom nikada nije pogreška, ali mi se ne čini da ću doprinijeti išta bitno s time. Rad o bosanskim tefsirskim aktivnostima mi je od početka bio u glavi i srcu (ja sam na ovaj program i krenula s ciljem kako bih pokrila prazninu koja postoji između Bosne i Turske, odnosno kako bih barem malo doprinijela u tome da se čuje o nasim razmišljanjima i promišljanjima). Međutim, suho pisanje o tome ko je šta od naših ljudi pisao prosto nema smisla i nedovoljno je za doktorske disertacije.

Trebala mi je neka unikatna teza.

Sve je počelo od Pruščakove idžazetname, koji nabraja svoje šejhove - a koju rahmetli prof. Karčić analizira i kaže: Hidžaz – Irak – Ma verau'n'nehr – Anadolija, to je put kojim je islamsko znanje došlo u Bosnu.

Tada sam pomislila koliko se poslije Osmanlija u Bosni promijenila paradigma po pitanju te silsile. Odjednom, naši ljudi više ne idu u Istanbul, nego u Irak, Kairo i zaljevske zemlje. To su nove silsile koje nužno ne pretpostavljaju više hanefijsko-maturidijsku liniju.

Postavlja se pitanje da li su te nove silsile donijele neke nove "začine" u našu teologiju? (Ako ćemo analizirati - većina kadra Gazi Husrev-begove medrese do unazad deset do 15 godina su bili profesori koji su diplomirali u arapskom svijetu, skoro sve muftije su do skora bili Azharovci itd...)

Prvi naš postosmanlijski alim koji je svoje obrazovanje stekao u Bosni (bivšoj Jugoslaviji) jeste akademik Enes Karić i prosto je nemoguće ne uvidjeti koliko je on nespecifičan muslimanski mislilac. Razlog tome vidim u njegovom bosanskom obrazovanju i stasavanju u našem podneblju.

U vašem radu "Razvoj nauke tumačenja Kur'ana u BiH u XX stoljeću s izabranom bibliografijom" sam pročitala prognozu koju vam je prof. Karić iznio na postdiplomskom studiju, kada je rekao da će se u skorijoj budućnosti u Bosni početi javljati škole tefsira, fikha, hadisa...

Ja mislim da mi sada možemo iznijeti tezu da je se bosanska škola tefsira počela rađati.

Meni je trebalo da se odmaknem iz Bosne, da pogledam izvana na ono što mi imamo, kako bih uočila neke naše specifikume. Turci su trenutno rastrzani između rigidnih tumačenja nekih (sufijskih/selefijskih) džemata i potpuno racionalističkih neomutezilijskih profesora.

Kao i svaki društveni domen, i ilahiyat je ovdje jako živa i uzburkana oblast. Sa jedne strane to je dobro, jer oni jako puno rade i imaju objavljenih fantastičnih radova sa kojima ulaze u trenutni top muslimanskih intelektualnih aktivnosti. Međutim, ono sto poništava mnoge dobre aktivnosti jeste tahammülsüzlük, netolerancija između dvije grupe, toliko da ove neomutezilije bivaju prisiljeni napustiti zemlju (slučaj Mustafa Ozturk, Omer Ozsoy, itd).

Vjerujte da su naše tefsirske aktivnosti jedan pravi svježi dah, koliko se god u Bosni nekada činilo da je sve učmalo, naš ilahiyat itekako ima smisla.

Dakle, svoja trenutna promišljanja i teze bih mogla taksativno nabrojati na slijedeći način:

1. Kad je riječ o tefsirskom usulu, tj. metodologiji i "optužbama" na račun tefsira kao nauke koja nema svoju metodologiju, smatram da univerzalna tefsirska metodologija nije izgledna stvar, te da su moguće jedino "lokalne metodologije/lokalni tefsiri" - pod time podrazumijevam kur'anska tumačenja koja su nužno obojena socio-kulturalnim okvirom unutar kojeg su ponikla.

Ono što slijedi iz toga jeste činjenica da tefsir jednog podneblja/naroda ne predstavlja nužno naočale kroz koje Kur'an treba da promatra musliman koji živi u drugoj kulturi (kada vi ili Karić tefsireći neku suru spomenete filozofsku misao Hansa Kunga ili poeziju Nikole Šopa - mi to možemo podnijeti i smjestiti u svoj duhovni svijet. Međutim jedan Pakistanac to ne može).

2. Teza o lokalnoj tefsirskoj metodologiji se naslanja na misao o postojanju kulturalnih zona islamskog svijeta. Odnosno, školu bosanskog tefsira bi trebalo temeljiti na "Islamskoj tradiciji Bošnjaka" (koju je definisao prof. Karčić), i onoga što ste vi pisali pod naslovom "Neke važnije napomene o proučavanju islama u BiH".

3. Ako prihvatimo činjenicu da svaka naučna disciplina/naučna škola prolaze kroz tri faze: 1. Priprema, 2. Formiranje okvira i 3. Produkcija - vjerujem da mi sada možemo govoriti barem o drugoj fazi kad je riječ o bosanskoj školi tefsira.

Karić je prelazna granica između alima koji su svoje znanje/svoju duhovnost stekli van Bosne i alima koji su autohtoni naši tumači Kur'ana. Vi pripadate drugoj generaciji, a vaš tefsir kratkih sura je ono što mi daje hrabrost i nadu da postoji način da dokažem ove svoje teze. Da nema toga, ne bih mogla govoriti o ovome. Vaša tefsirska metodologija je prvi korak u treću fazu.

4. Ako prihvatimo do sada nabrojane teze kao nešto o čemu se može razgovarati, ponudila bih tri glavne karakteristike bosanske škole tefsira (onako kako sam mogla do sada uvidjeti):

a) Tefsirska eklektičnost – pod time podrazumijevam pristup koji se ne drži ni jedne rigidne paradigme, već stvara višestruke teorije, kako bi se stekao uvid u fenomen. Ovdje se pretpostavlja da se traženje istine ne iscrpljuje ni u jednom sistemu mišljenja. Prema tome, bosanska škola tefsira nije ograničena samo na islamsko-vjerski sistem mišljenja, ona uzima u obzir i filozofsko-umjetnički sistem promišljanja svijeta.

b) Inkluzivnost – ovdje podrazumijevam dijalog koji bosanska škola tefsira vodi sa mufessirima prošlosti, kao i mufessirima sadašnjosti; sa tradicionalistima, kao i sa racionalistima; sa selefijama, kao i sa sufijama; sa velikanima klasične islamske misli, ali u isto vrijeme osluškuje i to šta su nemuslimani imali reći o islamu.

c) Koherentnost kur'anskog teksta – staro načelo koje podrazumijeva naglašavanje "munasebat beyne'l-ayat" je jako važno za bosansku školu tefsira, pri čemu se vodi računa o odnosima koje među sobom imaju ajeti, sure ali i pojedini termini. Time se ostvaruje uvid u jedan fenomenološki svijet Kur'anskog weltenschaunga.

Hvala vam, profesore, što ste pročitali ovako dug mail. Ovo sam iz glave i srca prelila onako kako se trenutno nalazi - u magli. Meni bi puno značio feedback od vas sa odgovorima na pitanja: da li ovo o čemu pričam uopšte ima smisla i još važnije: da li je metodološki dokazivo?

Ako ima ikakvog smisla, ja ću se ako Bog da dati na ovo. Time bih, sa jedne strane Turke upoznala sa našim tefsirom, a sa druge strane - ako Bog dragi dadne pameti i feraseta, možda biti u mogućnosti da prva postavim metodološki okvir unutar kojeg se rađa naša tefsirska škola!

U svakom slučaju, svakako bih voljela doći do vas kada, preko ljeta, budem dolazila u Bosnu da pričamo o ovim temama.

Za kraj, evo u attachmentu šaljem slikovit odgovor na pitanje šta je "bosanska škola tefsira":

Vi idete da promovišete svoj tefsir koji je jedan apsolutno ehli-sunnetski, maturidijski tefsir. Sa sobom vodite profesora filozofije koji u svakoj drugoj rečenici citira stihove naših bosanskih nemuslimana. Pored svega toga izražavate zadovoljnost što je promocija tefsira pala na dan najvećeg hrišćanskog blagdana! To ima samo u Bosni!

Mahsus selam

Mr. Emina Ćeman Kiremitci

Es-Selamu alejkum, poštovana kolegice mr. Emina,

Ovo pismo je više od pisma i predstavlja jednu malu koncept studiju društvenog, kulturnog i vjerskog života u Bosni posmatranog iz nama drage Turske. U užem smislu riječi, pismo izražava pregled tefsirske nauke i njenih disciplina koje se razvijaju na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu i drugim našim islamskim fakultetima u Bosni i izvan nje.

Nadam se da mi ne zamjeriš što ovo tvoje pismo javno obznanjujem i što dajem javni odgovor, jednostavno ono to zaslužuje.

Drago mi je da nastavljaš svoj istraživačko-studijski rad na ilahiyatu u Ankari i da se opredjeljuješ za prezentaciju modernih tefsirskih sadržaja unutar naše Bosne i Hercegovine, tj. modernog ili savremenog bosanskog tefsira.

Tvoja argumentacija je sasvim razložna da je jedna takva studija u formi doktorske disertacije moguća, metodološki opravdana te da će biti višestruko značajna, i za nas i za vjersku i kulturnu javnost u Republici Turskoj. Drago mi je da na tefsir gledaš šire i da sasvim lucidno primjećuješ specifičnosti savremenog bosanskog tefsira. Imaš moju punu podršku i kao kolege i kao rukovodioca Katedre za tefsir na FIN-u. Bit će mi zadovoljstvo da nastavimo razgovor.

Mahsus selam!

Prof. dr. Almir Fatić

Sarajevo, 17. januar 2023.

(Preporod.info)