Ja sam bolji od njega

Piše: dr. Sead Seljubac

Bismillah, ve-l-hamdu lillah, ve selamun ala resulillah.

Dvanaesti ajet sure A'raf nudi nam kratki dijalog između Uzvišenog Stvoritelja i prokletog Iblisa:

"Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?" - upita On. - "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače" - odgovori on. (A'rāf, 12)

Kroz ovaj odnos Iblisa prema Ademu, a.s. iznosi nam se očiti primjer pogrešne procjene samoga sebe i drugoga. Na zahtjev Svemoćnoga da iskaže poštovanje prema biću koje je On Rukom Svojom stvorio i potencijal posjedovanja znanja i spoznaje mu darovao, Iblis odbija izvršiti naređenje Gospodara smatrajući sebe vrijednijim od Adema, a svoje vrednovanje je bazirao na porijeklu …" Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače" - rekao je. "Vatra je prefinjena svjetlosna supstanca dok je ilovača gruba i mračna, pa je, prema tome, vatra bolja od ilovače - mislio je. Pogriješio je, prokletnik, kada je napravio opasku o vrijednosti s obzirom na materijal od kojeg je sastavljen i počelo od kojeg je nastao." (Kaže se u Ruhul-bejanu)

U djelu Akamul-merdžan stoji:

"Znaj da je ovo poređenje, koje navodi Iblis, samo zbog njegove potrebe da raspravlja a, ustvari, da učini Ademu sedždu spriječile su ga njegova oholost, nevjerovanje, otpor i zavidnost. Osim toga i poređenje koje je naveo je neosnovano. Ustvrdio je da je on bolji od Adema jer je stvoren od vatre a onaj od zemlje, iz čega proizilazi da nije ispravno da se on pokori nekome ko je niži od njega. Ovo je pogrešna postavka. Višestruko… (…)"

Pouka koju možemo uzeti iz ovog primjera je sljedeća: Nužno je odbraniti se od utjecaja samodopadljivosti u nama koja se javlja najviše onda kada o sebi imamo idealni sliku, a neko nam tu sliku hoće srušiti. Taština nam tada dođe kao obrambeni mehanizam. Kad dođe do određenog suočavanja te lažne slike o sebi i svojim stavovima, s okolinom, osjećamo se ugroženo. Lažnu sliku želimo zaštiti i javlja se taština. A ona je jako opasna. Hazreti Alija, r.a., je rekao: "Od umišljenosti nema groznije usamljenosti."

Odatle je razumljivo što je Poslanik, s.a.v.s., govoreći o atributima razumnog čovjeka, rekao: "Smatra golemim malehna dobročinstva koja čine drugi a svoja dobra djela smatra malim."

Tvrdi se da je imam-i Sadik rekao: "Iblis, Božije prokletstvo nad njim, je svojoj armiji kazao: ‘Kada uspijem kod čovjeka postići tri stvari tada se ne plašim za njegova djela, jer znam da mu neće biti primljena: kada svoja djela smatra golemim, kada zaboravi svoje grijehe i kada se umisli.'"

Uzvišeni Allah, vezano za Iblisovu tvrdnju da je bolji od Adema, veli: "E, izlazi onda iz Dženneta! - reče On - proklet da si! Moje prokletstvo će te do Sudnjega dana pratiti!" (Sad, 77-78) U ovom ajetu se skreće pažnja na činjenicu da je Uzvišeni Allah Iblisa protjerao iz Dženneta, ne samo zbog grijeha koji je učinio odbivši učiniti sedždu Ademu, nego radi njegove oholosti koju je pokazao.

Pejgamber nam poručuje:

"Allah mi je objavio da budete ponizni tako da se niko ne uzdiže nad drugim i da niko ne čini nepravdu drugome." (Muslim, br. 5109., i Ebu Davud, br. 4250.)

U svojoj čuvenoj Mesneviji (I/3397 - 3404) hazreti Rumi kaže:

Prvi koji je postupio po analogiji

Po svjetlu Kur'ana bio je Iblis.

Rekao je: "Bez sumnje je vatra bolja od zemlje!

Ja sam stvoren od vatre, a on, čovjek, je stvoren od crne zemlje."

Reče Allah: "Ko te je odvratio da sedždu ne učiniš, kad sam ti to naredio?"

Iblis reče: "Ja sam od njeg bolji. Mene si stvorio od vatre, a njega si stvorio od zemlje."

Allah je rekao: Nema ponosa s rodoslovljem

Bogobojaznost i pobožnost su mihrab (pročelje) vrednota.

Bogobojaznost i pobožnost nisu miraz,

Pa da ih čovjek nađe u dobrom rodu.

Bogobojaznost i pobožnost nasljeđuju se od Pejgambera,

A nasljednici toga su oni koji misle na Dragoga Boga.

Sin Ebu Džehla je postao vjernik, i to zaslužan,

A Nuhov sin je bio jedan od grješnika.

Sin zemlje – čovjek postao je svijetao kao Mjesec,

A šejtan je ostao crna obraza iako je stvoren od plamena koji svijetli.

Uzmimo pouku. Kompleks više vrijednosti je opasna slabost. Navodi nas da sebe precjenjujemo a druge potcjenjujemo. Nužno je da procijenimo svoju stvarnu vrijednost, ali ne po vlastitom kriteriju nego na osnovu zbira činjenica koje o nama govore kao o više ili manje vrijednim po kriteriju Božije Riječi, a kod Njega je vrjedniji onaj koji ima izgrađeniji i potpuniji odnos prema Njemu, iz kojeg proizilazi i ispravniji odnos prema drugima. Kraće rečeno - trebamo razumjeti svoju poziciju u odnosu na Allaha i druga stvorenja. I mi i sva druga stvorenja smo Njegovi. Tu smo svi isti. Istinski pobožniji među nama je i vrjedniji. To je osnov da ga više poštujemo. Istinska pobožnost je ona kod koje nema nesuglasja između osjećaja, riječi i djela. Na sve tri razine treba biti primjetna Božija prisutnost. Ako nije tako valja nam se mijenjati. Kako bi imali Rabbovu pažnju i poštovanje drugih. Mijenjati se jeste teško. Ali vrijedi.

Kažu da je, jednoga dana, Ebu Jezid el-Bistamiju došao kadija i rekao: "I mi smo saznali isto ono što si saznao ti, ali na nama to ne ostavlja takav trag." Ebu Jezid reče: "Uzmi mjericu oraha i tu posudu objesi sebi o vrat. Potom pozovi svijet u gradu: ‘Svakom ko me ošamari platit ću mu orahom.’ Tako radi sve dok ne potrošiš sve orahe. Kada učiniš tako osjetit ćeš utjecaj." "Estagfirullah!", uzviknu kadija, a Ebu Jezid mu reče: "Eto si opet pogriješio. Ja sam ti preporučio nešto čime ćeš se riješiti svoje oholosti a ti Boga moliš da te od toga zaštiti. To ti još jedan dokaz koliko je golema tvoja oholost."

Allahu moj, Ti si naš Gospodar, nema boga osim Tebe, stvorio Si nas, mi smo Tvoji robovi. Na ugovoru i obećanju datom Tebi smo koliko smo u mogućnosti. Molimo te da nas zaštitiš od svakog zla. Priznajemo Tvoje blagodati nama date, a priznajemo i svoje grijehe. Oprosti nam, jer sem Tebe niko grijehe oprostiti ne može.

Utječemo Ti se od lijenosti i od zla oholosti, utječemo Ti se, Gospodaru,

od patnje u kaburu i kazne džehenemske vatre.

Amin.

(Preporod.info)