Nemoguće li je?

Piše: Elvir Musić

Veliki učenjaci u svojim djelima učenike za koje su ta djela pisali i čitaoce kojima se posreći da te retke mudrosnoga veza pročitaju nerijetko upozoravaju na pogubnost navike i stanja sviknutosti na neko stanje ili neku sredinu koja odiše duhovnom posebnošću. Vođeni spoznajom o pogubnosti sviknutosti na okružje od posebnog duhovnog značaja, preporučivali su nenastanjivanje u Mekki onima koji u tom gradu nisu rođeni. Jer, pojašnjavali su, čovjek se začas navikne na Ka'bu pa s vremenom počinje gubiti osjećaj za njenu duhovnu posebnost i ostaje bez duhovnog ushita koji bi ga trebao poticati da na putovanju prema duhovnoj potpunosti učini korak dalje, odnosno nastavi samo putovanje.

Ovih dana, živeći stanje koje trenutno žive stanovnici ove prelijepe zemlje, razmišljam upravo o mudrim mislima velikih učenjaka o pogubnosti sviknutosti. Ali, ovaj put na stanje. Naše stanje. Stanje koje živimo i koje nas je uokovilo u svoje granice, a da toga nismo ni svjesni. Štaviše, svakodnevno napominjemo da sa svakim novim životnim korakom činimo i korak naprijed, prema razvoju, prema boljitku, prema napretku, a da to ipak nije tako pokazuje nam i dokazuje stanje u kojem smo zatočeni, a da toga nismo ni svjesni.

Osvrnemo li se oko sebe uvidjet ćemo da se već pozadugo vrtimo ukrug, uvjereni da nam je dovoljno i samo kretanje. Uvidjet ćemo da nam je na trenutke budućnost nejasna, da nas svako malo pohode opravdani ili neopravdani strahovi i da zebimo pred svakom novom krizom koja nas zadesi, a zadešavaju nas. Mislimo da nam svaka nova kriza donosi novo iskustvo i da smo je u stanju riješiti kao što smo riješili i one prije nje, ali... Zašto uopšte pristajemo na činjenicu da smo podložni krizama? Šta nam je činiti da postojeće stanje promijenimo, krenemo naprijed i neutraliziramo potencijale bez kojih se krize ne bi ni mogle javljati?

Odgovor je vrlo jednostavan: Moramo početi mijenjati paradigme i perspektive. Moramo promijeniti način na koji funkcionišemo, misleći da je to najbolji način djelovanja. Paradigme možemo početi mijenjati tako što ćemo snazi imaginacije dozvoliti da nas povede u budućnost koja se nalazi pred nama i do koje možemo stići temeljitijim pristupom procesima bitnim za stizanje do te svijetle budućnosti. Moramo se vinuti iznad sebe trenutnih ka sebi budućima, zamisliti stanje u kojem želimo sresti sebe buduće i potom početi s pripremanjem dugoročnih strategija koje do nas budućih vode. Da li bismo budućnost mogli zamisliti ovako:

Bosna i Hercegovina, novembar 2042.

Dvadesetogodišnja strategija poljoprivrednog razvoja Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva koja je uključivala raspodjelu poljoprivrednih poticaja u iznosu od 30% razlike javnih prihoda kojih je prikupljeno više u odnosu na prethodnu godinu. Pošumljavanje hrastovih šuma je šumske napasnike zadržalo unutar šuma pa su smanjene i štete na poljoprivrednim usjevima, a mljekarstvo je ostvarilo značajan napredak pa mliječni proizvodi "Made in Bosnia and Herzegovina" postaju prepoznatljivi na evropskom tržištu.

Na Nišićkoj visoravni je u saradnji s Evropskom investicijskom bankom i Islamskom razvojnom bankom, te u saradnji s vodećim evropskim i svjetskim univerzitetima sagrađen naučno-istraživački kompleks u kojem studenti iz cijelog svijeta provode istraživačke semestre i postaju ambasadori prirodnih ljepota i glasnici naučnog razvoja Bosne i Hercegovine.

Medresa na engleskom jeziku u Sarajevu je dobila priznanje od vodećih evropskih univerziteta na kojim je diplomirala prva generacija maturanata.

Bosanskohercegovačka mirotvorna diplomatija je prepoznata kao značajan sudionik procesa koji vode ka jačanju mira na globalnom nivou, a sve je počelo kada je Predsjedništvo BiH pozvalo sukobljene strane u Sarajevo kao neovisno područje između Istoka i Zapada, područje koje je proživjelo sve ono što proživljavaju stanovnici teritorija kojim gazduju sukobljene strane.

No, vratimo se u novembar 2022.

Meni je budućnost koju sam u prethodnim recima opisao lijepa. Mislim da nije ni neostvariva. Naravno da jeste. Samo je bitno da konačno počnemo realnost sagledavati izvan okvira trenutnog stanja i pripremati dugoročne strategije.  

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.