Idoli našeg vremena

Piše: Muhamed Velić

Jedna od osnovnih definicija nepravde iliti zuluma jeste postaviti stvari na mjesto koje im ne pripada. Ili, pak, nekom biću, predmetu, mjestu ili pojavi davati atribuciju koja im ne pripada ili ne dolikuje. Naravno, postoje i druge definicije, koje kažu da je zulum ili nepravda oduzimanje ili uzurpacija nečijih prava, ugnjetavanje slabih i nezaštićenih itd. No, sve ove potonje se izvode iz ove prve, koju smo na početku kao takvu naveli.

U Kur'anu se ukazuje na nepravdu baš u ovom smislu, koja bi bila nepravda nulte kategorije, a koja govori i oštro osuđuje svaki pokušaj da se uz Boga postavi ili uzdigne bilo ko iliti bilo što - kao simbol takve moći, divljenja, obraćanja, strahopoštovanja i obožavanja. Pa, tako u Kur'anu zatičemo i ove riječi: "Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: 'O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.'" (Lukman, 13.) Taj termin u Kur'anu je upotrijebljen u formi i smislu širka - najvećega i neoprostivoga grijeha, sa kojim nepravda izravno korespondira, kao sa svojom prvom adresom. Da, doista je širk najveća nepravda - odjekuju Lukmanove riječi u ehu hijeropovijesti.

Čujemo ih i vidimo i danas kako, kao upozorenje, u raskoši aktuelnosti permanentno blinkaju, da hudog čovjeka današnjice ne proguta i ne usisa upravo taj vrtlog sadašnje banalizacije svetih upozorenja i zabrana. Dakako, čovjek treba da živi svoj život oprezno, ne prekruto i ne prekomforno, da ne podliježe euforiji i zahtjevu mase, već se treba rukovoditi principima selekcije u sveobuhvatnoj slici svijeta.

Da pređemo na konkretne primjere!

Upravo je završilo Svjetsko prvenstvo u fudbalu u Kataru. Ljubitelji ove najvažnije sporedne stvari na svijetu ili, pak, najpopularnije igre, a sjetimo se da je svaki čovjek - homo ludens, biće igre, mogli su uživati u vrhunskim mečevima, kao što je i samo Prvenstvo bilo spektakularno.

Katar, ta mala, a imućna zemlja, pokazao je da može odgovoriti i najvećim zahtjevima fudbalskoga svijeta.

No, igra nije čisto antropološki fenomen, kao što tvrdi Nijemac Eugen Fink, filozof igre, već tu postoji momenat kosmičke igre. To je ono u igri, pored fizičkog zahtjeva i nadmetanja, vrijedno pažnje. Ali, primjetno je da se taj smisao igre gubi kada ljudi igru, npr. fudbal u ovom slučaju, dižu na nivo religije, dajući joj ulogu i smisao koji joj ne pripada. Neki ljudi upravo fudbal stavljaju na pijedastal religioznog, vrijeme gledanja i igranja samih utakmica doživljavaju i proživljavaju kao najdublje religiozne trenutke, a same fudbalere smatraju božanstvima ili, pak, idolima.

Pogledajmo npr. doček reprezentacije Argentine, nakon osvajanja šampionskog trofeja u Kataru, ljudi su egzaltirani i u ekstazi, a pojedinim fudbalerima se bukvalno klanjaju, kao što je npr. Leo Messi. Fudbaleri su idoli ovog vremena. Oni nisu samo idoli tinejdžerima, koji se nalaze na posterima u njihovim sobama, oni su bukvalno idoli, kojima neki (mnogi) ljudi pripisuju božanske atribute.

Drugi primjer lika kojem isto tako pripisuju transcedentne atribute je Djed Mraz.

Da ne ulazimo sada u religijsku pripadnost, aludirajući na to da Djed Mraz korespondira sa likom sv. Nikole u kršćanskoj tradiciji, no, ipak ne možemo zanemariti njegovu vjersku konotaciju, jer Djed Mraz nije samo novogodišnja maskota, kako nas žele uvjeriti tobožnji tumači svijeta u kojem živimo.

Djedu Mrazu djeca, posebno ona obespravljena i ona koja nemaju ista prava, šanse i mogućnosti, kako to imaju djeca bogatih roditelja, pišu pisma i mole se za pomoć, da dobiju nešto što im treba, da im ozdravi bolesna majka ili braco, da ne bude gladnih, da ne bude rata itd. I onda se Djeda Mraz magično spušta s neba u "nebeskim kočijama" da ispuni dječije želje.

Pogledajmo samo Coca-Coline reklame, one su najbolji dokaz tog čarobnog banaliziranja onoga što nam sa svetih stranica dolazi kao jasno upozorenje.

Njegova komercijalizirana verzija, ili u ovom podneblju socijalistička verzija, također je idol, predstavlja se kao božanstvo, dakle. Interesantno je i da brojni kršćani smatraju, na primjer, da ta komercijalizirana i iskarikirana verzija njihovog sveca, apsolutno nije u skladu sa kršćanskom tradicijom.

Primjera ove vrste u današnjem svijetu je na pretek, pored ova dva - tu su i politički idoli, muzički i mnogi drugi koji ukazuju na rizik opasnosti gubitka smisla postojanja.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.